Adventske meditacije: "Gospodin dolazi"

Upalili smo drugu adventsku svijeću, a danas meditativni osvrt na nedjeljna misna čitanja donose sestre dominikanke! Piše sestra Barbara Bagudić OP.
Autor: Laudato/www.dominikanke.org nedjelja, 10. prosinca 2017. u 08:30

Druga nedjelja Došašća B - Iz 40, 1-5.9-11; 2 Pt 3,8-14; Mk 1,1-8

Čitanja druge nedjelje došašća su toliko bogata i bremenita mislima da je teško nešto preskočiti i ne prokomentirati. Sve se čini toliko važno. Čitanja su prepuna slika koje su snažnije od mnogo riječi. Predivna je slika pastira koji pase svoje stado, rukama sakuplja svoje ovce i u naručju ih nosi. Slika je to koja daje ton svim čitanjima i usmjerava našu pažnju na najvažnije, na ljubav našega Boga.

Volim Ivana Krstitelja. Zanimljiv mi je on dok viče, upozorava, prijeti, poziva na obraćenje. Djecu sam u školi pitala što bi Ivan Krstitelj danas rekao ljudima kada bi došao ovdje među nas. Vjerojatno bi rekao nešto vrlo slično onome što je rekao prije nekih dvije tisuće godina: podijelite s drugima što imate, budite skromni, jednostavni i zahvalni, nemojte ići u rat, itd. Međutim, meni se nameće ovdje jedno drugo pitanje. Što bismo mi rekli da se Ivan Krstitelj pojavi danas u svijetu? Vjerojatno bismo zaključili kako je došao neki čudak, smiješno obučen, koji ne shvaća današnji svijet i ne zna da živimo u 21. stoljeću, a ne u srednjem vijeku. Proroci su uvijek bili neshvaćeni i proglašavani nazadnima.

Zanimljiv mi je i poziv proroka Izaije koji opisuje kako se gore i brežuljci trebaju poravnati, a doline ispuniti. Po tome je Slavonija već spremna za Gospodnji dolazak. Tamo su svi putovi ravni, brežuljci su uglavnom poravnati, doline ispunjene. Što će biti s planinskim dijelovima Hrvatske kad se Gospodin opet pojavi? Znamo da Gospodin nije mislio tako, ali kako je onda mislio? Što treba poravnati, koji su to putovi koje treba pripremiti? I na koji način? Samo nekoliko redaka dalje Izaija će blagovjesnicu sionsku pozvati da se popne na goru i snažno zaviče da Gospodin dolazi. Sad mu više ne smetaju ona brda koja treba poravnati!

Rekli bismo da je to sve slikovit govor. Ako nam Bog ne podari svoju mudrost, njegova nam riječ ostaje daleka. Pretpostavljam da Izaija poziva na obraćenje, na pripremu duše za Gospodnji dolazak, ali njegov slikovit govor mi još uvijek ostaje pomalo nejasan. Zato volim Ivana Krstitelja koji je bio posve jasan i jezgrovit. Njega su pitali ljudi što moraju činiti i on je sve s posve jednostavnim primjerima objasnio.

U cijelom ovom razmišljanju mislim da je bitno ne izgubiti iz vida činjenicu da su proroci samo glasnici Onoga koji ima doći, koji je veći od svih proroka. Čitanja današnje nedjelje su doista utješna: „Bog dolazi, pase stado svoje, Gospodin obećava mir, Gospodin će dati sreću, doći će dan Gospodnji, nakon mene dolazi jači od mene.“ Naš Bog nije neki daleki Bog koji je stvorio ovaj svijet i ostavio ga da se brine sam za sebe. Naš se Bog brine za nas, naš Bog dolazi, prilazi i s ljubavlju pazi na svako svoje stvorenje. Naš je Bog Bog ljubavi, pažnje i utjehe. Bog je blizu. Blizu je svakom čovjeku i blizu nam je uvijek. On nije došao samo jednom, on stalno dolazi. Naš je Bog Emanuel, Bog s nama. Naš je Bog doista s nama, sa svakim čovjekom i sa svima nama zajedno. On je vjerni i dobri Pastir koji ne napušta svoga stada.

Hvala ti, Isuse, za tvoju prisutnost u našim životima i za tvoj dolazak k nama. Molimo te, dođi i danas u naše domove, u naše zajednice, u naše obitelji, u sva naša sela i gradove. Trebamo te možda više nego ikad iako se često ponašamo kao da te ni ne poznamo. Dođi i podaj nam svoj mir, jer ovaj je svijet pun nemira. Donesi nam svoju utjehu jer bez tebe je ovaj svijet bez nade.

Da biste komentirali, prijavite se.