Po vjeri naš život dobiva smisao i puninu

Oko svega ovoga valja se, potruditi, ali ono što svemu ovom daje smisao jest vjera; vjera koja se ušima srca uvijek divi milini Isusovih riječi; vjera koja je očima srca pažljivo zagledana u oči svakog brata i sestre, kako bi u njima prepoznala Nazarećaninov pogled koji je i danas u potrazi za našim srcem, u želji za susretom.
Autor: vlč. Krunoslav Pačalat/Laudato/I.D. Photo: download-free-wallpaper.com petak, 04. prosinca 2015. u 10:16

PRVO ČITANJE: Iz 29, 17-24: U onaj dan oči će slijepih vidjeti.

Čitanje Knjige proroka Izaije
Ovo govori Gospodin Bog: Neće li se naskoro Libanon u voćnjak pretvoriti, a voćnjak izroditi u šumu? I čut će u onaj dan gluhi riječi knjige; oslobođene mraka i tmine, oči će slijepih vidjeti.
A siromasi će se opet radovati u Gospodinu, najbjedniji će klicat Svecu Izraelovu, jer neće više biti silnika, nestat će podsmjevača, istrijebit će se svi koji zlo snuju: oni koji riječju druge okrivljuju, oni koji na vratima sucu postavljaju zamku i nizašto obaraju pravednika. Zato ovako govori Gospodin, Bog kuće Jakovljeve, koji otkupi Abrahama: „Neće se odsad više stidjeti Jakov i više mu neće lice blijedjeti, jer kad vidi usred sebe djelo mojih ruku, svetit će ime moje.“ Svetit će Sveca Jakovljeva, bojat će se Boga Izraelova. Zabludjeli duhom urazumit će se, a oni što mrmljaju primit će pouku.
Riječ Gospodnja.
 
PSALAM 27, 1.4.13-14: Gospodin mi je svjetlost i spasenje.

Gospodin mi je svjetlost i spasenje:
koga da se bojim?
Gospodin je štit života moga:
pred kime da strepim?
Za jedno molim Gospodina,
samo to ja tražim:
da živim u Domu Gospodnjem
sve dane života svoga,
da uživam milinu Gospodnju
i Dom njegov gledam.
Vjerujem da ću uživati dobra Gospodnja
u zemlji živih.
U Gospodina se uzdaj, ojunači se,
čvrsto nek bude srce tvoje:
u Gospodina se uzdaj!

EVANĐELJE: Mt 9, 27-31: Dva slijepca vjerujući u Gospodina ozdravljaju.

Čitanje svetog Evanđelja po Mateju
U ono vrijeme: Kad je Isus odlazio, pođu za njim dva slijepca vičući: „Smiluj nam se, Sine Davidov!“ A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kaže: „Vjerujete li da mogu to učiniti?“ Kažu mu: „Da, Gospodine!“ Tada se dotače njihovih očiju govoreći: „Neka vam bude po vašoj vjeri.“ I otvoriše im se oči. A Isus im poprijeti: „Pazite da nitko ne dozna!“ Ali oni, izišavši, razniješe glas o njemu po svem onom kraju. Riječ Gospodnja.


RAZMATRANJE

Dragi iščekivaoci Isusovi. Kako je poticajno i nadahnujuće u adventskim danima susretati divne svetačke uzore poput sv. Barbare, djevice i mučenice, koju danas Crkva stavlja pred nas. Ova je svetica izuzetno omiljena u vjerničkom puku, iako se o njezinom životu i smrti pouzdano zna vrlo malo. Zanimala se za kršćanstvo i o tome pisala crkvenom ocu Origenu, koji ju je nazvao „Aleksandrijskom mudricom“ i poslao joj svećenika Valentina. Valentin ju je, prerušen u liječnika, poučio u vjeri i krstio. Nakon toga je na kuli, u koju ju je otac zatvorio da joj se ne bi netko približio, a na kojoj su bila samo dva prozora, probila i treći prozor, kako bi je tri prozora podsjećala na tajnu Presvetog Trojstva, a na vratima je dala uklesati znak križa. Kad je za to doznao njezin otac, predao ju je vlastodršcima koje su je podvrgli strašnim mukama. Na kraju joj je sam otac odrubio glavu i nakon toga poginuo od udarca munje. Dogodilo se to po nekima oko godine 290, za vrijeme vladavine cara Maksimijana. Uvrštena je među 14 velikih svetih pomoćnika u nevoljama, a kršćanski puk zaziva je osobito kao zaštitnicu dobre smrti. Svetački i mučenički život sv. Barbare me pita, a što sam ja spreman pretrpjeti za svoju vjeru u Trojedinog Boga? Imam li hrabrosti izložiti svoj vjernički život pred bezbožnu svjetinu svoga vremena i odlučno pokazati na živoga Boga u kojeg vjerujem? Hvala ti u ime Isusovo za sve što činiš, poput sv. Barbare, da posvjedočiš da je Bog živ.

