S Laudatom kroz korizmu - 28.3.2014.

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
Autor: Administrator petak, 28. ožujka 2014. u 08:18

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.



ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

ISUS JE UMRO RASPET NA KRIŽ

I.Suđenje Isusu
PODIJELJENOST ŽIDOVSKIH VLASTI PREMA ISUSU
595 Među jeruzalemskim vjerskim vlastima, ne samo da se našao farizej Nikodem ili odličnik Josip iz Arimateje da potajno budu učenicima Isusovim, nego su nastala i dugotrajna neslaganja o njemu[390]tako da uoči same Muke sv. Ivan može reći da su "mnogi i od glavara vjerovali u njega", premda na nesavršen način (Dj 6,7) i da su neki iz farizejske sljedbe prigrlili vjeru (Dj 15,5), tako da sveti Jakov može reći svetom Pavlu: "tolike su tisuće Židova povjerovali, i svi su revnitelji Zakona" (Dj 21,20). To nije ništa čudno ako se uzme u obzir da je sutradan po Pedesetnici "mnoštvo svećenika prihvaćalo vjeru" (Dj 6,7) i da su neki iz farizejske sljedbe prigrlili vjeru (Dj 15,5), tako da sveti Jakov može reći svetom Pavlu: "tolike su tisuće Židova povjerovali, i svi su revnitelji Zakona" (Dj 21,20).
596 Jeruzalemske vjerske vlasti nisu bile jednodusne u tome kako se ponašati prema Isusu. Farizeji su zaprijetili izopćenjem onima koji bi ga slijedili. Onima koji su se bojali da će "svi povjerovati u nj (Isusa), pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!", veliki je svećenik predložio prorokujući: "Za vas je bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" (Iv 11,49-50). Veliko vijeće proglašuje da Isus "zaslužuje smrt" (Mt 26,66) kao bogohulnik, ali budući da je izgubilo pravo izvršenja smrtne kazne, predaje Isusa Rimljanima optužujući ga za politicku bunu, što će Isusa staviti u uporedbu s Barabom optuženim za "pobunu" (Lk 23,19). Svećenički glavari i političkim prijetnjama pritišću Pilata da osudi Isusa na smrt.

ŽIDOVI NISU SKUPNO ODGOVORNI ZA SMRT ISUSOVU
597 Uzimajući u obzir povijesnu složenost Isusova procesa očitovanu u evanđeoskim opisima, i kakav god mogao biti osobni grijeh čimbenikâ tog suđenja (Juda, Sinedrij, Pilat), koji samo Bog poznaje, ne može se odgovornost za nj pripisati ukupnosti jeruzalemskih Židova, unatoč povicima manipuliranog mnoštva i općenitim prijekorima sadržanima u pozivima na obraćenje nakon Pedesetnice. Sam Isus opraštajući s Križa i Petar slijedeći njegov primjer uzeli su u obzir "neznanje" (Dj 3,17) jeruzalemskih Židova, čak i njihovih poglavara. Još se manje može, počev od krika puka: "Krv njegova na nas i na djecu našu!" (Mt 27,25), što znači potvrdu, proširiti odgovornost na druge Židove u prostoru i vremenu: Stoga je Crkva na II. Vatikanskom saboru izjavila: "Za ono što je počinjeno za vrijeme Muke ne mogu biti okrivljeni ni svi onda živući Židovi bez razlike, ni Židovi našega vremena. (...) Židove se ne smije prikazivati kao od Boga odbačene ni proklete, kao da bi to proizlazilo iz Svetoga Pisma".

