'Učinit ću vas ribarima ljudi!'

Bilo da se nalazimo kod kuće, na radnome mjestu, bilo da razgovaramo s prijateljima… Uvijek trebamo u sebi osjećati Isusov poziv koji nas poziva da budemo njegovi učenici…
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay.com četvrtak, 01. prosinca 2016. u 09:31

Sveti Andrija, apostol – blagdan
Iz Evanđelja po Mateju (Mt 4, 18-22)
 
U ono vrijeme: Prolazeći uz Galilejsko more, Isus ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdje bacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: »Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!« Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva i njih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.
 
Za kršćanski hod za Isusom nema bolje škole od one prvih učenika. Promatrajući njihove opise u evanđeljima učimo i mi kako se treba otvoriti Isusu i njegovoj riječi. Tako i danas, kad slavimo blagdan svetoga Andrije, molimo i njegov zagovor da i mi mognemo kao i on posve odgovoriti Isusu i krenuti za njim, slušajući uvijek njegovu riječ.
 
Andrija i Petar, odnosno Šimun, bili su braća, kao i mnoga u ono doba, združeni u poslu ribarenja. S tim su poslom oni prehranjivali svoje obitelji. To je bila njihova svakodnevica.
 
Ribarenje. Vidimo kako nisu bili neka iznimka u tome, nego da je tu bilo i drugih pa tako i druga dvojica braće Ivan i Jakov koji su sa svojim ocem zajedno krpali mreže. Četvorica njih su toga dana dobili milost Kristova poziva u novu službu, u novo ribarenje – postat će ribari ljudi.
 
Isus tako ulazi u svakodnevicu jedne posve obične obitelji i mijenja tu svakodnevicu. Ispunja ju Božjom prisutnošću. Andrija i Petar, kao ni ostali učenici, nisu mogli odmah znati što ih sve čeka na tome putu, što nam je vidljivo iz mnogih evanđeoskih izvještaja u kojima slušamo o zbunjenosti učenika. Ali također u tim izvještajima uočavamo i veliku vjeru tih učenika u Isusa Krista.

Tako je ta vjera, osnažena Kristovom prisutnošću i kasnije otajstvom uskrsnuća i poslanjem Duha Svetoga, potakla i mnoge druge da se trgnu u svojoj svakodnevici i da vide, čuju i osjete Isusa koji prolazi pokraj njih, pokraj njihovog radnog mjesta, kroz njihov grad i naposljetku kroz njihov život.
 
To nam govori kako je Isus uvijek prisutan i kako on uvijek poziva svoje učenike. I to je trajni poziv. Nije Andrija samo jednom trebao odgovoriti Isusu na njegov poziv. Odgovarao je svakodnevno. Sa svim onim teškim situacijama koje su dolazile, on je svojom vjerom i postojanošću odgovarao Isusu na njegov poziv, vršeći tako Očevu volju.
 
To je pouka svima nama: da svakodnevno odgovaramo Bogu na njegov poziv. Jer jednom je i nas pozvao, a mi smo mu se odazvali. No, taj odaziv trebamo potvrditi u svim životnim situacijama. Bilo da se nalazimo kod kuće, na radnome mjestu, bilo da razgovaramo s prijateljima… Uvijek trebamo u sebi osjećati Isusov poziv koji nas poziva da budemo njegovi učenici, da budemo bolji ljudi.
 
Tako se, primjera radi, možemo u razgovoru s prijateljima ustegnuti od ogovaranja drugih ili od ispraznih govora, a posvetiti se onomu što ispunja čovjeka i izgrađuje njegov život i živote drugih. Jer smo poslani i drugima, jednako kao i prvi učenici. Ta Isus im je rekao: »učinit ću vas ribarima ljudi!«

Neka nam u našem životnom hodu za Isusov pomogne i zagovor svetoga Andrije, njegova vjernog učenika. Neka nas njegov primjer potiče da uvijek budemo spremni odazvati se na Božji poziv i tako u svojem životu posvjedočiti susret s Gospodinom. Susret koji mijenja. Nas i druge oko nas.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.