Kršćanstvo čovjeku daje najveću moguću slobodu

U kršćanstvu čovjek biva oslobođen jer uživa spoznaje Istine koja oslobađa od svakoga ropstva.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay četvrtak, 06. travnja 2017. u 10:30

Iz Evanđelja po Ivanu:

U ono vrijeme: Progovori Isus Židovima koji mu povjerovaše: 'Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.'
 
Odgovore mu: 'Potomstvo smo Abrahamovo i nikome nikada nismo robovali. Kako to govoriš: 'Postat ćete slobodni?' Odgovori im Isus: 'Zaista, zaista, kažem vam: tko god čini grijeh, rob je grijeha. Rob ne ostaje u kući zauvijek, a sin ostaje zauvijek. Ako vas dakle Sin oslobodi, zbilja ćete biti slobodni. Znam: potomstvo ste Abrahamovo, a ipak tražite da me ubijete jer moja riječ nema mjesta u vama. Ja govorim što vidjeh kod Oca, a vi činite što čuste od svoga oca.'
 
Odgovoriše mu: 'Naš je otac Abraham.' Kaže im Isus: 'Da ste djeca Abrahamova, djela biste Abrahamova činili. A eto, tražite da ubijete mene, mene koji sam vam govorio istinu što sam je od Boga čuo. Takvo što Abraham nije učinio! Vi činite djela oca svojega.'
 
Rekoše mu: 'Mi se nismo rodili iz preljuba, jedan nam je Otac — Bog.« Reče im Isus: »Kad bi Bog bio vaš Otac, ljubili biste mene jer sam ja od Boga izišao i došao; nisam sam od sebe došao, nego on me posla.'
Iv 8, 31-42
 
Čitajući današnji odlomak iz evanđelja uočavamo kako Isus govori Židovima da nisu slobodni i da nisu istinska djeca Abrahamova jer ne čine njegova djela, nego traže kako da ga ubiju, ne pristaju uz njegovu riječ. No, tu priču manje-više svi znamo. Postoje pravi vjernici, oni iskreni koji svojim životima i djelima dokazuju to, a postoje i oni koji se samo nazivaju vjernicima, a ništa od onog što iziskuje vjernički život ne čine. Dobro je ovaj Isusov govor Židovima prenijeti na nas danas. Možemo i mi sebi reći: Eto, mi smo braća Isusova, on je umro za nas, otkupio nas je. Ali to nije dovoljno samo reći i toga biti svjestan. Potrebno je činiti djela Kristova. Isus upozorava Židove da trebaju činiti djela Abrahamova, stoga i mi trebamo činiti onako kako nam je on ostavio primjer. To znači bezuvjetno pristajanje uz njegovu riječ. Stoga se ne može dogoditi da u nečemu podržavamo Isusa i slažemo se u tome s njegovim naukom, a u drugoj stvari ga iznevjerimo.
 
Isus također upozorava da je svaki onaj koji čini grijeh rob grijeha. To znači da nije slobodan. Sam sebi uskraćuje slobodu. A gdje se dobiva ta sloboda? U Kristovoj riječi, jer i sam kaže: 'Ako ostanete u mojoj riječi, uistinu, moji ste učenici; upoznat ćete istinu i istina će vas osloboditi.'
 
Biti Isusov učenik dakako pretpostavlja pristajanje uz njegov nauk, uz istinu. Jer učenici djeluju onako kako ih je naučio učitelj.
 
Iako se s mnogih strana može čuti kako kršćanstvo zapravo sapinje čovjeka i guši ga, zatvara ga u svojim granicama, ovdje se ipak ističe jedna neporeciva činjenica: kršćanstvo je zapravo ono što čovjeku daje najveću moguću slobodu.

U kršćanstvu čovjek biva oslobođen jer uživa spoznaje Istine koja oslobađa od svakoga ropstva. Ako se i naizgled izvana možda čini da je kršćanin podvrgnut mnogim pravilima i određen granicama, to je samo površan prikaz. Onaj pravi prikaz koji ulazi u bit stvari zapravo vidi slobodu djece Božje koja iz ljubavi i slobodno pristaju biti Kristovi učenici. Tada sva ograničenja i zapovijedi mijenjaju svoj izgled jer čovjek uzvraća ljubav onome koji mu je darovao slobodu i onome koji ga uvodi u vječno blaženstvo.



 

Da biste komentirali, prijavite se.