S Laudatom kroz korizmu - 18.3.2014.

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
Autor: Administrator utorak, 18. ožujka 2014. u 08:59

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
 



ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

"Začet po Duhu Svetom, rođen od Marije Djevice"

I. Začet po Duhu Svetomu


484 Navještenjem Mariji započinje "punina vremena" (Gal 4,4), tj. ispunjenje obećanja i pripravâ. Marija je pozvana da začne onoga u kojem će prebivati "tjelesno sva punina božanstva" (Kol 2,9). Božji odgovor na njen upit: "Kako će to biti kad ja ne poznajem muža?" (Lk 1,34) dan je snagom Duha: "Duh Sveti sići će na te" (Lk 1,35).

485 Poslanje Duha Svetoga uvijek je povezano i usmjereno poslanju Sina. Duh Sveti, "Gospodin i životvorac", poslan je da utrobu Djevice Marije posveti i božanski oplodi, čineći da se Očev vječni Sin začne u čovještvu uzetom od njezinoga.

486 Jedinorođeni Sin Božji, začet kao čovjek u krilu Djevice Marije, jest "Krist", tj. Pomazan" Duhom Svetim, već od početka svog ljudskog postojanja, i ako se njegovo očitovanje zbiva postupno: pastirima; mudracima, Ivanu Krstitelju, učenicima. Sav će se život Isusa Krista očitovati dakle "kako [ga] Bog pomaza Duhom Svetim i snagom" (Dj 10,38).

II. Rođen od Marije Djevice

MARIJINO PREDODREĐNJE

488 "Bog odasla Sina svoga" (Gal 4,4), ali da mu pripravi tijelo, želio je slobodnu suradnju stvorenja. Zato je Bog, od sve vječnosti, izabrao da majka njegovog Sina bude kći Izraela, židovska djevojka iz Nazareta u Galileji; "djevica zaručena s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija" (Lk 1,26-27). Otac milosrđa htio je da predodređena majka prije utjelovljenja dade pristanak, da kao što je žena sudjelovala u davanju smrti, tako žena sudjeluje i u davanju života.

489 Tijekom Staroga zavjeta Marijino se poslanje pripravljalo poslanjem svetih žena. Na početku bijaše Eva: unatoč svom neposluhu, primila je obećanje o potomstvu koje će biti pobjednikom Zloga, i obećanje da će biti majka svih živih. Snagom tog obećanja, Sara zače sina unatoč svojoj starosti. Protiv svakog ljudskog očekivanja, Bog je izabirao što se smatralo nemoćnim i slabim da pokaže svoju vjernost obećanju: Anu, Samuelovu majku, Deboru, Rutu, Juditu, Esteru i mnoge druge žene. Marija "ima prvenstvo među poniznima i siromasima Gospodnjim, koji s pouzdanjem od Njega očekuju i primaju spasenje (...) S Njom, uzvišenom kćeri sionskom, poslije dugog čekanja obećanja, ispunjaju se vremena i ustanovljuje se nova ekonomija".

BEZGREŠNO ZAČEĆE

490 Da bi bila Spasiteljeva Majka, Marija je "bila od Boga nadarena darovima koji su u skladu s tako uzvišenom ulogom". Anđeo Gabriel, u času navještenja, pozdravlja je kao "milosti punu" (Lk 1,28). I doista, da bi navještaju svoga poziva mogla dati slobodan pristanak svoje vjere, bilo je potrebno da bude sva nošena Božjom milošću.

491 Tijekom vjekova Crkva je postala svjesna da je Marija, ispunjena Božjom milošću, bila otkupljena već od svoga začeća. Tako dogma o Bezgrešnom Začeću, proglašena od Pape Pija IX. 1854. godine, izjavljuje: Preblažena Djevica Marija u prvom trenutku svoga začeća, jedinstvenom je milošću i povlasticom svemogućega Boga, u predviđanju zasluga Isusa Krista Spasitelja ljudskog roda, bila očuvana od svake ljage istočnoga grijeha.

492 Sav taj "sjaj sasvim jedinstvene svetosti" koji Mariju "resi već od prvog časa njezina začeća" dolazi joj potpuno od Krista: ona je "otkupljena na uzvišen način u vidu zasluga svoga Sina". Više nego bilo koju drugu stvorenu osobu, Otac ju je "blagoslovio svakim blagoslovom duhovnim u nebesima, u Kristu" (Ef 1,3). U njemu ju je izabrao, "prije postanka svijeta, da bude 'sveta i neporočna' pred njim u ljubavi" (Ef 1,4).

493 Oci istočne Predaje nazivaju Majku Božju "Presveta" ("Panaghia"), časte ju kao "slobodnu od svake ljage grijeha, kao oblikovanu od Duha Svetoga i učinjenu novim stvorenjem". Milošću Božjom, Marija je cijelog svog života ostala čista od svakog osobnog grijeha.

