Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji

Danas Crkva pred nas stavlja svetog Josipa. Učimo od njega. On nije začepio svoje uši i zatvorio svoje srce za Božju riječ, nego je pobožno, sveto i pravedno svoj život predao Bogu kako bi svojim služenjem postao čuvar Božje Riječi koja će spasiti cijeli svijet.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: jesus-story.net/Laudato utorak, 21. ožujka 2017. u 09:55
Iz Evanđelja po Mateju:

Jakovu se rodi Josip, muž Marije, od koje se rodio Isus koji se zove Krist.A rođenje Isusa Krista zbilo se ovako. Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. 

Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: ''Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.''

Mt 1, 16.18-21

Danas slavimo svetkovinu svetoga Josipa, zaručnika blažene Djevice Marije. U korizmi, pred Cvjetnicu, evo, slušamo o Isusovom rođenju i o Josipovoj ulozi u Božjem planu spasenja. Vidimo kako se Bog divno služi ljudima kako bi svoj plan sproveo u djelo te kako bogobojazni i pobožni ljudi pristaju uz taj Božji plan te rade onako kako im Bog nalaže.

Možemo samo misliti koliko je Josipu bilo teško odlučiti se za djevojku koja se ''nađe trudna'' prije nego što su se njih dvoje uzeli. I navodi Matej kako je i u toj odluci da ju potajice napusti, bio pravedan jer ju nije htio izvrgnuti sramoti i tako mogućoj pogibelji.

No, želimo li uzeti u razmatranje osobu Josipa, Isusova poočima, vidjet ćemo da o njemu u evanđeljima nema mnogo podataka. To je jednostavno tako zbog toga jer je u prvom planu Isus, objava Boga i otkupljenje ljudi. I u tome nam se pokazuje izvrsna slika Josipove pravednosti. On je, da tako kažemo, jednostavno poslužio Bogu kao onaj po kome će Isus imati poveznicu s Abrahamom te tako na sebi ispuniti obećanje o potomstvu i obećanoj zemlji dano Abrahamu.

Josip tako služi svojim životom. Cijeli njegov život postaje služba. On štiti svoju ženu Mariju i sina u svim opasnostima, surađujući dakako s Bogom u toj brizi za njegova Sina. Vidimo kako se Bog ''poslužio'' Josipom. Tako danas, slaveći njegovu svetkovinu i mi sebe predajmo Bogu, stavimo se u položaj sluge te izvršavajmo sve ono za što nas Bog želi. Budimo po Josipovom primjeru ponizne i neznatne sluge koje će u svemu izvršavati Božju volju te tako zadobiti vječno blaženstvo.

Josip po anđelovom nalogu djetetu daje ime Isus. Ono u hebrejskom izvorniku znači ''Bog je spasenje''. U hebrejskoj kulturi ime je označavalo i poslanje čovjeka. Tako je Bog mnogima mijenjao imena, promijenivši i njihove zadaće i živote. Tako Isus odmah po rođenju dobiva oznaku onoga koji će spasiti sve ljude, po kojemu će doći otkupljenje narodima. On je onaj potomak Abrahamov i Davidov na kojem će se ispuniti obećanje, on je onaj koji će ''spasiti narod svoj od grijeha njegovih.''

Ovih dana smo slušali mnoge izvještaje iz Ivanova evanđelja o nesuglasicama Židova i Isusa, o njihovoj nemogućnosti prihvaćanja Isusovih nelogičnih izjava. Puno je toga u Isusovom nauku njima bilo čudno, nemoguće i teško prihvatiti.

Danas Crkva pred nas stavlja Josipa. Zar njemu nije bilo teško shvatiti, prihvatiti, djelovati onako kako je Bog od njega tražio? Zar se u njemu nisu javljale mnoge mučnine i tjeskobe, strahovi i neodlučnosti? Učimo od njega. On nije začepio svoje uši i zatvorio svoje srce za Božju riječ, nego je pobožno, sveto i pravedno svoj život predao Bogu kako bi svojim služenjem postao čuvar Božje Riječi koja će spasiti cijeli svijet.

 
Da biste komentirali, prijavite se.