SVI GREŠNICI BILI SU UZROČNICI MUKE KRISTOVE
598 Crkva, u Učiteljstvu svoje vjere i u svjedočenju svojih svetaca, nije nikad zaboravila da su "sami grešnici bili uzročnici i kao oruđe svih muka što ih je pretrpio božanski Otkupitelj". Uzimljući u obzir to da naši grijesi vrijeđaju samoga Krista, Crkva ne oklijeva pripisivati kršćanima najtežu odgovornost u muci Isusovoj, odgovornost kojom su oni prečesto opterećivali jedino Židove: Krivce te užasne krivnje moramo vidjeti u onima koji nastavljaju opet padati u svoje grijehe. Budući da su naša zlodjela učinila da Gospodin nas Isus Krist podnese muku Kriza, oni koji uranjaju u nerede i zlo, sigurno "sami sebi iznova razapinju i ruže Sina Božjega". I treba priznati da je u tom slučaju naš vlastiti grijeh veći nego grijeh Židovâ. Jer oni, po svjedočanstvu apostolovu, "da su upoznali Kralja slave, nikad ga ne bi bili razapeli". Mi, naprotiv, ispovijedamo da ga poznajemo. I kad ga niječemo svojim činima, na neki način stavljamo na nj svoje ubojite ruke. I nisu ga raspeli zli dusi; raspeo si ga ti s njima i još ga razapinješ, uživajući u porocima i grijesima.

II.Otkupiteljska smrt Kristova u Božjem nacrtu spasenja
"ISUS PREDAN PO NEPROMJENLJIVOM BOŽJEM NAUMU"
599 Nasilna smrt Isusova nije bila plod slučaja u nesretnu stjecaju okolnosti. Ona pripada otajstvu nauma Božjega, kako jeruzalemskim Židovima sveti Petar tumači već u svome prvom govoru na Pedesetnicu: On je predan "po odlučenu naumu i promislu Božjemu" (Dj 2,23). Taj biblijski način govora ne znači da su oni koji su "predali Isusa" (Dj 3,13) bili samo pasivni izvršitelji jednog scenarija unaprijed od Boga napisana.
600 Bogu su svi časovi vremena prisutni u svojoj aktualnosti. On dakle zasniva svoj vječni naum "predodređenja" uključujući u nj slobodni odgovor svakog čovjeka svojoj milosti: "Rote se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rote se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim da učine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude" (Dj 4,27-28). Bog je dopustio čine proizašle iz njihove zaslijepljenosti[409] da bi izvršio svoj naum spasenja.

"UMRO ZA NAŠE GRIJEHE PO PISMIMA"
601 Taj Božji naum spasenja po usmrćenju "Sluge, Pravednika" bio je unaprijed naviješten u Pismu kao otajstvo sveopćeg otkupljenja, to jest otkupa koji ljude oslobađa ropstva grijehu. U ispovijesti vjere, za koju kaže da ju je "primio", sv. Pavao ispovijeda da je "Krist umro za naše grijehe po Pismima" (1 Kor 15,3). Otkupiteljska smrt Isusova ispunjuje osobito proroštvo o Sluzi patniku. Sam Isus prikazao je smisao svoga života i svoje smrti u svjetlu Sluge patnika. Nakon Uskrsnuća, dao je to tumačenje Pisama učenicima iz Emausa, zatim i samim apostolima.

"BOG GA ZA NAS GRIJEHOM UČINI"
602 Dosljedno tome sv. Petar može apostolsku vjeru u Božji naum spasenja jasno izraziti ovako: "Ta znate da od svog ispraznog načina života što vam ga oci namriješe, niste otkupljeni nečim raspadljivim, srebrom ili zlatom, nego dragocjenom krvlju Krista, Jaganjca nevina i bez mane. On bijaše doduše predviđen prije postanka svijeta, ali se očitova na kraju vremena radi vas" (1 Pt 1,18-20). Grijesi ljudî, kao posljedica istočnoga grijeha, potvrđeni su smrću. Šaljući svoga vlastitog Sina u stanje sluge, stanje čovječanstva palog i, zbog grijeha, smrti namijenjenoga, "Njega, koji ne okusi grijeha Bog za nas grijehom učini da mi budemo pravednost Božja u njemu" (2 Kor 5,21).
603 Isus nije upoznao osude kao da bi sam bio sagriješio. Ali u svojoj otkupiteljskoj ljubavi, koja ga je uvijek sjedinjavala s Ocem, on je preuzeo nas u našoj udaljenosti od Boga zbog grijeha, tako da je u naše ime mogao reći na Križu: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mk 15,34; Ps 22,1). Učinivši ga tako solidarnim s nama grešnicima, Bog " ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao" (Rim 8,32), da budemo pomireni s njime "po smrti Sina njegova" (Rim 5,10).

