Ne boj se, Marijo!

Tom rečenicom i izgovaranjem njezina imena, Gospodin želi osloboditi od straha svu njezinu stvorenost i cijelu ljudskost koja se boji onoga nepoznatoga i velikoga.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay.com utorak, 20. prosinca 2016. u 10:34

Iz Evanđelja po Luki 1, 26-38

U šestome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret k djevici zaručenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.

Anđeo uđe k njoj i reče: »Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!« Na tu se riječ ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.

No anđeo joj reče: »Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. On će biti velik i zvat će se Sin Svevišnjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja.«

Nato će Marija anđelu: »Kako će to biti kad ja muža ne poznajem? Anđeo joj odgovori: »Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće!«

Nato Marija reče: »Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!« I anđeo otiđe od nje.


Jučer smo slušali i razmišljali o povlačenju Zaharije i Elizabete. Bilo je to povlačenje od pet mjeseci, kako nam donosi evanđelist Luka. I upravo ovaj šesti mjesec njezine trudnoće označava drugi navještaj, označava novo Božje djelovanje – navještaj rođenja Sina Božjega.

Marija je, kako smo čuli, već zaručena s Josipom i njih dvoje su tako određeni za zajednički život. U tom njihovom vremenu priprave za zajednički život, Marija svjedoči neobičnom gostu i još neobičnijem poslanju koje prima u tom susretu. Anđeo Gabriel oslovljava Mariju kao »milosti punu«. Ne zove ju na početku njezinim imenom kako je to obično slučaj kad se pozdravlja nekoga i kad se nekome želi dati do znanja da se već unaprijed zna nešto o toj osobi. Tako i anđeo Gabriel otkriva Mariji kako ju on poznaje i više nego što ona misli.

Zato se i sama smela te počela razmišljati o načinu toga pozdrava. Anđeo jasno iznosi kako je ona »milosti puna«, kako je ona očuvana čistom od grijeha, jedina od svih stvorenja, kako bi bila dostojnom majkom Sinu Božjemu. I taj pozdrav, taj opis »milosti puna« zapravo označava ljepotu Božjega stvorenja. Na Mariji je vidljiva sve ona ljepota kojom Bog stvara svoja stvorenja. Zato i mi kad govorimo o Mariji, uvijek govorimo o njezinoj ljepoti koja izvire iz milosti Božje.

I Marija je samo stvorenje što nagoviješta njezin strah pred takvim susretom i takvim pozdravom. Stoga ju anđeo odmah oslovljava i imenom kad kaže: »Ne boj se, Marijo!« Kao da tom rečenicom i izgovaranjem njezina imena želi osloboditi od straha svu njezinu stvorenost i cijelu ljudskost koja se boji onoga nepoznatoga i velikoga. Tako u njoj nestaje strah, a ona nastavlja biti »milosti puna«, ona koja će ovomu svijetu donijeti njegova Spasitelja.

Marija u ovome zaista neobičnom susretu biva lišena svih nejasnoća i poteškoća koje se javljaju u njezinim mislima. I unatoč svim već zacrtanim planovima oko budućega života sa svojim zaručnikom, Marija pristaje uz anđelovu riječ, uz Božji poziv da postane Majkom njegova Sina.

Marija nas tako uči o vjeri i potpunom predanju u Božje ruke. Budimo i mi poput Marije. Neka ovi dani koji nas i vremenski približavaju Božiću i stvarno približe Bogu, kako bismo u njegovoj blizini rasli u vjeri. Neka nam na tom nastojanju pomogne zagovor naše nebeske Majke.

 

Da biste komentirali, prijavite se.