Adventske meditacije: "Ljubav jača od nezahvalnosti"

Dragi čitatelji i posjetitelji Laudata, ovoga došašća u suradnji s mladim hrvatskim dominikancima svakoga dana Vam donosimo razmatranje utemeljeno na misnim čitanjima dana! Osluškujmo zajedno Božju riječ i pripremimo se za Božji dolazak. Danas nam piše fr. Ivan Babić OP.
Autor: Laudato/Tragom istine subota, 13. prosinca 2014. u 08:26

Lk 17,11-19

Kad bi se zapitali kako je Kristu bilo na zemlji trebali bi se zapitati kako se osjeća stranac u tuđoj zemlji. Ništa nije toliko nevjerojatno kao doživjeti Božić, tj. Boga na zemlji. Možemo li zaista zamisliti kako je to bilo Isusu Kristu? Zar Njegova muka nije već počela u trenutku kad je došao na svijet i ugledao sunce koje je toliko blijedo i prazno naspram svjetlosti koju je gledao još od vječnosti? Zar da se čudimo kada psalmist vapi: "Kako da pjevamo pjesmu Gospodnju u zemlji tuđinskoj?" (Ps 137, 4).

Vidjeti Boga u svijetu slično je kao vidjeti stijenu koja je na vodi, a ne tone. Slijediti Krista znači upravo to; biti stranac koji je nerijetko neshvaćen. Bog takve prosvjetljuje i daje im uvid u svoju vječnu slavu.

Zar se ljudi ne bi čudili kad bi vidjeli stranca koji "slavi Boga iz sveg glasa" (usp. Lk 17, 15)? Zar ga ne bi gledali kao čudaka?

Pa ipak, Bog Otac, koji govori preko Sina ne može se načuditi upravo ovoj devetorici. Njegova reakcija kao da govori: „Zar mi oni nisu došli zahvaliti? Zar to nije normalno? Zar slava ne pripada meni, jedinomu Bogu?"

Koje li silne Božje veličine koja daje dar da ga slavimo bez obzira koliko to isto boljelo!

Da biste komentirali, prijavite se.