Adventske meditacije: "Imati povjerenje"

Dragi čitatelji i posjetitelji Laudata, ovoga došašća u suradnji s mladim hrvatskim dominikancima svakoga dana Vam donosimo razmatranje utemeljeno na misnim čitanjima dana! Osluškujmo zajedno Božju riječ i pripremimo se za Božji dolazak. Danas nam piše fr. Ivan Zrno OP.
Autor: Laudato/Tragom istine subota, 06. prosinca 2014. u 08:15

Razmišljanje na dnevna čitanja, 6. prosinca 2014.
(Iz 30,19-21.23-26; Ps 147,1-6; Mt 9,35-38; 10,1.6-8)

U određenim trenutcima života, obuhvati nas ponekad iznenadna tjeskoba. Put kojim smo do tada sigurno koračali odjednom je obavijen tamom, ne vidimo jasno kuda koračamo i bojimo se napraviti sljedeći korak. Misli su raspršene, planovi srušeni, a srce skršeno. Zapravo, suočeni smo s neizvjesnošću vjere.

Današnja čitanja pozivaju nas da tada ne plačemo, tj. da ne očajavamo i da se ne strašimo misleći da se našoj vjeri to ne može dogoditi. Tada iskreno moramo priznati da smo slabi i da se ne možemo pouzdati u svoje sposobnosti. Obratimo se u povjerenju Bogu i prepustimo se njegovoj mudrosti, njegovu vodstvu. Iako možda ne vidimo jasno put kojim trebamo ići, ipak ćemo tada moći učiniti sljedeći korak dovoljno sigurno i čvrsto, jer nas on drži. Bit ćemo svjesni da je uvijek uz nas naš Učitelj i čut ćemo ga kako nam govori: "To je put, njime idite".

Pogledajte sada Savla kako pada na zemlju i slušajući blagi Isusov prijekor uviđa da je sve što je radio vjerujući da čini savršeno zapravo bilo potpuno krivo. On ne ostaje ležati u očaju već "Savao usta sa zemlje", slijedi Isusove upute i uskoro piše Crkvi kao "Pavao, po volji Božjoj apostol." Povjerenje u Božju volju, posebice u trenutcima tame i tjeskobe, učinit će naše korake postojanima, a iz svakoga našega pada izvući će priliku za učenje, jačanje i napredovanje.

U evanđelju Isus se, promatrajući mnoštvo, sažalijeva nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Zatim Isus poziva dvanaestoricu apostola i šalje ih k tim izgubljenim ovcama, propovijedati kraljevstvo nebesko, liječiti bolesne, čistiti gubave.

Povežimo ovo poslanje apostola s poslanjem svakoga kršćanina koje je često u vezi s našim osobnim poslanjem i pozivom: biti blizu svojim bližnjima, onako kako je naš Učitelj nama blizu. Biti im toliko blizu da sami osjete u našoj blizini Božju blizinu. Povjerenje koje proizlazi iz tog osjećaja da je netko uvijek uz mene, da nikada nisam sam, ima toliku snagu da svaki trenutak života učini plodonosnim, štoviše da cijeli život ispuni djelatnom radošću. U Crkvi vidimo najjači znak tog povjerenja, međusobnog povjerenja između Boga i čovjeka, između čovjeka i čovjeka, povjerenja koje rađa neraskidivim zajedništvom koje već stoljećima čini velika djela u svijetu i njegovoj povijesti. Zato predajmo svoje korake s povjerenjem Gospodinu, i naš život u zajedništvu s našim bližnjima bit će veliko djelo Božje mudrosti.

 
 

 

Da biste komentirali, prijavite se.