Božja ruka, skrivena od ljudske misli, uvijek djeluje onako kako on hoće

Isus od njih traži da se otvore i da prihvate tu riječ kako bi mogli primiti riječ spasenja i tako zadobiti spoznanje.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay.com petak, 31. ožujka 2017. u 09:26

U ono vrijeme: Isus je obilazio po Galileji; nije htio u Judeju jer su Židovi tražili da ga ubiju. Bijaše blizu židovski Blagdan sjenica.
Ali pošto njegova braća uziđoše na blagdan, uziđe i on, ne javno, nego potajno.
Rekoše tad neki Jeruzalemci: »Nije li to onaj koga traže da ga ubiju? A evo, posve otvoreno govori i ništa mu ne kažu. Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist? Ali za njega znamo odakle je, a kad Krist dođe, nitko neće znati odakle je!« Nato Isus, koji je učio u Hramu, povika:
»Da! Poznajete me i znate odakle sam! A ipak ja nisam došao sam od sebe: postoji jedan istiniti koji me posla. Njega vi ne znate. Ja ga znadem jer sam od njega i on me poslao.«
Židovi su otad vrebali da ga uhvate. Ipak nitko ne stavi na nj ruke jer još nije bio došao njegov čas.
 
Iv 7, 1-2.10.25-30
 
Iz pročitanoga teksta uočavamo kako se Isus nalazi u konfliktnoj situaciji te kako se stavovi oko njega sve više zaoštravaju. Tu su jedni kojima je njegovo naučavanje istinito i drugi koji odbacuju takvo za njih bogohulno naučavanje. No, možemo se i mi čuditi s ovim »nekim Jeruzalemcima« kako kaže evanđelist: na početku ulomka kaže se kako su ga »Židovi tražili da ga ubiju«, a on evo posve slobodno naučava u Hramu. Stoga je i opravdano čuđenje tih Jeruzalemaca i njihovo pitanje: »Da nisu možda i glavari doista upoznali da je on Krist?« No, nisu glavari prihvatili tu istinu. Oni su ostali pri svojoj misli. Samo još uvijek nisu djelovali, jer »još nije bio došao njegov čas.« U tome vidimo Božju ruku koja na čudesan način, skrivena od ljudske misli, uvijek djeluje onako kako on hoće. Još je trebalo da Isus dosta toga objavi prije nego dođe njegov čas.
 
Još je jedan problem mučio te »neke Jeruzalemce«. Oni su znali odakle je Isus, a o Kristu se ne bi trebalo znati odakle je. No, istina, oni znaju Kristovo zemaljsko porijeklo, ono što se može vidjeti ljudskim očima i što se može spoznajom dokučiti, ali ne znaju njegovo pravo porijeklo, ne znaju od koga on stvarno dolazi. Postoji onaj koji njega šalje. I Isus kaže da ga oni ne poznaju. Nalaze se u Hramu i štuju istoga Boga koji ga šalje, a Isus im kaže da ga ne znaju. Oni su doista prisutni i slušaju Isusove riječi i druge koji govore o Isusu i njegovu porijeklu, ali ostaju zatvoreni i sami sebe onesposobljuju za shvaćanje te riječi, za primanje te riječi o Kristu. Tako oni i poznaju Boga. Vjerojatno znaju svu povijest spasenja, sva čudesa koja je Bog izveo u njihovom narodu, ali ne poznaju ga u svome srcu. A Isus od njih traži da se otvore i da prihvate tu riječ kako bi mogli primiti riječ spasenja i tako zadobiti spoznanje.
 
Isus od njih traži vjeru kakvu su nekoć imali njihovi oci kad su se spremali napustiti egipatsku zemlju ropstva i uputiti se u obećanu zemlju. A kome ih Isus želi odvesti nego Bogu. Jer im kaže kako postoji netko tko je njima nepoznat, a on ga poznaje i on ga šalje njima. Među njih je stigao čas velike promijene i vrijeme hoda: hoda za živim Bogom. Mnoge stvari će se promijeniti u njihovu spoznanju i zato im je potrebna velika vjera kako bi, oslonjeni na Krista, bili izvedeni iz svoje zatvorenosti prema Onome koji uvijek ostaje otvoren za svakoga čovjeka.

Da biste komentirali, prijavite se.