Zaodjenimo se kao izabranici Božji u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost i strpljivost

Današnje evanđelje nas potiče da razmišljamo o tome koliko imamo hrabrosti priznati Isusu svoju gubavost (grješnost) te koliko vjerujemo u Njegovo odrješenje?
Autor: vlč. Krunoslav Pačalat/Laudato/M.R. Photo: freeimages.com subota, 12. prosinca 2015. u 10:55

Prvo čitanje: Kol 3, 12-17 Zahvaljuje Bogu Ocu po Kristu.

Čitanje Poslanice svetoga Pavla apostola Kološanima


Braćo! Zaodjenite se dakle – kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega – ljubav! To je sveza savršenstva. I mir Kristov neka upravlja srcima vašim – mir na koji ste pozvani u jednom tijelu! I zahvalni budite! Riječ Kristova neka u svem bogatstvu prebiva u vama! U svakoj se mudrosti poučavajte i urazumljujte! Psalmima, hvalospjevima, pjesmama duhovnim od srca pjevajte hvalu Bogu! I sve što god riječju ili djelom činite, sve činite u imenu Gospodina Isusa, zahvaljujući Bogu Ocu po njemu! Riječ Gospodnja.

Otpjevni psalam: Ps 145, 2-11

Pripjev: Ime ću tvoje, Gospodine, blagoslivljat uvijek i dovijeka.


Svaki ću dan tebe slaviti, ime ću tvoje hvaliti uvijek i dovijeka. Velik je Jahve i svake hvale dostojan, nedokučiva je veličina njegova!
Naraštaj naraštaju kazuje djela tvoja i silu tvoju naviješta. Govore o blistavoj slavi tvoga veličanstva i čudesa tvoja objavljuju.
Kazuju strahovitu silu djela tvojih, veličinu tvoju pripovijedaju. Razglašuju spomen velike dobrote tvoje i pravednosti tvojoj kliču.
Milostiv je Jahve i milosrdan, spor na srdžbu, bogat dobrotom. Gospodin je dobar svima, milosrdan svim djelima svojim.
Nek’ te slave, Jahve, sva djela tvoja i tvoji sveti nek’ te blagoslivlju!
Neka kazuju slavu tvoga kraljevstva, neka o sili tvojoj govore!
 
Evanđelje: Lk 17, 11-19

Ne nađe se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca.

Čitanje svetog Evanđelja po Luki


Dok je Isus putovao u Jeruzalem, prolazio je između Samarije i Galileje. Kad je ulazio u neko selo, eto mu u susret deset gubavaca. Zaustave se podaleko i zavape: „Isuse, Učitelju, smiluj nam se!“ Kad ih Isus ugleda, reče im: „Idite, pokažite se svećenicima!“ I dok su išli, očistiše se. Jedan od njih, vidjevši da je ozdravio, vrati se slaveći Boga u sav glas. Baci se ničice k Isusovim nogama zahvaljujući mu. A to bijaše neki Samarijanac. Nato Isus primijeti: „Zar se ne očistiše desetorica? A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?“ A njemu reče: „Ustani! Idi! Tvoja te vjera spasila!“
Riječ Gospodnja.

RAZMATRANJE

Dragi duhovni ljudi, evo nam kraja drugoga adventskog tjedna. Danas Crkva slavi Kvatre i oni imaju svoja vlastita čitanja. Kvatre su posebni dani u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama, djelima pokore i ljubavi. Imamo: Proljetne, Ljetne, Jesenske i Zimske Kvatre. Na što Kvatre pozivaju vjernika?

Bog nas preko Crkve poziva da uđemo u jače zajedništvo s njim. Tom zjaedništvu je najveća zapreka naš grijeh koji od samoga početka svijeta, od grijeha prvih ljudi stanuje u nama ljudima. Grješni smo i osobnom krivnjom uvijek kad iznevjerimo Kristovu ljubav. Zato ako želimo odgovoriti na Božji poziv potrebno je naše obraćenje i stav kajanja. To je razlog da obraćenje i pokora zauzimaju znatno mjesto u biblijskoj objavi i u životu Crkve. Čin obraćenja zapečaćen je krštenjem i izvršen je jednom zauvijek. Kršteni pak lako mogu opet pasti u grijeh: apostolska je zajednica to ubrzo iskusila. Vjernik se treba kajati ako želi imati udio u spasenju. Samo pokora pripravlja čovjeka na susret sa Sudom Božjim. Povijest neizbježno ide prema tom Sudu. U tom hodu Crkve prema Sudu naša pokora i osobno i zajedničko obraćenje jesu odgovor na poziv koji nam je upućen u crkvenoj godini.

