S Laudatom kroz korizmu - 2.4.2014.

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
Autor: Administrator srijeda, 02. travnja 2014. u 08:07

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
 



ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

VJERUJEM U DUHA SVETOGA


683 "Nitko ne može reći 'Gospodin Isus' osim u Duhu Svetom" (1 Kor 12,3). "Bog odasla u srca vaša Duha Sina svoga koji kliče: Abba - Oče!" (Gal 4,6). Ta spoznaja vjere moguća je samo u Duhu Svetom. Da bismo bili u dodiru s Kristom, treba da nas prije dotakne Duh Sveti. On nas pretječe i budi u nama vjeru. Po našem krštenju, prvom sakramentu vjere, Život, kojem je izvor u Ocu i koji nam je darovan u Sinu, intimno i osobno nam daje Duh Sveti u Crkvi: Krštenje nam daje milost novoga rođenja u Bogu Ocu po njegovu Sinu u Duhu Svetom. Jer oni koji imaju Duha bivaju vođeni k Riječi, tj. k Sinu; a Sin ih predstavlja Ocu i Otac im dariva nepokvarljivost. Dakle, bez Duha nije moguće vidjeti Sina Božjega, a bez Sina nitko se ne može približiti Ocu, jer je spoznaja Oca Sin, a spoznaja Sina Božjega biva po Duhu Svetome.

684 Duh Sveti je prvi koji svojom milošću budi našu vjeru i proizvodi novi život koji se sastoji u "spoznaji Oca i onoga kojega je On poslao, Isusa Krista". Ipak, On je posljednji u objavi osobâ Presvetog Trojstva. Sv. Grgur Nazijanski, "Bogoslov", tumači ovaj postupak pedagogijom božanske "susretljivosti": Stari je zavjet jasno objavljivao Oca, a nejasnije Sina. Novi je očitovao Sina i dao nazreti božanstvo Duha. Sada Duh ima pravo građanstva među nama i daje nam jasnije vidjeti samoga sebe. Zaista, nije bilo razborito otvoreno objavljivati Sina kad se još nije ispovijedalo božanstvo Oca, niti, da upotrebimo malo smioniji izraz, dodati Duha Svetoga, kao naknadno breme, kad još nije bilo prihvaćeno božanstvo Sina. Samo postepenim napredovanjem "od slave u slavu", svjetlo će Trojstva zablistati u raskošnoj jasnoći.

685 Vjerovati u Duha Svetoga znači dakle ispovijedati da je Duh Sveti jedna od osoba Svetoga Trojstva, istobitna s Ocem i Sinom, "koji se s Ocem i Sinom skupa časti i zajedno slavi" (Nicejsko-carigradsko vjerovanje). Zato je o božanskoj tajni Duha Svetoga bilo govora u "teologiji" Presvetog Trojstva. Ovdje će se o Duhu Svetom govoriti samo unutar božanske "ekonomije".

686 Duh Sveti je na djelu s Ocem i Sinom od početka do dovršenja nauma našega spasenja. Ali On je objavljen i darovan, priznat i prihvaćen kao osoba istom u "posljednjim vremenima" koja su počela otkupiteljskim utjelovljenjem Sina. I tada će se taj Božji naum, dovršen u Kristu, "Prvorođencu" i Glavi novoga stvorenja, moći ostvariti u čovječanstvu izlijevanjem Duha: kao Crkva, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela, vječni život.

Članak 8: "Vjerujem u Duha Svetoga"

687 "Što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega" (1 Kor 2,11). A njegov Duh, koji Ga objavljuje, čini da upoznamo Krista, njegovu Misao i živu Riječ, ali sam sebe ne izriče. Onaj koji je "govorio po prorocima" čini da čujemo Očevu Riječ. No Njega ne čujemo. Mi Ga poznamo samo u pokretu kojim nam objavljuje Riječ osposobljujući nas da Ga u vjeri prihvatimo. Duh Istine koji nam "objavljuje" Krista "ne govori sam od sebe" (Iv 16,13). Takva zastrtost, u pravom smislu božanska, tumači zašto ga "svijet ne može primiti, jer ga ne vidi i ne poznaje", dok ga oni koji vjeruju u Krista poznaju jer On ostaje s njima .