BOG JE ZAČETNIK OPĆE OTKUPITELJSKE LJUBAVI
604 Predajući svoga Sina za naše grijehe, Bog očituje da njegov naum o nama jest naum dobrohotne ljubavi koja prethodi svakoj zasluzi s naše strane: "U ovom je ljubav: ne da smo mi ljubili Boga, nego - on je ljubio nas i poslao Sina svoga kao žrtvu pomirnicu za grijehe naše" (1 Iv 4,10). "Bog pokaza ljubav svoju prema nama ovako: dok još bijasmo grešnici, Krist za nas umrije."(Rim 5,8).
605 Ta je ljubav bez isključivosti, Isus je to pripomenuo u zaključku prispodobe o izgubljenoj ovci: "Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima neće da propadne ni jedan od ovih malenih" (Mt 18,14). On tvrdi da daje svoj život "kao otkupninu za mnoge" (Mt 20,28); taj izraz nije restriktivan: suprotstavlja ukupnost čovječanstva jedinoj osobi Otkupitelja koji se predaje da bi je spasio. Crkva, slijedeći apostole, uči da je Krist umro za sve ljude bez iznimke. "Nema, nije bilo i neće biti nijednog čovjeka za kojega Krist nije trpio".

III.Krist je sama sebe prikazao Ocu za naše grijehe
SAV KRISTOV ŽIVOT JE ŽRTVA OCU
606 Sin Božji, koji je sišao "s neba ne da vrši svoju volju, nego volju onoga koji ga posla" (Iv 6,38), "ulazeći u svijet veli: (...) Evo dolazim! (...) Vršiti, Bože, volju tvoju! (...) U toj smo volji posvećeni prinosom tijela Isusa Krista jednom zauvijek" (Heb 10,5-10). Od prvog časa svoga Utjelovljenja, Sin prihvaća Božji naum spasenja u svome otkupiteljskom poslanju: "Moja je hrana vršiti volju Onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo" (Iv 4,34). Žrtva Isusova za grijehe svega svijeta (1 Iv 2,2) izraz je njegova zajedništva ljubavi s Ocem: "zbog toga me ljubi Otac što polažem život svoj" (Iv 10,17). "Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovijedio Otac" (Iv 14,31).
607 Ta želja da prihvati naum otkupiteljske Očeve ljubavi prožimlje sav život Isusov, jer njegova otkupiteljska Muka bitni je razlog njegova Utjelovljenja: "Oče, izbavi me iz ovoga časa? No, zato dođoh u ovaj čas" (Iv 12,27). "Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" (Iv 18,11). I još na Križu prije nego će "sve biti svršeno", on kaže: "Žedan sam" (Iv 19,28).

"JAGANJAC KOJI ODUZIMA GRIJEH SVIJETA"
608 Nakon što je prihvatio da ga krsti s grešnicima, Ivan je Krstitelj vidio i pokazao u Isusu "Jaganjca Božjega koji oduzima grijeh svijeta" (Iv 1,29). On tako očituje da je Isus u isti mah i Sluga patnik koji se, šuteći, pušta voditi na klanje noseći grijeh mnoštva, i Vazmeni jaganjac, simbol otkupljenja Izraelova u vrijeme prve Pashe. Sav život Kristov izrazuje njegovo poslanje: "da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mk 10,45).

ISUS SLOBODNO PRIHVAĆA OTKUPITELJSKU LJUBAV OČEVU
609 Prihvaćajući svojim ljudskim srcem ljubav Očevu za ljude, Isus ih je "do kraja ljubio" (Iv 13,1), jer "veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje" (Iv 15,13). Tako je, u patnji i smrti, njegovo čovještvo postalo slobodnim i savršenim oruđem njegove božanske ljubavi koja hoće spasenje ljudi. Zaista, on je slobodno prihvatio svoju muku i smrt iz ljubavi za svoga Oca i za ljude koje Otac hoće spasiti: "Nitko mi ne oduzima život, nego ja ga sam od sebe polažem" (Iv 10,18). Odatle vrhunska sloboda Sina Božjega kad sam ide prema smrti.

