Budimo uvijek spremni na Božji plan spasenja

'Kao što Otac uskrisuje mrtve, i oživljava, tako i Sin oživljava koje hoće!'
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay srijeda, 03. travnja 2019. u 09:36

Iz Evanđelja po Ivanu:

U ono vrijeme: Odgovori Isus Židovima: 'Otac moj sve do sada radi pa i ja radim.' Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednačujući sebe s Bogom.

Isus nato odvrati: 'Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe činiti ništa, doli što vidi da čini Otac; što on čini, to jednako i Sin čini. Jer Otac ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam čini. Pokazat će mu i veća djela od ovih te ćete se čudom čuditi. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoće. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu, da svi časte Sina kao što časte Oca. Tko ne časti Sina, ne časti ni Oca koji ga posla.

Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onomu koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi čas — sada je! — kad će mrtvi čuti glas Sina Božjega i koji čuju, živjet će. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi; i ovlasti ga da sudi jer je Sin Čovječji. Ne čudite se tome jer dolazi čas kad će svi koji su u grobovima, čuti njegov glas. I izići će: koji su dobro činili — na uskrsnuće života, a koji su radili zlo — na uskrsnuće osude. Ja sam od sebe ne mogu učiniti ništa: kako čujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla.'

Iv 5, 17-30

U ovome četvrtom korizmenom tjednu liturgija nam pruža odlomke iz Ivanova evanđelja. I to one odlomke u kojima Isus ozdravlja, ali i u kojima upada u nesuglasice sa Židovima. Možemo vidjeti kako nas ta čitanja pripremaju za skorašnje događaje osude, muke i smrti našega Spasitelja. Osjetna je velika netrpeljivost između Isusa i Židova. Naročito nakon Isusovog govora o Bogu kao njegovom Ocu. Takav govor bio je stran Židovima iako je Stari zavjet pun govora o brižljivom Božjem vodstvu njegova naroda, gdje se po proročkim riječima Bog opisuje i kao otac i kao majka izraelskog naroda.

Ali nijedan pojedinac nije mogao za sebe izravno reći kako je on sin Božji. To bi značilo miješanje židovske vjere s poganskim vjerovanjima okolnih naroda, gdje su se određeni ljudi postavljali za vođe i svećenike jer su bili proglašeni sinovima bogova. Stoga, kad Isus ovako izravno govori o svome Ocu i njihovom odnosu, on prema židovskom mišljenju huli na samoga Boga te tako ugrožava cijelu vjeru, narod, kulturu. To i jest glavni razlog njegova uhićenja i njegovog sudskog procesa: hulio je na Boga. 

Isus zapravo ne može, a da ne govori o svome Ocu. Sve što on radi, radi u ime onoga koji ga je poslao. On, Otac i Duh Sveti savršeno su jedno te kao takvi djeluju i pojedinačno. Iako je izraelski narod očekivao svoga Mesiju, on ga je očekivao u vlastitim zamislima. Stoga su bili zatvoreni za primanje Božje objave. Samo oni koji su svoja srca potpuno otvorili Bogu i koji nisu, da tako kažem, određivali Bogu kako će se on objaviti i kako će donijeti spas narodu, mogli su u Isusu prepoznati Oca koji izbavlja svoj narod iz ropstva, iz ropstva sebičnosti i zatvorenosti u vlastitu samodopadnost i samodostatnost.

Isus nas uči kako trebamo biti uvijek spremni na Božji plan spasenja, kako trebamo biti uvijek raspoloživi za njegove namisli i te iste osluškivati u svome srcu. Tada ne ćemo silom braniti svoje postavke, nego ćemo se u slobodi predati Očevu mudrom vodstvu.




 

 
Da biste komentirali, prijavite se.