Angažirana opuštenost

On je ko stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi. (Ps 1, 3)
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato Photo: hdwallpick.com četvrtak, 01. ožujka 2018. u 10:00

Svake godine u korizmi Crkva te poziva na iskreno preispitivanje vlastitoga života u svjetlu evanđeoskih učenja. I danas stani pred zrcalo i upitaj se "Tko je to tamo?" Današnja nas misna čitanja potiču na razmatranje o dvije velike teme, o nenavezanosti i o pravednosti. Na to nas posebice potiče Lukin izvještaj o bogatašu i siromašnom Lazaru.

Danas ćemo se zaustaviti na promišljanju o nenavezanosti, a temu pravednosti obraditi ćemo u sutrašnjem razmatranju. Nenavezanost, ravnodušnost ili indiferentnost – neopredijeljenost u normalnoj jezičnoj uporabi prije znače nemar i nezainteresiranost no u svjetlu evanđelja ti pojmovi znače očuvati u svim stvarima slobodu duha. To je izraz ljubavi koja je spremna na sve. To nije nezainteresiranost za drugoga koji je gladan, žedan i u bilo kojoj drugoj potrebi. Kada govorimo o evanđeoskoj nenavezanosti kao izrazu ljubavi koja je spremna na sve uvijek moramo imati ispred sebe sliku raspetoga Krista koji nije umro samo za neke nego je svoju žrtvu prinio za sve čak i za one koji su ga razapinjali.

U prvom čitanju govori nam prorok Jeremija: „Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina i kome je Gospodin uzdanje. Nalik je stablu zasađenu uz vodu što korijenje pušta k potoku: ne mora se ničega bojati kada dođe žega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sušnoj godini brigu ne brine ne prestaje donositi plod.“ (Jr 17, 7-8) Gospodin se brine za dušu koja je srce darovala njemu. Onaj koji se pouzdaje u zemaljske stvari odvajajući svoje srce od Gospodina osuđen je na neučinkovitost i neplodnost za ono što je uistinu bitno jer je on kao drač u pustinji: „Ne osjeća kada je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj.“ (Jr 17,6) Nije ovdje riječ da nam je zabranjeno imati nego je stvar odnosa prema stvarima. Zarobljavaju li nas one i odvajaju li nas od Boga i čine li nas neučinkovitima i slijepima za ono bitno?

Isus je bio svjestan ljudske mane da se prepusti neurednoj ljubavi prema zemaljskim stvarima u kojoj ih se idolizira kad je rekao kako ne možemo služiti dvojici gospodara: „Ne možete služiti Bogu i bogatstvu!“ (Lk 16, 13) Sam Isus se služio zemaljskim dobrima, ali se njima nije opterećivao i pokazao nam je vlastitim primjerom kada je radi nas od bogataša postao siromah da se mi njegovim siromaštvom obogatimo. Pierre Teilhard de Chardin ovu evanđeosku ravnodušnost prema stvarima i stvorovima naziva "angažiranom opuštenosti." Ta opuštenost izražava nešto o evanđeoskom stavu slobode, no govori i o tome da je čovjek došao do temelja u kojem je njegova nutrina postala jedno s Bogom.

Nenavezanost je življenje mističnog u našoj svakodnevici u malim i velikim odlukama iz prostora slobode duha i tijela, slobode u istini. Najljepši tekst o nenavezanosti donosi nam sveti Ignacije Loyolski na početku prvog tjedna Duhovnih vježbi pod naslovom Načelo i temelj: „Čovjek je stvoren da Gospodina Boga svoga hvali, da ga štuje, da mu služi i da tako spasi svoju dušu, a ostale stvari na zemlji stvorene su zbog čovjeka kako bi mu bile od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren. Odatle slijedi da se čovjek smije njima poslužiti toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju, a toliko ih se treba otresti koliko ga u tom priječe. Stoga je potrebno da se učinimo neopredijeljenima prema svim stvorovima, u svemu onome što je prepušteno izboru naše slobodne volje i nije zabranjeno. Tako da, što se nas tiče, ne volimo zdravlje više od bolesti, bogatstvo više od siromaštva, čast više od sramote, dug život više od kratka života, pa tako i u svemu ostalom, želeći i birajući jedino ono što nas više dovodi do svrhe za koju smo stvoreni, a to je Boga hvaliti, njega štovati i služiti mu i tako spasiti svoju dušu i biti plodan u pomaganju, da i drugi svoju svrhu ostvare da svi postignu spasenje.“

 

Da biste komentirali, prijavite se.