NA POSLJEDNJOJ VEČERI ISUS JE PREDOSTVARIO SLOBODNU ŽRTVU SVOGA ŽIVOTA
610 Isus je slobodnu žrtvu samoga sebe potpunoma izrazio na večeri koju je blagovao s dvanaestoricom apostolâ, "one noći kad bijaše predan" (1 Kor 11,23). Uoči svoje muke, dok je bio još slobodan, Isus je od te Posljednje Večere s učenicima učinio spomen-čin svoje dragovoljne žrtve Ocu za spasenje ljudi: "Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje" (Lk 22,19). "Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijehâ" (Mt 26,28).
611 Euharistija koju u tom času ustanovljuje bit će "spomen" njegove žrtve. Isus apostole uključuje u vlastitu žrtvu i traži od njih da je trajno uprisutnjuju. Time Isus postavlja apostole za svećenike Novoga Saveza: "Za njih posvećujem samoga sebe da i oni budu posvećeni u istini" (Iv 17,19).

SMRTNA BORBA U GETSEMANIJU
612 Čašu Novoga Saveza, što ju je prikazujući samoga sebe, Isus anticipirao na Posljednjoj Večeri, prihvaća zatim iz rukû Očevih u smrtnoj borbi u Getsemaniju, postajući "poslušan do smrti" (Fil 2,8). Isus moli: "Oče moj, ako je moguće, neka me mimoiđe ova čaša (...)" (Mt 26,39). Tako izrazuje užas što ga smrt predstavlja za njegovu ljudsku narav. Ona je kao i naša, namijenjena vječnom životu; k tome, za razliku od naše, savršeno je izuzeta od grijeha koji je uzrok smrti; ali, nadasve, ona je uzeta od božanske osobe, "začetnika života" (Dj 3,15), Onoga koji živi (Otk 1,17). Prihvaćajući svojom ljudskom voljom da se vrši volja Očeva, Isus prihvaća smrt kao otkupiteljsku, da "u tijelu svom grijehe naše ponese na drvo" (1 Pt 2,24).

KRISTOVA SMRT JEDINA JE I KONAČNA ŽRTVA
613 Kristova je smrt i Vazmena žrtva što ostvaruje konačno otkupljenje ljudi po Jaganjcu Božjem koji oduzima grijeh svijeta (Iv 1,29) i ujedno žrtva Novoga Saveza koja iznova uspostavlja zajedništvo čovjeka s Bogom pomirujući ga s njime krvlju "koja se za mnoge prolijeva na otpuštenje grijehâ" (Mt 26,28).

ISUS SVOJIM POSLUHOM NADOMJEŠTA NAŠ NEPOSLUH
615 "Doista, kao što su neposluhom jednog čovjeka mnogi postali grešnici, tako će i posluhom Jednoga mnogi postati pravednici" (Rim 5,19). Svojim posluhom do smrti, Isus je uzeo mjesto Sluge patnika koji "žrtvuje (...) život svoj za naknadnicu", dok nosi "grijehe mnogih" koje on opravdava "uzimajući na sebe njihove krivice". Isus je nadoknadio za naše krivnje i zadovoljio Ocu za naše grijehe.

SVOJU ŽRTVU ISUS DOVRŠUJE NA KRIŽU
616 "Ljubav do kraja" (Iv 13,1) jest ono što Kristovoj žrtvi daje vrijednost otkupljenja i zadovoljštine. On nas je u žrtvi svoga života sve poznavao i ljubio. "Jer Ljubav nas Kristova obuzima kad promatramo ovo: jedan za sve umrije, svi dakle umriješe" (2 Kor 5,14). Nijedan čovjek, pa bio i najsvetiji, nije bio sposoban uzeti na sebe grijehe svih ljudi i prikazati se kao žrtva za sve. Prisutnost u Kristu božanske Osobe Sina, koja nadilazi i istodobno obuhvaća sve ljudske osobe, i koja Ga postavlja Glavom svega čovječanstva, čini mogućom njegovu otkupiteljsku žrtvu za sve.
617 "Po svojoj svetoj muci, na drvu Križa, on nam je zaslužio opravdanje", naučava Tridentski koncil ističući jedinstveni značaj žrtve Krista - "začetnika vječnoga spasenja" (Heb 5,9). A Crkva štuje Križ pjevajući: "O zdravo, Križu, nado sva!".

