'U Kraljevstvo će nebesko ući onaj koji vrši volju Očevu'

Današnje čitanje dobra je opomena svima onima koji misle da se s Bogom može trgovati ili da ga se može zavarati vlastitim djelima. Ali Bog vidi što je u čovjekovu srcu i ljudske misli nisu skrivene Bogu. Bog sve vidi. I on traži cijeloga čovjeka.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay.com petak, 02. prosinca 2016. u 09:32

Iz Evanđelja po Mateju (Mt 7, 21.24-27)

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Neće u kraljevstvo nebesko ući svaki koji mi govori: 'Gospodine, Gospodine!', nego onaj koji vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima.

Stoga, tko god sluša ove moje riječi i izvrši ih, bit će kao mudar čovjek koji sagradi kuću na stijeni. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi, i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada. Jer — utemeljena je na stijeni. Naprotiv, tko god sluša ove moje riječi, a ne vrši ih, bit će kao lud čovjek koji sagradi kuću na pijesku. Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću i ona se sruši. I bijaše to ruševina velika.

Današnje čitanje dobra je opomena svima onima koji misle da se s Bogom može trgovati ili da ga se može zavarati vlastitim djelima. Ali Bog vidi što je u čovjekovu srcu i ljudske misli nisu skrivene Bogu. Bog sve vidi. I on traži cijeloga čovjeka.

Dobro je da nas u ove dane kad se svi trudimo ići na zornice ili različitim drugim djelima pokazati i vidljivo kako se pripremamo za dolazak našega Spasitelja, susretne ova Božja riječ. Riječ je to koja opominje i čovjeku doziva u pamet kako nije dovoljno samo zazivati: 'Gospodine, Gospodine!' odnosno izvanjski pokazivati sebi i drugima kako smo pobožni i Bogu predani ljudi. Vanjština ne znači ništa, ako je nutrina zakočena, ako nutrina u sebe ne pušta Isusa.

Potrebno je cijeloga sebe otvoriti Bogu, kako bi se on mogao nastaniti u svakome od nas. Lako je zavarati i druge i sebe riječima, djelima i svim onim vanjskim vidljivim gestama. Ali teško je zavarati svoje srce i dubine svoga bića. Ali baš njih želi Bog za sebe. Želi ih zato kako bi mogao i nas po njima ozdravljati. Kako bi mogao iz te dubine, iz tog žarišta liječiti cijelu osobu: iznutra i izvana. I kad mu se jednom otvore vrata srca i dopusti da on očisti to srce od svih nečistoća, tada pomalo i cijela vanjština dobiva novi izgled. Tada i naši pokreti, geste, djela i ponašanje očituju da se mi iznutra mijenjamo.

Zato nemojmo sebe zavaravati svakodnevnim odlascima na euharistijska slavlja. Gledajmo mijenjaju li nas ta slavlja. Ako nas ne mijenjaju, onda nismo na dobrome putu. Nešto radimo pogrješno ili uopće ne primamo poruku, riječ, samoga Gospodina. Stoga kad krenemo na euharistiju, otvorimo se Gospodinu i dostojno se pripremimo za to slavlje. Slušajmo ga gdje nam govori, prepoznajmo ga u lomljenju kruha, primajmo ga otvorena srca, kako bismo ga mogli ponijeti sa sobom u život, kako bi on prožeo taj život svojom prisutnošću i tako nam otvorio vrata spasenja.

Neka stoga ovi dani ne budu dani natjecanja s drugima ili sa samima sobom. Neka budu dani osluškivanja Božje riječi. Slušajmo što nam to Bog govori. Primajmo ga u riječi i tijelu. I neka naše zajedništvo bude zajedništvo slušanja, prihvaćanja i nasljedovanja. Da tako i naši životi budu svjedočanstvo Božjega govora i blizine ljudima.

Vršimo stoga ono što Bog traži od nas kako bismo svoj dom vjere sagradili na čvrstoj stijeni koju ne će srušiti nikakva nevolja ovoga svijeta. Budio mudri učenici koji će već u ovome životnome hodu sebi sagraditi dom na nebesima. Neka nam u tome pomogne Božja riječ koju čitamo svakoga dana.




 

Da biste komentirali, prijavite se.