"NEKA MI BUDE PO RIJEČI TVOJOJ"

494 Na vijest da će "Sina Svevišnjega" roditi snagom Duha Svetoga, a da ne upozna muža, Marija je "poslušnošću vjere" (Rim 1,5), sigurna da "Bogu ništa nije nemoguće", odgovorila: "Evo službenice Gospodnje; neka mi bude po tvojoj riječi" (Lk 1,37-38). Tako, davši svoj pristanak Božjoj Riječi, "Marija je postala Isusova majka i, prihvaćajući Božju spasiteljsku volju svim srcem i nezapriječena bilo kakvim grijehom, potpuno se kao Gospodinova službenica posvetila osobi i djelu svoga Sina, pod njim i s njime, milošću svemogućeg Boga": Kako kaže sveti Irenej, "posluhom postade uzrokom spasenja za sebe i sav ljudski rod". S njime, nije malo starih otaca koji tvrde: "Uzao Evine neposlušnosti Marija je razriješila svojom poslušnošću; što je djevica Eva svojom nevjerom svezala, to je Djevica Marija svojom vjerom razriješila", i, uspoređujući je s Evom, Mariju nazivaju "Majkom živih" i često tvrde: "smrt po Evi, život po Mariji".

MARIJINO BOGOMATERINSTVO

495 Marija, koju evanđelja zovu "Isusova majka" (Iv 2,1; 19,25), prije nego je rodila svoga Sina, na poticaj Duha, proglašena je "Majkom moga Gospodina" (Lk 1,43). Doista, onaj kojeg je Marija po Duhu Svetom začela kao čovjeka i koji je uistinu postao njezin Sin po tijelu, jest vječni Očev Sin, druga Osoba presvetog Trojstva. Crkva ispovijeda da je Marija zaista Bogorodica ["Theotokos"].

MARIJINO DJEVIČANSTVO

496 Već od prvih iskaza vjere, Crkva je ispovijedala da je Isus u krilu Djevice Marije začet samom snagom Duha Svetoga, potvrđujući i tjelesni vidik toga događaja: Isus je bio začet "bez sjemena, od Duha Svetoga". U djevičanskom začeću Oci razabiru znak da je doista Sin Božji došao u čovječanstvo, kakvo je naše: Tako sveti Ignacije Antiohijski (početkom 2. st.) veli: "Vi ste čvrsto uvjereni u pogledu našeg Gospodina da je uistinu od roda Davidova po tijelu, Sin Božji po volji i snazi Božjoj, uistinu rođen od Djevice, (...) da je uistinu [na križ] bio pribijen za nas, u svome tijelu, pod Poncijem Pilatom (...) Uistinu je trpio, kako je uistinu i uskrsnuo".

497 Evanđeoski izvještaji vide u djevičanskom začeću božansko djelo koje nadilazi svako shvaćanje i svaku ljudsku mogućnost: "Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga", kaže anđeo Josipu o Mariji, njegovoj zaručnici (Mt 1,20). Crkva u tome vidi ispunjenje božanskog obećanja na usta Izaije proroka: "Evo, djevica će začeti i roditi sina".

498 Šutnja Evanđelja po Marku i poslanica Novog zavjeta o Marijinom djevičanskom začeću bila je kadikad uzrokom nesigurnosti. Moglo se pitati nisu li po srijedi legende ili teološke obrade bez zahtjeva povijesnosti. Na to valja odgovoriti: Vjera u djevičansko začeće Isusovo nailazila je na živo protivljenje, sarkazam i neshvaćanje nevjernika, židova i pogana: ona nije našla motiva u poganskoj mitologiji niti u kakvom prilagođivanju idejama vremena. Smisao toga događaja dokučiv je samo vjeri, koja ga vidi u onoj "povezanosti koja veže različita otajstva međusobno", u cjelini Kristovih otajstava, od utjelovljenja do Pashe. Sveti Ignacije Antiohijski već svjedoči takvu povezanost: "Poglavica ovoga svijeta nije znao za Marijino djevičanstvo i njezin porod, kao ni za smrt Gospodinovu: tri vrhunska Otajstva koja se dogodiše u Božjoj šutnji".

MARIJA "VAZDA DJEVICA"

499 Produbljenje vjere u djevičansko materinstvo dovelo je Crkvu da ispovjedi stvarno i trajno Marijino djevičanstvo i u porodu utjelovljenog Sina Božjega. Doista rođenje Krista "nije njezinu djevičansku netaknutost umanjilo nego posvetilo". Crkveno bogoslužje slavi Mariju kao "Aeiparthenos", "vazda Djevicu"

500 Na to se katkad primjećuje da Sveto pismo govori o Isusovoj braći i sestrama. Crkva je uvijek držala da ti navodi ne naznačuju drugu djecu Djevice Marije: Jakov i Josip, "Isusova braća" (Mt 13,55), sinovi su Marije, Kristove učenice, koja je označena posebno kao "druga Marija" (Mt 28,1). Riječ je o najbližim Isusovim rođacima, prema izražavanju uobičajenom u Starom zavjetu.

