Adventske meditacije: "Pripravite put Gospodinu"

Dragi čitatelji i posjetitelji Laudata, ovoga došašća u suradnji s mladim hrvatskim dominikancima svakoga dana Vam donosimo razmatranje utemeljeno na misnim čitanjima dana! Osluškujmo zajedno Božju riječ i pripremimo se za Božji dolazak. Danas nam piše fr. Marin Golubović OP.
Autor: Laudato/Tragom istine utorak, 09. prosinca 2014. u 08:05

Iz 40,1-11; Ps 96,1-3.10ac.11-13; Mt 18,12-14

Poruka današnjih čitanja koje nam liturgija stavlja pred oči jest Isusov govor u prispodobi o zalutaloj ovci. Zašto nam Isus govori u prispodobama? Odgovor nam je dao sam Isus u Matejevom evanđelju, gdje kaže: „U prispodobama im zborim zato što gledajući ne vide i slušajući ne čuju i ne razumiju. Tako se ispunja na njima proroštvo Izaijino koje govori: Slušat ćete, slušati - i nećete razumjeti; gledat ćete, gledati - i nećete vidjeti! Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši začepiše, oči zatvoriše da očima ne vide, ušima ne čuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izliječim. A blago vašim očima što vide, i ušima što slušaju. Zaista, kažem vam, mnogi su proroci i pravednici željeli vidjeti što vi gledate, ali nisu vidjeli; i čuti što vi slušate, ali nisu čuli." (Mt 13, 13-17)

Danas nam prorok Izaija upućuje sasvim drugačiju poruku; poruku utjehe, poruku pomirenja – poziv na pravi put. „Pripravite put Gospodinu." Kako mi slabi i grešni ljudi možemo Gospodinu, Kralju Kraljeva, Stvoritelju svega pripraviti put? Njemu koji je stvorio putove, a i nas same sada nas prorok Izaija poziva da Mu pripravimo putove!

Kako? Može nam ovdje kao malena smjernica biti i riječ apostola Pavla upućena braći u Solunu gdje zahvaljuje Bogu za njihovo napredovanje u vjeri i jer se množi ljubav svakoga od njih jedni prema drugima. (2Sol 1, 3) To bi nam trebao biti primjer, a i poziv. Poziv da napredujemo u vjeri i da ljubimo; jer je ljubav iznad svega, ljubav savršena, nehinjena. Na taj način, usavršavajući sebe i čisteći svoje srce od oholosti, zavisti, malovjernosti, pohlepe, nečistoće, idolopoklonstva i svega onoga što nas odvaja od Boga i od brata čovjeka, od našeg bližnjeg – mi zapravo na taj način pripravljamo put Gospodinu. Svaku dolinu naše duše koja je ranjena grijehom mi ispravljamo. Svaku goru i brežuljak koji su nastali našom ohološću mi spuštamo. Sve one krivudave staze na koje smo zastranili mi izravnavamo i vraćamo se na pravi put. Sve ono hrapavo u našem životu kada smo drugima nanosili zlo svojim djelima ili riječima moramo ispraviti, moramo izgladiti i pomiriti se s Bogom i bratom čovjekom. Nije li to pravi poziv na obraćenje već danas? Jest, poziv je to koji ne trebamo zanemariti i ostaviti po strani, odgoditi za neku drugu priliku, to je naš „sada"!

Tu nam poruku upravlja Isus u današnjem evanđelju. Upravo nama koji smo ranjeni grijehom oholosti, koji smo zalutali na krive staze, koji smo drugima nanosili zlo, mi koji smo ta zalutala ovca. Isus će sve ostaviti i poći za nama. Poći će nas tražiti, i koristit će na tom putu sva sredstva da mu se vratimo. Na nama je da odgovorimo na taj poziv, neće On djelovati protiv naše volje, ali će nas tražiti. Kada nas nađe i kad se očistimo i vratimo na pravi put, tada ćemo moći s psalmistom pjevati Gospodinu pjesmu novu, moći ćemo iz dana u dan navješćivati Njegovo spasenje, radovat se i klicati Gospodinu: jer dolazi!

Da biste komentirali, prijavite se.