On je Život koji preobražava

A kad se čovjek obraća, potreban je prvo samilosti, razumijevanja, oprosta, potpore i ispružene ruke za koju će se moći primiti i tako s pomoću zakoračiti u novi život…
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay.com utorak, 13. prosinca 2016. u 09:59

III. tjedan došašća – utorak
 
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 21, 28-32)
 
 
U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama naroda: »A što vam se čini? Čovjek neki imao dva sina. Priđe prvomu i reče: »Sinko, hajde danas na posao u vinograd!« On odgovori: »Neću!« No poslije se predomisli i ode. Priđe i drugome pa mu reče isto tako. A on odgovori: »Evo me, gospodaru!« i ne ode. Koji od te dvojice izvrši volju očevu? Kažu: »Onaj prvi.« Nato će im Isus: »Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje! Doista, Ivan dođe k vama putem pravednosti, i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomislite da mu povjerujete.«
 

U prvome dijelu došašća u kojem se nalazimo evanđelja nas na određen način pripravljaju na prihvaćanje Kristova dolaska te na izgrađivanje stava oko toga događaja. Kao što je nekoć Ivan Krstitelj pripravljao put Gospodinu, tako je i danas potreban put priprave za susret s Gospodinom koji dolazi. I dalje uočavamo kako Isus glavarima svećeničkim i starješinama predbacuje to što su odbacili propovijedanje Ivana Krstitelja.
 
Oni su ga odbacili, ali nisu ga odbacili oni maleni koje Isus toliko puta spominje, oni koji su potrebni obraćenja. A kad se čovjek obraća, potreban je prvo samilosti, razumijevanja, oprosta, potpore i ispružene ruke za koju će se moći primiti i tako s pomoću zakoračiti u novi život, u novo sutra. Kod Ivana Krstitelja su to prepoznali carinici i bludnice, kako to Isus naglašava. Oni su se obraćali na njegovu riječ i krstili se, označavajući tako svoj preokret, obrat, obraćenje od dotadašnjeg grješnog načina života prema budućem životu punom nade.
 
Oni nisu ostavili samo jedno stanje, jedan dio sebe i svojega života. Oni su i krenuli jednim novim putem. A to je put iščekivanja Mesije. Cijelo je Ivanovo poslanje bilo usmjereno na pripravak tog susreta s Gospodinom koji dolazi. Tako i svi obraćenici, u svom obraćenju prihvaćaju hod prema tome susretu. Obraćenje stoga označava da je taj novi život prožet prisutnošću onoga koji je dar – dar obraćenje i dar susreta i dar novoga života. On je Život koji preobražava i Riječ koja upravlja.
 
A mi smo poput ove dvojice sinova iz evanđelja koji su slobodni ponuditi svoj odgovor ocu koji ih šalje u vinograd. Jedan naizgled i na prvu dobar, a drugi loš. A kad se dublje pogleda, uočimo kako je zapravo obrnuto, kako je ovaj naizgled i na prvu loš zapravo dobar te kako je on  taj koji je poslušao oca i izvršio ono što mu je bilo naređeno.
 
Mnogi se, poput starješina i svećenika u Isusovo doba, naizgled doimaju kao pravedni i kao oni koji izvršavaju ono što Bog od njih zahtjeva. A u biti ga ne slušaju srcem u dubini bića, nego samo površno, izvršavajući određene vidljiva djela. Dok su se drugi, nalik carinicima i grješnicima, počeli na Ivanovo propovijedanje mijenjati u dubini svoga bića, kako bi svojom izmijenjenom nutrinom i promijenili vanjski izgled i ponašanje.
 
Trudimo se i mi oko svoje nutrine, oko dubine svoga srca u kojem se u konačnici odlučujemo za Boga – da nam ta nutrina uvijek odiše spremnošću na obraćenje i nasljedovanjem Isusa Krista. Tako će i oni vanjski, vidljivi znakovi i djela pokazivati kako smo na pravome putu, kako smo se odlučili biti bolji vjernici i bolji ljudi.



 

Da biste komentirali, prijavite se.