I današnje prvo čitanje me pita: Vjerujem li u vlastitu promjenu u životu? Vjerujemo li u Božja obećanja iz Izaijinih usta? Trebam vjerovati u ono što želim da se ostvari u mom životu i životu mojih bližnjih. Trebam vjerovati u promjenu društva u kojem trenutno živim. To je zadatak današnjeg adventskog vježbanja: promijeniti se te od skeptika postati optimista, koji svoj optimizam temelji na Božjoj Riječi. Za takvu korjenitu promjenu zacijelo smo sami sebi odveć „bližnji.“ Od toga polazi i Izaija. I u njegovo je vrijeme vjera bila slaba, politika korumpirana, jedni su se bogatili na račun drugih. No Izaijine su riječi jedno veliko „usprkos tome.“ „Naskoro“ i tada ćemo živjeti na plodnoj i bujnoj zemlji, zacijelit će rane čovjeka i svijeta. Mi ne možemo dovesti do te promjene. Ona nam može doći jedino od Boga. Ona ne ovisi o našim mogućnostima i željama. I već je započela s Isusom Kristom. Je li to previše lijepo da bi bilo istinito? Možda, ali nije previše lijepo da ne bi postalo istinito. Proroci već danas vide kakve Bog s nama ima planove za sutra. Oni nisu sanjari, nego štoviše jasnije vide Božje mogućnosti, oni su veći realisti. A i mi možemo dati svoj obol da na ovome svijetu bude bolje. Povjerujmo proroku i proširimo danas taj optimizam svojom vedrinom, razigranošću u trenucima teškoća, spremnošću na velika djela dok nitko nije, zapjevati dok se nikome ne pjeva, nasmijati se dok su svi jadni i nevoljni – mrzovoljni. Neka se vidi Božji čovjek. Čovjek koji vjeruje u Radosnu vijest i provodi je u svom životu. Već sad uživaj u sreći zbog plodova koje ćeš takvim životom postići.

Vapaj dvojice slijepaca iz današnjeg evanđelja čuje se i danas. Čuje se u svakoj našoj molitvi kojom pred Isusa donosimo našu stvarnost, ranjivu i često ranjenu bolestima, strahom, grijehom – sljepoćom očiju i sljepoćom srca. Ova dva slijepca iz evanđelja nisu vidjeli tjelesnim očima, ali su oči njihova srca u Učitelju iz Nazareta vidjele i prepoznale Davidova Sina, onoga za kojeg prorok Izaija kaže kako će u dan njegova dolaska, oslobođene mraka i tmine, oči slijepih vidjeti.

Isus, dok korača Galilejom, naviješta novost Evanđelja, propovijeda, čini čuda, liječi. U svemu ovome On želi prije svega susresti čovjeka, želi susresti čovjekovo srce i potaknuti ga na prihvaćanje, na otvorenost. Otvoriti oči, slijepima vratiti vid, uistinu je veliko čudo, a Isus ga nastavlja činiti i danas jer i danas je dan njegova dolaska. Dolazi i korača našom životnom Galilejom u potrazi za našim srcem, želeći da nam se dogodi susret, susret s njegovom riječju koja nas oživljuje, susret s njegovim pogledom koji nam daruje novi pogled na našu stvarnost, liječi sljepoću našega srca. U današnjem evanđelju Isus, prije negoli će ozdraviti dva slijepca, razgovara s njima. Oni su išli za njim, došli s njim u kuću i od njega traže milost, viču smiluj nam se – ne viču ozdravi nas, daj nam da vidimo – sva njihova molitva izražena je u vapaju za smilovanjem. Isus ih jednostavno pita: vjerujete li da to mogu učiniti? I njihov odgovor je jednostavan: Da, Gospodine! Tada se dotače njihovih očiju govoreći: „Neka vam bude po vašoj vjeri.“ I otvoriše im se oči. Koliko jednostavnosti! Moramo priznati - toliko da nas zbunjuje! Nismo naviknuti na toliku neposrednost i jednostavnost! Imamo silnu potrebu zakomplicirati, često uvjereni kako je potrebno Bogu objasniti sve do u detalje, kako dijalog s Njim treba biti do u tančine pripremljen, smislen, molitva dobro organizirana i izrečena. Oko svega ovoga valja se, istina, potruditi, ali ono što svemu ovom daje smisao jest vjera; vjera koja se ušima srca uvijek divi milini Isusovih riječi; vjera koja je očima srca pažljivo zagledana u oči svakog brata i sestre, kako bi u njima prepoznala Nazarećaninov pogled koji je i danas u potrazi za našim srcem, u želji za susretom. Dva slijepca, nakon što su im se otvorile oči, vjerujem, dugo nisu odvajali pogled od Isusovih očiju. U njima su po prvi put svojim tjelesnim očima vidjeli kako izgleda ljubav, radost, smilovanje, osmijeh koji ulijeva hrabrost i govori radujem se zbog tebe; po prvi su put njihove oči u Isusovim očima prepoznale sebe! I nama Isus danas postavlja to tako jednostavno pitanje: Želite li i vi to? Vjerujete li da to mogu učiniti? Podignimo hrabro svoje oči i prepustimo se susretu s Njegovim pogledom! Amen.


MOLITVA

Gospodine, dao si nam sv. Pismo, gdje su Tvoji riječi zapisane, po kojima se ja želim ravnati , da bi išao ispravnim putem koji me vodi k Tebi. Ove Tvoje riječi su meni utjeha , putokaz i radost, jer znam da me vode k Tebi. Po njima osjećam Tvoju ljubav prema meni, osjećam da si me odabrao kao svoju svojinu i da mi ne daješ da se otrgam od Tebe, jer bez Tebe ja padam u provaliju – jer sam bez Tebe slijep. Želim povjerovati u Tvoje Riječi i time promijeniti svoj stil života. Želim progledati tvojim očima, progovoriti tvojim riječima, zagrliti danas ljude tvojim rukama. Poput Sv. Barbare svoj život za Tebe istrošiti. Sv. Barbaro, moli za me. Amen.

Da biste komentirali, prijavite se.