Adventske meditacije: "Božić: od Neba ili od ljudi?!"

Dragi čitatelji i posjetitelji Laudata, ovoga došašća u suradnji s mladim hrvatskim dominikancima svakoga dana Vam donosimo razmatranje utemeljeno na misnim čitanjima dana! Osluškujmo zajedno Božju riječ i pripremimo se za Božji dolazak. Danas nam piše fr. Reginald Biklić OP.
Autor: Laudato/Tragom istine ponedjeljak, 15. prosinca 2014. u 08:51

Br 24,2-7.15-17a; Ps 25,4-5ab.6-7bc.8-9; Mt 21,23-27

U filozofiji i traženju istine, ovim kompliciranijim putem, ali onda i sigurnijim, jedan od najpoznatijih filozofa svakako je Sokrat. Imao je jednu vrlo zanimljivu metodu kojom bi sugovornika dovodio do spoznaje. A potom bi tek mogao sugovornika dovesti od spoznaje do istine. Ta njegova metoda sastojala se u tome da kada bi ga nešto pitali, a nezaustavljivo je bio među ljudima i navodio ih da ga nešto pitaju, tj. da se nešto pitaju, svojim pitanjima što bi ga pitali on bi ih usmjeravao da pitanjem dođu do spoznaje. Svojim pitanjem je zapravo poticao sugovornika da dođe do ključne zbunjenosti, a potom dok bi sugovornik ostao oboren svojim neznanjem, ali spreman za učenje, Sokrat bi ga lako usmjerio do spoznaje.

Vidimo da se pitanjem, tj. protupitanjem može dobiti odgovor, usmjeriti na odgovor. To je otprilike radio osam stoljeća nakon Sokrata, osoba slična Sokratu po tome što nije ništa zapisala, imala je gotovo istu sudbinu kao i Sokrat...ali najvažnije Sokratovu metodu: Isus Krist.

U današnjem Evanđelju po Mateju Isusu prilaze glavari svećenički i starješine narodne i pitaju ga kojom vlašću naučava i tko mu je dao vlast da to čini. Isus da bi odgovorio, tj. da ne bi odgovorio, nego da si oni sami odgovore na svoju sumanutost, koristi protupitanje, metodu pitanja da bi ih prvo zbunio, a potom da bi i sami došli do onoga što su od Isusa tražili. Isus je iskoristio u svome pitanju Ivana Krstitelja i njegov krst, tj. ono što je on činio.

Pitao ih je jednostavno je li Ivanov krst bio od Neba ili od ljudi. I to ih je zbunilo, jer nisu znali što reći. Ako bi htjeli reći od Neba, nisu bili povjerovali, pa bi tada rekli protiv sebe, a opet nisu smjeli reći da je od ljudi, jer ih je bilo strah mnoštva- narod je branio ono što je shvaćao da je bilo dano od Neba. I tu su uvidjeli da ne čine dobro, da samo iskušavaju ono što je Božje, a već su bili kod Ivana pogriješili. Spoznanje ljudske slabosti i grešnosti je ono ključno za sve kršćane. Spoznati „znam da ništa ne znam" je teško jednako kao i spoznati da sam slab, da sam grešan, da mi je potreban oprost...da mi je potreban Bog.

Iščekivanje, to je zapravo naziv za došašće. Čekanje Boga koji će doći, koji mi je potreban zbog moje grešnosti. Ali opet, On dolazi da bi pokazao da ne ostavlja čovjeka, nego ga dolazi ljubiti, svaki put ponovno. I pokazuje da ljubi čovjeka iznad njegove grešnosti. A na tom malom čovjeku, na tebi i meni, je ostavljeno samo ono pitanje- ostati zatvorena srca ovaj advenat ili otvoriti srce Božiću?!

Da biste komentirali, prijavite se.