Bog se ne zamara s našim problemima, on se ne može nikad umoriti od pomaganja

Koliko smo puta i na kakve načine u svojim problemima prvo tražili od Boga pomoć? Koliko je puta on bio ona prva opcija u našim nevoljama?
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay.com četvrtak, 09. ožujka 2017. u 08:46

Iz Evanđelja po Mateju:
 
U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:
»Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se! Doista, tko god ište, prima; i tko traži, nalazi; i onomu koji kuca otvorit će se.
Ta ima li koga među vama da bi svojemu sinu, ako ga zaište kruha, kamen dao? Ili ako ribu zaište, zar će mu zmiju dati? Ako dakle vi, iako zli, znate dobrim darima darivati djecu svoju, koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!
Sve, dakle, što želite da ljudi vama čine, činite i vi njima. To je, doista, Zakon i Proroci.«
 
Mt 7, 7-12
 
Ljudski život ne sastoji se samo od lijepih trenutaka. U njemu je sadržano i mnoštvo onih trenutaka koji nisu tako lijepi i u kojima se čovjek osjeća bespomoćan. I nekada je nemoguće svojim silama nadvladati opasnosti i poteškoće u kojima se čovjek nađe. Tada je potrebno pomoć zatražiti od onoga koji može riješiti svaki problem i ukloniti svaku poteškoću. Stoga Isus i kaže svojim učenicima, a po njima i svima nama: »Ištite i dat će vam se! Tražite i naći ćete! Kucajte i otvorit će vam se!« Isus nas tako poziva na akciju, na djelovanje, na rješavanje naših problema. Iako ih ne možemo sami riješiti, ne trebamo se predavati i pustiti da nas voda nosi kud hoće. Trebamo učiniti ono što je u našoj mogućnosti, a to je sigurno poziv u pomoć.
 
Mi redovnici i posvećeni službenici Crkve, započinjući molitvu časoslova, koja se dakako preporuča i svim vjernicima, započinjemo ju riječima: »Bože, u pomoć mi priteci. Gospodine, pohiti da mi pomogneš.« Što mi drugo radimo u toj molitvi nego što ištemo od Boga pomoć i tražimo njegovo djelovanje u našoj molitvi i u našem životu.
 
Bog je onaj koji nam svima daje te imamo. Isus to opisuje slikom očeva koji pomažu svojoj djeci i daruju i svako dobro koje im oni mogu darovati. A oni, iako samo ljudi, daruju svojoj djeci najbolje od onoga što posjeduju. Vjerujem da smo se svi u svojim životima uvjerili koliko su se naši roditelji žrtvovali za nas kako bismo mi imali dobar i lijep život. I na tome im trebamo uvijek biti zahvalni. Ali Isus, spominjući tu ljudsku dobrotu, pred nas stavlja Božju dobrotu koja je neizmjerno veća od ove ljudske, te kaže: »koliko li će više Otac vaš, koji je na nebesima, dobrima obdariti one koji ga zaištu!«
 
Potrebno je dakle u svojim teškoćama i problemima znati zazvati Gospodina koji sluša naše molitve te ih uslišava. A zamislimo se sada svi… Koliko smo puta i na kakve načine u svojim problemima prvo tražili od Boga pomoć? Koliko je puta on bio ona prva opcija u našim nevoljama? Koliko uopće vjerujemo da nam Bog može i zapravo želi pomoći? Mnogi znaju reći kako »Bog ima svoga posla i nije baš da se zamara sa svakim našim problemom«. Istina je to. Bog se ne zamara s našim problemima, on se ne može nikad umoriti od pomaganja nama ljudima. Stoga je Isus i nama naložio da uvijek ištemo, tražimo, kucamo jer ćemo tako primiti, nalaziti i tako će nam se otvarati sva vrata na koja pokucamo.
 
Nasljedujući tako Boga koji pomaže svima koji mu se uteku, jednako i mi trebamo pomagati svojim bližnjima. I ne trebamo čekati da nas oni prvo zamole za nešto, mi ih trebamo pretjecati u ljubavi. Tako ćemo ispuniti Kristovu zapovijed da činimo drugima ono što bismo i sami željeli da oni nama čine. Nemojmo se nikada umoriti čineći dobro.

 

Da biste komentirali, prijavite se.