Kakva je tvoja slika?

Ne spominji se, protiv nas, grijeha otaca; neka nas pretekne smilovanje tvoje, jer smo jadni i nevoljni. (Ps 79, 8)
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato Photo: www.leahdipascal.com ponedjeljak, 26. veljače 2018. u 12:14

Samoća nam je svima potrebna. Posebice ona u kojoj ćemo biti sami s našim Bogom u molitvi i meditaciji. U takvom ozračju nameću nam se pitanja i o samima sebi. Tko sam to ja? Kakva osoba postajem? U tom kontekstu je i naše današnje motivacijsko pitanje: "Kakva je tvoja slika?" odnosno kakvu sliku ti imaš o sebi samome?

Sve što te okružuje, prijatelji, filmovi, glazba, reklame – svi ti pokušavaju prodati sliku u koju ćeš se ugledati i imitirati je. I Bog ima sliku o tebi! Ti si sin moj ljubljeni! - Ti si kći moja ljubljena! Svijet uvijek traži da se dokazuješ te na ovaj ili onaj način ostvariš prestiž. Bogu je važno da se prihvaćaš i voliš! Korizma je poziv da sebe izgrađuješ u svim dimenzijama, u odnosu prema Bogu, u odnosu prema drugima, no također i u odnosu prema samome sebi. Molitva, pokora i djela ljubavi oslobađaju sputane prostore naše nutrine i stvaraju nove prostore slobode, boreći se protiv raznih navezanosti i ovisnosti bilo o osobama, stvarima ili činima. To je također paradoks. Odreći se znači biti više slobodan, biti više svoj.

Danas trebamo pripaziti da korizma i poruka koju nosi ne prođe pored nas a da nas u bitnom ne dotakne. Jer moglo bi se dogoditi da u korizmi lijepo razmišljamo, ali da nas to u našim dubokim osobnim dimenzijama uopće ne potakne na promjenu. Današnje razmatranje nas potiče da se okrenemo samima sebi, da sve ono pozitivno na što nas Božja riječ poziva ovih dana uđe u interakciju s našim životom, s formiranjem naših stavova i našim vrijednosnim sustavom, da se nađemo na vjetrometini Božje riječi nakon koje ništa ne može ostati isto. Prvi plod druženja s Božjom riječi trebao bi biti izgrađivanje osobnosti. Danski filozof Søren Kierkegaard čovjekovu osobnost definira kao odnos koji se sam prema sebi odnosi. To nam želi reći da se moramo pitati kada molimo, kada gledamo, slušamo, čitamo ili činimo nešto – kakve to veze ima sa mnom? Čini li me to što sada radim boljom osobom? Pomaže li mi ili odnemaže? Posebice moramo razmišljati kako se ostvarila objektivna vjerska istina u mom životu? Jer istina, vjera i ljubav traže da postanu djelotvorne, da donesu plod. Prije toga one moraju postati bitni i integralni dio naše osobnosti.

Bez povratka sebi čovjek se gubi. Postaje hvalisavi nekonformni idealist koji sve hoće promjeniti samo sebe ne, koji vidi trun u svačijem oku, a brvno u svome ne vidi. Jedno je postavljati globalne ekološke zahtjeve, a drugo promjeniti vlastiti životni stil i ne vraćati se iz svake kupovine gomilajući nove plastične vrećice. Potrebna nam je konkretizacija. Od danas se vježbaj u ispitivanju savjesti, pitajući se o samome sebi, o vlastitome načinu života, o osobnim motivima i Božjem djelovanju u tvom životu.

Danas se vrati sebi pitajući se: Kakva je moja slika? Čime je sve formiram? Što mi pomaže da je ispravljam, a što je iskrivljuje? No, pazi sada, nemoj opet početi s razmišljanjem u bezličnoj formi. Moralo bi se, eto, govori se da je tako bolje, trebalo bi se tako... Bezlični jezični oblik pokazatelj je ponekad i bezličnog stava. Osvrtanje na sebe poticaj je na individualizaciju. Nemoj reći trebalo bi se biti milosrdan nego budi milosrdan! Ne reci ne bi se trebalo osuđivati već – Neću osuđivati! Nemoj govoriti treba oprostiti - nego opraštaj! Ne reci treba dati – podaj! Čini onako kako je Isus činio jer drugog puta nema, ostalo su stranputice! Ukratko budi svet kao što je svet Otac tvoj na nebesima.
 

Da biste komentirali, prijavite se.