S Laudatom kroz korizmu - 22.3.2014.

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
Autor: Administrator subota, 22. ožujka 2014. u 08:00

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
 



ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

ISUS KRIST BIO JE POKOPAN


624 "Po milosti Božjoj, na korist svakog čovjeka, on je okusio smrt za sve" (Heb 2,9). U svome naumu spasenja, Bog je odredio da njegov Sin ne samo "umre za naše grijehe" (1 Kor 15,3), nego i da "okusi smrt", to jest upozna stanje smrti, stanje odijeljenosti svoje duše od tijela, od časa kad je izdahnuo na Križu do časa kad je uskrsnuo. To stanje mrtvoga Krista otajstvo je groba i silaska nad pakao. To je otajstvo Velike Subote, kad Krist položen u grob očituje veliki subotnji počinak Božji nakon što je dovršeno spasenje ljudî i time uspostavljen mir u cijelom svemiru.

KRIST SA SVOJIM TIJELOM U GROBU

625 Kristov boravak u grobu jest stvarna veza između Kristova trpećeg stanja prije Uskrsnuća i sadašnjeg slavnog stanja kao Uskrsloga. Ista osoba "Živoga" može reći: "Mrtav bijah, a evo živim u vijeke vjekova" (Otk1,18). Bog (Sin) nije spriječio da smrt, po redu naravi, rastavi dušu od tijela, ali ih je iznova jedno s drugim sjedinio Uskrsnućem, da sam u svojoj osobi bude točka susreta smrti i života, da u sebi zaustavi raspadanje naravi prouzročeno smrću te postane začetnikom ponovnog sjedinjenja za rastavljene dijelove.

626 Budući da je "Začetnik života", kojega su usmrtili, zaista istovjetan sa Živim koji je "uskrsnuo", nužno je božanska osoba Sina Božjega nastavila držati svoju dušu i svoje tijelo koji su bili rastavljeni smrću: Time što je Kristovom smrću duša bila odijeljena od tijela, jedinstvena osoba nije se našla razdijeljenom u dvije osobe; jer tijelo i duša Kristova postojali su s istim pravom već od početka u osobi Riječi; i u smrti, premda odijeljeni jedno od drugoga, svako je od njih ostalo s istom i jedinom osobom Riječi.

"NEĆEŠ DOPUSTITI DA PRAVEDNIK TVOJ TRULEŽI UGLEDA"

627 Smrt Kristova bila je prava smrt ukoliko je dovršila njegov ljudski zemaljski život. Ali zbog sjedinjenosti s osobom Sina, što ju je njegovo tijelo sačuvalo, on nije postao mrtvo truplo kao drugi, jer je "Božja krepost očuvala tijelo Kristovo od truleži". O Kristu može se reći ujedno: "Da, iz zemlje živih ukloniše njega" (Iz 53,8), i: "tijelo mi spokojno počiva. Jer mi nećeš ostaviti dušu u Podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda" (Ps 16,9-10). Uskrsnuće Isusovo "treći dan" (1 Kor 15,4; Lk 24,46) bilo je dokaz tomu, jer se držalo da se truljenje očituje počev od četvrtoga dana.

"SUUKOPANI S KRISTOM"

628 Krštenje, kojemu je izvorni i puni znak uranjanje, djelotvorno označuje silazak u grob kršćanina koji umire grijehu s Kristom da bi imao novi život: "Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt, da kao što Krist slavom Očevom bi uskrisen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života" (Rim 6,4).

Ukratko

629 U korist svakog čovjeka Isus je okusio smrt. Onaj koji je umro i bio pokopan uistinu je Sin Božji koji je postao čovjek.

630 Za Kristova boravka u grobu njegova je božanska Osoba nastavila držati njegovu dušu i tijelo, premda međusobno odijeljene smrću. Stoga Kristovo tijelo "nije vidjelo truleži".


Članak 5.
"ISUS KRIST SAŠAO NAD PAKAO,
TREĆI DAN USKRSNUO OD MRTVIH"


631 Isus je sišao u donje krajeve zemlje: "Koji siđe isti je onaj koji i uzađe" (Ef 4,9-10). Apostolsko vjerovanje u jednom te istom članku ispovijeda silazak Kristov nad pakao i njegovo Uskrsnuće od mrtvih treći dan, jer je svojim Vazmom on učinio da iz dna smrti provre život: Krist, Sin tvoj
koji, uskrsnuv od mrtvih,
razlijeva na ljudski rod vedru svjetlost
i živi i kraljuje u vijeke vjekova. Amen.

Stavak 1.
KRIST JE SAŠAO NAD PAKAO


632 Česte tvrdnje Novog zavjeta po kojima je Isus "uskrsnuo od mrtvih" (Dj 3,15; Rim 8,11; 1 Kor 15,20) pretpostavljaju da je on, prije Uskrsnuća, bio u boravištu mrtvih. To je prvotni smisao što ga je apostolsko propovijedanje dalo boravku Isusovu među mrtvima: Isus je kao svi ljudi upoznao smrt i stigao je k njima svojom dušom u boravište mrtvih. Ali on je onamo sišao kao Spasitelj, proglašujući Radosnu vijest duhovima koji su ondje bili zatvoreni.

