Povlačenje koje znači djelovanje

Ono povlačenje koje će uroditi promjenom na bolje, kojem čovjek prepušta Bogu da on djeluje u njemu, da ga on mijenja na bolje. Tako ćemo, promijenjeni, biti spremni svetkovati Božić i u svoje srce primiti dar Božji.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay.com ponedjeljak, 19. prosinca 2016. u 09:12

Iz Evanđelja po Luki 1, 5-25

U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi.

Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku službu pred Bogom, ždrijebom ga zapade po bogoslužnom običaju da uđe u Svetište Gospodnje i prinese kad. Za vrijeme kađenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.

A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. No anđeo mu reče: »Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut ćeš mu ime Ivan. Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan.«

Nato Zaharija reče anđelu: »Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi.« Anđeo mu odgovori: »Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemit ćeš i nećeš moći govoriti do dana dok se ovo ne zbude.«

Narod je iščekivao Zahariju i čudio se što se toliko zadržao u Svetištu. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reći pa zaključiše da je u Svetištu imao viđenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.

Kad se navršiše dani njegove službe, otiđe kući. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreći: »Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima.«


Zaharija i Elizabeta su u svojoj starosti blagoslovljeni sinom koji će biti veliki prorok i preteča Sina Božjega. On će Isusu pripraviti put i po toj zadaći postaje velik i značajan.

Vidimo kako Zaharija zbog svoje sumnje ostaje nijem nakon susreta. Možemo to shvatiti kao jedan oblik povlačenja na koji ga je Bog u ovom slučaju oduzimanjem govora prisilio. Također vidimo kako se i Elizabeta povlači nakon začeća djeteta. Unatoč trudnoći i skidanju sramote među ljudima, kako to i sama veli, ona se povlači pet mjeseci, krije se od ljudi, umjesto da ide među njih i pokaže se kao ona koja se više nema zbog čega sramiti. U tim povlačenjima budućih roditelja, možemo vidjeti njihovu vlastitu pripremu za dolazak njihova sina na svijet.

No to je povlačenje na koje smo i svi mi pozvani. Povlačenje koje ne znači nedjelovanje, nego upravo suprotno: povlačenje koje znači djelovanje. A kakvo djelovanje? Ono djelovanje koje u dubini bića mijenja čovjeka i u kojem čovjek prepušta Bogu da on djeluje u njemu, da ga on mijenja na bolje.

Svi smo dakle, po primjeru ovih dvoje staraca, pozvani na povlačenje. Ono povlačenje koje će uroditi promjenom na bolje. Tako ćemo, promijenjeni, biti spremni svetkovati Božić i u svoje srce primiti dar Božji.

 

Da biste komentirali, prijavite se.