NAŠE UDIONIŠTVO U ŽRTVI KRISTOVOJ
618 Križ je jedina žrtva Krista, jedinog "posrednika između Boga i ljudî" (1 Tim 2,5). A budući da se, u svojoj utjelovljenoj božanskoj Osobi, "na neki način sjedinio sa svakim čovjekom", on "pruža svim ljudima, na način koji Bog poznaje, mogućnost da budu pridruženi Vazmenom otajstvu". On svoje učenike pozivlje da uzmu svoj križ i idu za njim, jer "on je trpio za nas, i ostavio nam primjer da idemo njegovim stopama". On zaista hoće da svojoj otkupiteljskoj žrtvi pridruži one koji su njezini prvi korisnici. To se nadasve ostvaruje u osobi njegove Majke, prisnije nego itko drugi pridružene otajstvu njegove otkupiteljske patnje: Osim Križa nema drugih ljestava za uspon u nebo.

Ukratko
619 "Krist umrije za grijehe naše po Pismima" (1 Kor 15,3).
620 Naše spasenje proistječe iz inicijative Božje ljubavi prema nama: "On je ljubio nas i poslao Sina svoga kao pomirnicu za grijehe naše" (1 Iv 4,10). "Jer Bog je u Kristu svijet sa sobom pomirio " (2 Kor 5,19).
621 Isus je slobodno prikazao sebe za naše grijehe. Taj dar on izrazuje i predostvaruje na Posljednjoj Večeri: "Ovo je tijelo moje , koje se za vas predaje" (Lk 22,19).
622 Otkupljenje Kristovo jest u tom što je on došao da služi i "život svoj dade kao otkupninu za mnoge" (Mt 20,28), to jest da ljubi "svoje do kraja" (Iv 13,1), da oni budu "otkupljeni" od "ispraznog načina života" baštinjenog od "otaca" (1 Pt 1,18).
623 Svojim posluhom Ocu, "do smrti na Križu" (Fil 2,8), Isus ostvaruje pomirbeno poslanje Sluge patnika koji opravdava mnoge uzimajući na se njihove krivnje.




 

Ant. 1. Tebi sam samome, Gospodine, zgriješio, smiluj mi se.

Smiluj mi se, Bože, po milosrđu svome, *
po velikom smilovanju
izbriši moje bezakonje!
Operi me svega od moje krivice, *
od grijeha me mojeg očisti!

Bezakonje svoje priznajem, *
grijeh je moj svagda preda mnom.
Tebi, samom tebi ja sam zgriješio *
i učinio što je zlo pred tobom:
pravedan da budeš prema svojim riječima *
i bez prijekora kada te sudili budu.

Evo, grešan sam vea rođen, *
u grijehu me zače majka moja.
Evo, ti ljubiš srce iskreno, *
u dubini duše učiš me mudrosti.

Poškropi me izopom da se očistim, *
operi me, i bit ću bjelji od snijega!
Objavi mi radost i veselje, *
nek se obraduju kosti satrvene!

Odvrati lice od grijeha mojih, *
izbriši svu moju krivicu!
Čisto srce stvori mi, Bože, *
i duh postojan obnovi u meni!

Ne odbaci me od lica svojega *
i svoga svetog duha ne uzmi od mene!
Vrati mi radost svoga spasenja *
i učvrsti me duhom spremnim!

Učit ću bezakonike tvojim stazama, *
i grešnici tebi će se obraćati.
Oslobodi me od krvi prolivene, †
Bože, Bože spasitelju moj! *
Nek mi jezik kliče pravednosti tvojoj!

Otvori, Gospodine, usne moje, *
i usta će moja navješaivati hvalu tvoju.
Žrtve ti se ne mile, *
kad bih dao paljenicu, ti je ne bi primio.
Žrtva Bogu duh je raskajan, *
srce raskajano, ponizno, Bože, nećeš prezreti.

U svojoj dobroti milostiv budi Sionu, *
i opet sagradi jeruzalemske zidine!
Tada će ti biti mile žrtve pravedne, †
prinosi i paljenice, *
i tad će se prinositi teoci na žrtveniku tvojemu.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                       

Amen.

Ant. Tebi sam samome, Gospodine, zgriješio, smiluj mi se.
Da biste komentirali, prijavite se.