Kvatre su tematski usmjerene. One se nazivaju prema godišnjim dobima. Zato ih i zovemo: Proljetne, Ljetne, Jesenske i Zimske. Sada slavimo Zimske kvatre koje obilježavaju vrijeme prije Božića. Drugi tjedan Došašća, a prije 17. prosinca. Potiču nas na zahvalnost Bogu zbog svih dobročinstava koja nam je Bog učinio na duhovnom i materijalnom polju.

Također, u ovom tjednu se kršćane potiče na posebnu dobrotvornost prema bližnjima i potrebitima. Tako da završimo godinu s osjećajem zahvalnosti i nadom da će i sljedeća biti takva (ako ne i bolja). Treba naglasiti kako slavlju kvatri pripada čitav tjedan, a ne samo dani srijede, petka i subote. U te dane predlaže se post, a molitva na određene nakane vrijedi za čitavi tjedan. Stoga je potrebno produbiti znanje o ovome slavlju. Ono započinje nedjeljom, kada se vjernicima oglasi kvatreni tjedan, te iznese i objasni njegova nakana. Subotom se slavlja zaključuje svetom misom s vlastitim biblijskim čitanjima i liturgijskim molitvenim (euhološkim) obrascima.

Za adventsko vježbanje danas možemo uzeti post, pojačanu molitvu ili neko drugo odricanje. Svakako je potrebno da se jače nego inače zalažemo oko Božjih djela. U tome nam lijepo pomaže i današnje prvo čitanje koje nas poziva da se „...zaodjenemo kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni – u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu!“

Mislim da tu ne treba ništa više dodavati i da je sve posve jasno. Uzeti i vježbati. Ali sve to vježbanje u nama treba stvarati sve jači mir koji se pretvara u ljubav kao svezu savršenstva. U takvom stanju čovjek jedino ima potrebu slaviti Boga u svojim molitvama, pjesmama, hvalospjevima... Neka se stoga naš ovaj kvatreni dan pretvori u slavlje živoga Boga u nama kojega sve jače osjećamo.

U današnjem evanđelju Isus ozdravlja iz daleka deset gubavaca od kojih je jedan bio Samarijanac, stranac za Židove onog vremena. Budući da tada bolesnici takve vrste nisu smjeli u gradove i naseljena mjesta po starozavjetnim propisima pa 'se zaustave podaleko i zavape: 'Isuse, Učitelju, smiluj nam se!'

Očito su dobro poznavali Isusa kad su mu se imali hrabrosti toliko približiti da bi ih On čuo ali su morali imati i jaku vjeru da Bog djeluje po Isusu, kad su poslušali da se vrate i pokažu svećenicima, a Isus ih se prije toga nije ni dotaknuo niti im uputio riječ ozdravljenja. Na putu su opazili da je nestalo gube na njihovu tijelu.

Dok su ostala devetorica oduševljeno proslijedili put do svećenika koji će im dati službenu potvrdu o ozdravljenju i time dopuštenje da se uključe među normalne sugrađane, Samarijanac je smatrao potrebnim vratiti se i osobno zahvaliti Isusu za darovano ozdravljenje.

Današnje evanđelje nas potiče da razmišljamo o tome koliko ja imam hrabrosti priznati Isusu svoju gubavost (grješnost) te koliko vjerujem u Njegovo odrješenje? Znamo li biti zahvalan Bogu i ljudima? Amen.

MOLITVA

Gospodine, priznajem ti svoju gubavost na duši ali i srcu. Često sam zbog toga odbačen i udaljen od mnogih oko sebe. Ili se sam odmetnem ili me drugi odbace. Hvala ti što danas čuješ i moj vapaj: 'smiluj mi se'. Hvala ti što smijem već sada povjerovati da si me ozdravio i otkupio i da me neprestano opravdavaš pred Ocem. Amen.

 

Da biste komentirali, prijavite se.