688 Crkva, živo zajedništvo u vjeri apostola, koju ona prenosi, mjesto je naše spoznaje Duha Svetoga:
u Svetom pismu koje je On nadahnuo;
u Predaji kojoj su crkveni Oci uvijek aktualni svjedoci;
u crkvenom Učiteljstvu koje On vodi;
u sakramentalnom bogoslužju, kroz riječi i znamenja, gdje nas Duh Sveti dovodi u zajedništvo s Kristom;
u molitvi u kojoj nas On zagovara;
u karizmama i službama kojima se Crkva izgrađuje;
u znakovima apostolskog i misionarskog života;
u svjedočenju svetih kojim On očituje svetost Crkve i nastavlja djelo spasenja.

I. Združeno poslanje Sina i Duha

689 Onaj kojega je Otac poslao u naša srca, Duh njegova Sina (usp. Gal 4,6), stvarno je Bog; istobitan s Ocem i sa Sinom, On je od njih neodvojiv, koliko u intimnom životu Trojstva, toliko i u svom darivanju ljubavi za svijet. Ali, časteći Sveto, životvorno, istobitno i nerazdjeljivo Trojstvo, vjera Crkve ispovijeda i različitost osoba. Kad Otac šalje svoju Riječ, on uvijek šalje i svoj Dah: slanje je združeno, i u njemu su Sin i Duh Sveti različiti ali neodvojivi. Zacijelo, Krist se očituje, On, vidljiva slika nevidljivog Boga, ali Duh Sveti ga objavljuje.

690 Isus jest Krist, "pomazanik", jer je Duh njegovo pomazanje i sve što se zbiva počevši od utjelovljenja proizlazi iz te punine. Kad konačno bude proslavljen, Krist može od Oca onima koji u Nj vjeruju poslati Duha: Krist im priopćuje svoju Slavu, tj. Duha Svetoga koji ga proslavljuje. Otada će se odvijati združeno poslanje u Očevoj posinjenoj djeci u Tijelu njegova Sina: poslanje Duha posinjenja bit će u tom da ih sjedinjuje s Kristom dajući da žive u Njemu: Pojam pomazanja daje misliti (...) da nema nikakve udaljenosti između Sina i Duha. Upravo kao što između površine tijela i pomazanja uljem ni razum ni osjetila ne poznaju nikakva posredovanja, tako je dodir Sina s Duhom neposredan. Isto tako onaj koji po vjeri stupa u dodir sa Sinom, nužno mora najprije stupiti u dodir s uljem. Uistinu, nema nijednog djela bez Duha Svetoga. Zato se ispovijest Gospodstva Sinova događa u Duhu Svetom za one koji ga primaju, time što Duh dolazi sa svih strana ususret onima koji se približuju po vjeri.

Svaki katolik koji je primio sakramenta krštenja i potvrde također je pomazanik Duha Svetoga. Vjerujem li u to? Sjećam li se trenutka svoje krime, znam li tko mi je podijelio sakrament krštenja i krizme, imam li kontakta sa svojim kumovima, da li sam svjestan koliko milosti nosim po ta sva sakramenta?





Ant. 1. Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje. †

Moje je srce sigurno, Bože, †
sigurno je srce moje: *
† pjevat ću i svirati.
Probudi se, dušo moja! †
Probudi se, harfo i citaro! *
Probudit ću zoru jutarnju.

Hvalit ću te, Gospodine, među narodima, *
među pucima tebi ću pjevati,
jer do neba je dobrota tvoja, *
do oblaka tvoja vjernost.
Uzvisi se, Bože, nad nebesa, *
slava tvoja nek je nad svom zemljom!
Da ti se ljubimci izbave, *
desnicom pomozi, usliši nas!

Bog reče u svom Svetištu: †
»Šekem ću razdijeliti kličući, *
dolinu ću Sukot izmjeriti.
Moj je Gilead, moj Manaše, *
Efrajim mi kaciga, Judeja žezlo moje!
Moab je sud iz kojeg se umivam, †
na Edom ću baciti obuću, *
nad Filistejcem slaviti pobjedu! «

Tko će me dovesti do utvrđena grada, *
tko će me dovesti do Edoma?
Zar nećeš ti, o Bože, što nas odbaci! *
Zar nećeš više, Bože, sa četama našim?
Pomozi nam protiv dušmana, *
jer je ljudska pomoć ništavna!
S Božjom pomoću hrabro ćemo se boriti, *
Bog će zgaziti naše dušmane.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                       

Amen.

Ant. Moje je srce sigurno, Bože, sigurno je srce moje.
 

Da biste komentirali, prijavite se.