633 Boravište mrtvih, u koje je umrli Krist sišao, Sveto pismo zove podzemljem, Seolom ili Hadom, jer su oni koji se ondje nalaze lišeni gledanja Boga. To je zaista, u očekivanju Otkupitelja, stanje svih mrtvih, zlih ili pravednih, što ne znači da im je udes istovjetan, kako to Isus pokazuje u prispodobi o siromašnom Lazaru primljenom u "krilo Abrahamovo". "Upravo te svete duše, koje su čekale svog Osloboditelja u Abrahamovu krilu, Isus je oslobodio kad je sišao k mrtvima". Isus nije sašao nad pakao da oslobodi proklete ni da razori pakao prokletstva, nego da oslobodi pravedne koji su mu prethodili.

634 "Zato je i mrtvima naviještao evanđelje" (1 Pt 4,6). Silazak nad pakao jest puno dovršenje evanđeoskog navještaja spasenja. To je posljednja faza mesijanskog poslanja Isusova, faza sažeta u vremenu ali neizmjerna u svom stvarnom značenju; i da se naime otkupiteljsko djelo proteže na sve ljude svih vremena i svih mjesta, jer svi koji su spašeni postali su dionici Otkupljenja.

635 Krist je dakle sišao u dubinu smrti, da bi "mrtvi čuli glas Sina Božjega i da bi oni koji su ga čuli živjeli". Isus, "Začetnik života" (Dj 3,15), "smrću obeskrijepi onoga koji ima moć smrti, to jest đavla, pa oslobodi one koji - od straha pred smrću - kroz sav život bijahu podložni ropstvu" (Heb 2,14-15). Uskrsli Krist sada drži "ključeve smrti i Podzemlja" (Otk 1,18), i "na ime Isusovo" prigiba se "svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika" (Fil 2,10). Velika tišina sad vlada na zemlji, velika tišina i velika samoća. Velika tišina jer Kralj spava. Zemlja je uzdrhtala i smirila se jer je Bog u tijelu zaspao i otišao probuditi one koji su spavali vjekovima (...). Ide tražiti Adama, našega praoca, izgubljenu ovcu. Želi sići da pohodi sve koji sjede u tmini i u sjeni smrti. Ide od njihove boli osloboditi Adama u okovima i Evu, zarobljenu s njime, on istodobno njihov Bog i njihov Sin (...). "Ja sam Bog tvoj, i zbog tebe postah tvojim Sinom. Ustani, ti što spavaš, jer te nisam stvorio da budeš ovdje okovan u boravištu mrtvih. Ustaj od mrtvih, ja sam život mrtvih."

Ukratko

636 Izjavom: "Isus je sašao nad pakao" Vjerovanje ispovijeda da je Isus stvarno umro, i da je, svojom smrću za nas, pobijedio smrt i đavla "koji imaše moć smrti" (Heb 2,14).

637 Umrli je Krist, u svojoj duši sjedinjenoj s božanskom osobom, sišao u boravište mrtvih. On je pravednicima koji su mu prethodili otvorio vrata nebeska.


Krist je do kraja proživio iskustvo ljudskog života prošavši kroz “vrata smrti”. Smrt je najveća tajna ljudskoga života. Pri pomisli na vlastitu smrt vjerujem li ustinu da je Krist svojom smrću nadvladao i moju smrt?






Ant. 1. Jutrom naviještamo, Gospodine, ljubav tvoju i noću vjernost tvoju.

Dobro je slaviti Gospodina, *
pjevati imenu tvome, Svevišnji;
naviještati jutrom ljubav tvoju *
i noću vjernost tvoju,
uz harfu od deset žica i liru, *
s pjesmom uz citru.
Obradovao si me djelima svojim, Gospodine, *
kličem zbog djela ruku tvojih.

Kako su silna djela tvoja, Gospodine, *
kako duboki naumi tvoji!
Bezuman čovjek ne spoznaje, *
luđak to ne shvaća.
Sve ako bi bezbošci nicali ko trava, *
i cvali svi što zlo čine,
određeni su za vječnu propast; *
a ti, Gospodine, dovijeka uzvišen ostaješ.

Doista, dušmani tvoji, Gospodine, †
tvoji će dušmani propasti: *
raspršit će se svi što čine zlo.
Rog si mi digao ko u bivola, *
pomazao me uljem prečistim;
i oko mi s visoka gleda dušmane, *
i uho mirno sluša o onima što na me ustaju.

Ko palma cvate pravednik *
i raste ko cedar libanonski.
Zasađeni u Domu Gospodnjemu, *
cvatu u dvorima Boga našega.
Rod donose i u starosti, *
sočni i puni svježine:
da navijeste kako je pravedan Gospodin, *
Hrid moja, onaj na kome nema nepravde.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                       

Amen.

Ant. Jutrom naviještamo, Gospodine, ljubav tvoju i noću vjernost tvoju.
 

Da biste komentirali, prijavite se.