Dođite k meni svi koji ste izmoreni!

Tražimo stoga Gospodina, tražimo Njegovo utočište, kako bismo, osnaženi Njegovom blizinom i Njegovom riječju, mogli susresti život i sve ono što on donosi. Tako nas život ne će umoriti, nego ćemo biti uvijek svježi jer ćemo biti okrjepljeni milošću Božjom.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay.com srijeda, 07. prosinca 2016. u 09:09

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 11, 28-30)
 
U ono vrijeme reče Isus: 'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe, učite se od mene jer sam krotka i ponizna srca i naći ćete spokoj dušama svojim. Uistinu, jaram je moj sladak i breme moje lako.'
 
Upravo nakon govora o onima malenima, koji izgubljeni lutaju, a Dobri pastir ih nalazi i ponovno dovodi u svoje stado, slušamo o Isusovu pozivu svima onima koji su izmoreni i opterećeni, o pozivu da dođu k njemu, onomu koji im može dati trajni odmor.
 
Nije odlika samo današnjeg vremena da je toliko ljudi zauzeto brigama oko posla, prehranjivanja obitelji i mnogih drugih stvari. I prije su se ljudi jednako tako brinuli za sve te stvari. Silna briga i trčanje na sve strane, stizanje mnogih poslova, dakako izmore čovjeka. i ne samo te nazovimo ih materijalne brige, nego i brige druge, duhovne, prirode od kojih čovjek jednostavno ne može pobjeći jer je i duhovno biće. Sve to čovjeka zaokuplja i ako ne pronađe pravu mjeru i način na koji se nositi sa svim tim situacijama, čovjek pada pod teretom života.
 
Vjerujem kako smo se svi nekad tako osjećali. Kako smo bili izmoreni od briga i od traganja, od borbe i svladavanja problema. Čovjek bi nekada jednostavno poželio odmor od svega toga, kako bi malo 'živio' i uživao u tom življenju.
 
Isus nas upravo poziva da dođemo k njemu. Govori nam da je on taj odmor koji nam je potreban. U njegovoj blizini čovjek se odmara i nalazi mir, spokoj. Ali on ne niječe brige i probleme. On ne stavlja čovjeku zamku i ne zavarava čovjeka kako može pobjeći od života ili od svih problema koji ga muče. Jer to nije moguće. Doduše, moguće je bježati, ali ne i pobjeći. Čovjek svoj život uvijek nosi sa sobom, kao odijelo koje ne može skinuti sa sebe.
 
Ali Isus nas uči kako ćemo kod njega naći taj mir, tu snagu za svladavanje svih problema, kod njega ćemo naučiti živjeti sa svime što nas okružuje i to nam ne će predstavljati teret i muku, nego radost i zadovoljstvo.
 
On nas poziva i da učimo od njega, od njega koji je krotka i ponizna srca. On nije bježao od svojega života i svoga poslanja na zemlji. Mogao je po svojoj božanskoj moći izabrati i neki drugi način i umaći u bilo kojem trenutku, i kad su mu se izrugivali na križu i govorili da siđe s njega te se tako spasi. No, on je znao Očevu volju. On je znao svoj put i nije odustajao od njega zbog lagodnosti i uživanja. Podnio je tešku muku i teret svih ljudi na svojim ramenima. I tako je svima nama pružio utjehu i istinu da se uvijek možemo osloniti na njega i učiti se od njega.
 
Učiti se ne bježati od svojega života. Ne uzmaknuti čim dođu prve preprjeke. Nego se uz njegovu pomoć boriti i svladavati probleme. Od njega tražiti pomoć i uvijek s njim živjeti. Jedino ćemo u njegovoj blizini način mir. Ta kroz sve promjenljivosti koje proživljavamo u životu, on je jedini nepromjenljiv i uvijek isti, uvijek stalan. On je ona hrid koju ništa ne može srušiti. Zato nam i može dati mir i sigurnost u svim situacijama života.
 
Tražimo stoga Gospodina, tražimo njegovo utočište, kako bismo, osnaženi njegovom blizinom i njegovom riječju, mogli susresti život i sve ono što on donosi. Tako nas život ne će umoriti, nego ćemo biti uvijek svježi jer ćemo biti okrjepljeni milošću Božjom.




 

Da biste komentirali, prijavite se.