501 Isus je jedini Marijin Sin. No, duhovno Marijino majčinstvo proteže se na sve ljude koje je on došao spasiti: "ona je rodila Sina kojega je Bog učinio 'prvorođencem među mnogom braćom' (Rim 8,29), tj. među vjernicima, u rađanju i odgoju kojih ona surađuje materinskom ljubavlju".

MARIJINO DJEVIČANSKO MATERINSTVO U BOŽJEM NAUMU

502 Oci vjere mogu, u povezanosti s cjelinom Objave, otkriti tajne razloge zbog kojih je Bog, u svom spasenjskom nacrtu, htio da se njegov Sin rodi od Djevice. Ti se razlozi odnose koliko na Osobu i otkupiteljsko poslanje Kristovo, toliko na prihvaćanje tog poslanja sa strane Marijine u korist svih ljudi.

503 Marijino djevičanstvo očituje posvemašnju Božju inicijativu pri Utjelovljenju. Isus ima za Oca samo Boga. "Ljudska narav koju je uzeo nije ga nikada odvojila od Oca (...) Naravni je Sin Ocu po božanstvu, naravni Sin majci po čovještvu, ali u pravom smislu Božji Sin u svojim dvjema naravima".

504 Isus je u krilu Djevice Marije začet po Duhu Svetom jer je novi Adam kojim započinje novo stvaranje: "Prvi je čovjek od zemlje, zemljan; drugi čovjek - s neba" (1 Kor 15,47). Kristovo je čovještvo, već od začeća, puno Duha Svetoga, jer mu Bog "Duha ne daje na mjeru" (Iv 3,34). "Od punine njegove", od glave otkupljenog čovječanstva, "svi mi primismo, i to milost na milost" (Iv 1,16).

505 Isus, novi Adam, svojim djevičanskim začećem započinje novo rađanje posvojene djece u Duhu Svetom po vjeri. "Kako će to biti?" (Lk 1,34). Udioništvo na božanskom životu ne proizlazi "od krvi, ni od volje tjelesne, ni od volje muževljeve, nego - od Boga" (Iv 1,13). Djevičansko je prihvaćanje toga života jer je isti čovjeku darovan od Duha. Zaručnički značaj ljudskoga poziva u odnosu na Boga savršeno se ispunja u Marijinom djevičanskom materinstvu.

506 Marija je djevica jer je njezino djevičanstvo znak njezine vjere, "koja ne bijaše obilježena nikakvom sumnjom" i njezinog posvemašnjeg predanja volji Božjoj. Svojom vjerom ona postaje Majkom Spasitelju: "Marija je blaženija po tom što prihvaća Kristovu vjeru nego što začinje Kristovo tijelo".

507 Marija je u isti mah djevica i majka, jer je najsavršenija slika i ostvarenje Crkve: "Crkva (...) po vjerno primljenoj Božjoj Riječi i sama postaje majkom: jer propovijedanjem i krštenjem na novi i besmrtni život rađa djecu, začetu po Duhu Svetomu i od Boga rođenu. Ona je i djevica koja potpuno i čisto čuva vjeru datu Zaručniku".

Ukratko

508 Iz Evina potomstva Bog je izabrao Djevicu Mariju da bude Majka njegovog Sina. Kao "puna milosti", ona je "najodličniji plod Otkupljenja: već od prvoga časa svog začeća potpuno je očuvana od svake ljage istočnoga grijeha te je cijeloga svog života ostala slobodna od svakog osobnog grijeha.

509 Marija je uistinu "Majka Božja" jer je Majka vječnog utjelovljenog Sina Božjega, Boga samoga.

510 Marija je ostala "Djevica u začeću svoga Sina, Djevica u porodu, Djevica trudna, Djevica majka, Djevica trajno": svim svojim bićem ona je "Službenica Gospodnja" (Lk 1,38).

511 Marija Djevica "sudjelovala je slobodnom vjerom i posluhom u ljudskom spasenju". Rekla je svoj "Da" "u ime čitavog čovječanstva": po svojoj poslušnosti postala je nova Eva, majka živih.







Ant. 1. Pošalji svjetlost svoju i vjernost.

Dosudi mi pravo, Bože, †
i povedi parbu moju
protiv čeljadi bezbožne, *
izbavi me od čovjeka prijevarna i opaka!
Jer ti si, Bože, zaklon moj: †
zašto me odbacuješ? *
Zašto obilazim žalostan,
pritisnut dušmanima?

Pošalji svjetlost svoju i vjernost:
nek me vode, *
nek me dovedu na tvoju svetu goru,
u šatore tvoje!
I pristupit ću Božjem žrtveniku, *
Bogu, radosti svojoj.
Citrom ću slaviti tebe, *
Bože, o Bože moj!

Što si mi, dušo, klonula *
i što jecaš u meni?
U Boga se uzdaj, jer opet ću ga slaviti, *
spasenje svoje, Boga svog!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                       

Amen.

Ant. Pošalji svjetlost svoju i vjernost.
 

Da biste komentirali, prijavite se.