'Do kraja ih je ljubio'

U današnjem evanđelju uočavamo kako Isus napokon zna da je došao njegov čas.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay petak, 14. travnja 2017. u 08:13
Iz Evanđelja po Ivanu:
 
Bijaše pred blagdan Pashe. Isus je znao da je došao njegov čas da prijeđe s ovoga svijeta Ocu, budući da je ljubio svoje, one u svijetu, do kraja ih je ljubio. I za večerom je đavao već bio ubacio u srce Judi Šimuna Iškariotskoga da ga izda. A Isus je znao da mu je Otac sve predao u ruke i da je od Boga izišao te da k Bogu ide pa usta od večere, odloži haljine, uze ubrus i opasa se. Nalije zatim vodu u praonik i počne učenicima prati noge i otirati ih ubrusom kojim je bio opasan.
Dođe tako do Šimuna Petra. A on će mu: 'Gospodine! Zar ti da meni pereš noge?' Odgovori mu Isus: 'Što ja činim, ti sada ne znaš, ali shvatit ćeš poslije.' Reče mu Petar: 'Nećeš mi prati nogu nikada!' Isus mu odvrati: 'Ako te ne operem, nećeš imati dijela sa mnom.' Nato će mu Šimun Petar: 'Gospodine, onda ne samo noge, nego i ruke i glavu!' Kaže mu Isus: 'Tko je okupan, ne treba drugo da opere nego noge – i sav je čist! I vi ste čisti, ali ne svi!' Jer znao je tko će ga izdati. Stoga je i rekao: 'Niste svi čisti.'
Kad im dakle opra noge, uze svoje haljine, opet sjede i reče im: 'Razumijete li što sam vam učinio? Vi me zovete Učiteljem i Gospodinom. Pravo velite jer to i jesam! Ako dakle ja – Gospodin i Učitelj – vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge. Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih.'


Veliki četvrtak je i Crkva danas slavi spomen na Isusovu Posljednju večeru koju je blagovao sa svojim učenicima. Tada je ustanovljena euharistija, koja je od tada pa sve do vječnosti, na putu zemaljskom svima vjernima predokus vječne radosti i znak Novoga saveza što ga je Bog na križu sklopio s ljudskim rodom.

U današnjem evanđelju uočavamo kako Isus napokon zna da je došao njegov čas. U mnogim smo tekstovima kroz ove korizmene dane, slušajući Isusove prepirke s glavarima i farizejima, uočavali baš onaj izraz: 'još ne bijaše došao njegov čas'. Tako on još nije bio uhićen niti predan, odnosno izdan od strane Jude, nego se čekao baš taj čas. Taj je 'čas'  u Ivanovom evanđelju prisutan još s početka samog evanđelja, kada Isus na svadbi u Kani Galilejskoj pretvara vodu u vino. Sada je svjestan da je došao njegov čas. I ta svijest o njegovom času nam govori da je znao što će se dogoditi, da je znao koje je njegovo poslanje, te da sve što će se kasnije obistiniti nije samo puki slučaj i djelo sudbine, nego je to Očev plan mišljen od davnine.

I u tome znanju on svojima ostavlja primjer poniznosti te im svima pere noge, čineći ih tako još više svojima, jer sada imaju dijela s njim. I oni su sada pozvani činiti ono što im je on ostavio u baštinu. Zanimljivo je također vidjeti kako Isus ovdje učenike naziva svojima, a na samom početku Ivanova evanđelja čitamo kako 'svojima dođe i njegovi ga ne primiše.' Dakako da se tu misli na Židove koji su po naravi stvari bili Kristovi, ali njegovi učenici su stvarno postali njegovi primivši njegovu riječ te su tako postali 'djeca Božja', baštinici Novoga saveza. Saveza koji nije sklopljen krvlju žrtava kako je to bio slučaj u Starome zavjetu, nego savez sklopljen krvlju Kristovom. Savez koji ne ovisi o nama, o tome kako ga mi izvršavamo, nego savez koji je sklopljen iz neizmjerne ljubavi Božje te se ne će promijeniti nikada.

To nam svjedoči i euharistija, koja nas uvijek iznova podsjeća na taj savez i u kojoj mi postajemo jedno Tijelo, djeca Božja, oni koje Isus naziva svojima, jer nas je otkupio svojom krvlju i tako s nama sklopio vječni savez kojim nas uvodi u nebesku slavu.






 
Da biste komentirali, prijavite se.