S Laudatom kroz korizmu - 5.4.2014.

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
Autor: Administrator subota, 05. travnja 2014. u 08:08

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
 



ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

"Vjerujem u svetu Crkvu Katoličku"

748 "Svjetlo naroda je Krist i zato Sveti Sabor, sabran u Duhu Svetomu, žarko želi da njegovom svjetlošću, koja odsijeva na licu Crkve, rasvijetli sve ljude navješćujući Evanđelje svakom stvoru." Tim riječima počinje "Dogmatska konstitucija o Crkvi" Drugoga vatikanskog sabora. Time Sabor pokazuje da članak vjere o Crkvi ovisi potpuno o člancima koji se odnose na Krista Isusa. Crkva nema drugoga svjetla osim onog Kristova; prema slici dragoj crkvenim Ocima, Crkva je poput mjeseca kojemu je sva svjetlost odsjev sunca.
749 Članak o Crkvi ovisi potpuno i o prethodnom članku o Duhu Svetomu. "Uistinu, pošto je pokazano da je Duh Sveti izvor i darovatelj sve svetosti, ispovijedamo sada da Duh Crkvu dariva svetošću." Crkva je, prema izrazu Otaca, mjesto "gdje Duh cvjeta".
750 Vjerovati da je Crkva "sveta" i "katolička" i da je "jedna" i "apostolska" (kako to nadodaje Nicejsko-carigradsko vjerovanje) nerazdvojivo je od vjere u Boga Oca, Sina i Duha Svetoga. U Apostolskom vjerovanju ispovijedamo da vjerujemo Svetu Crkvu ("Credo (...) Ecclesiam"), a ne u Crkvu, da se ne pobrkaju Bog i njegova djela i da se svi darovi koje je on stavio u svoju Crkvu jasno pripišu njegovoj dobroti.

Imena i slike Crkve

751 Riječ za Crkvu, ekklèsia, (od grčkoga ek-kalein, "pozvati van", "sazvati") znači "saziv"; označuje zborove naroda, općenito vjerskoga značaja. Taj se izraz često upotrebljava u grčkom Starom zavjetu za skupštinu izabranog naroda pred Bogom, napose za skupštinu na Sinaju gdje je Izrael primio Zakon i bio od Boga ustanovljen kao njegov sveti narod.[108] Nazivajući se "ekklesia" prva zajednica onih koji su povjerovali u Krista priznavala se baštinicom te skupštine. U njoj Bog "saziva" svoj narod iz svih krajeva zemlje. Izraz Kyriakè od koga su izvedeni Church, Kirche, i sveslavenska riječ Crkva, znači "Gospodnja", ili "ona koja pripada Gospodinu."
752 U kršćanskom govoru riječ "Crkva" označuje "liturgijsku skupštinu", ali također i mjesnu zajednicuili sveopću zajednicu vjernika. Ta su tri značenja zapravo nerazdvojiva. "Crkva" je narod koji Bog okuplja u cijelom svijetu. Ona postoji po mjesnim općinama a ostvaruje se u liturgijskom skupu, posebice euharistijskom. Ona živi od Riječi i od Tijela Kristova, postajući tako i sama Tijelom Kristovim.

SIMBOLI CRKVE

753 U Svetom pismu nalazimo mnoštvo međusobno povezanih slika i likova, po kojima Objava govori o neiscrpnom otajstvu Crkve. Slike iz Starog zavjeta inačice su jedne temeljne ideje, "Božjega naroda". U Novom zavjetu sve te slike nalaze novo središte uslijed toga što Krist postaje "Glava" toga naroda, koji je prema tome njegovo Tijelo. Oko tog središta okupljene su slike "uzete iz pastirskog života i poljodjelstva, iz graditeljstva, iz obitelji i zaruka".
754 Tako je Crkva ovčinjak kome je Krist jedini i nužni ulaz. Ona je također stado kome je sam Bog, kako je unaprijed navijestio, pastir; njegove ovce, iako su im na čelu ljudski pastiri, stalno vodi na pašu i hrani sâm Krist, Dobri pastir i Poglavica pastira, koji je život svoj dao za ovce.
755 Crkva je nasad ili njiva Božja. Na toj njivi raste starodrevna maslina kojoj su patrijarsi sveti korijen i u kojoj se događa i događat će se pomirenje između Židova i pogana. Nju je zasadio božanski vinogradar kao izabrani vinograd. Krist je istinski trs koji daje život i plodnost granama, tj. nama koji po Crkvi ostajemo u Njemu i bez Njega ne možemo ništa učiniti.
756 Još češće Crkva se također naziva Božjom građevinom. Gospodin se sam usporedio s kamenom koji su odbacili graditelji a koji je postao kamen zaglavni. Na tom su temelju Crkvu sazidali apostoli i od njega ona prima čvrstoću i povezanost. Tu građevinu rese različiti nazivi: kuća Božja u kojoj stanuje Božja obitelj, prebivalište Božje u Duhu, šator Božji među ljudima (Otk 21,3) i, naročito, sveti hram, koji predstavljaju kamena svetišta, a predmetom je hvale svetih Otaca i u liturgiji s pravom uspoređivan sa Svetim gradom, novim Jeruzalemom. U njemu se, doista, mi na zemlji kao živo kamenje ugrađujemo u duhovni hram. Ivan promatra taj sveti grad kako u času konačne obnove svijeta, silazi s neba, od Boga, opremljen 'kao zaručnica nakićena za svoga muža' (Otk 21,1-2).
757 Crkva se još naziva 'nebeskim Jeruzalemom' i 'našom majkom' (Gal 4,26); opisana je kao neokaljana zaručnica neokaljanog Jaganjca, koju je Krist 'ljubio i sam sebe predao za nju da je posveti' (Ef 5,25-26). Nju je sebi pridružio neraskidivim savezom i ne prestaje je 'hraniti i njegovati' (Ef 5,29).
Početak, utemeljenje i poslanje Crkve
758 Da se temeljito istraži otajstvo Crkve, potrebno je najprije razmotriti njezin početak u naumu Presvetoga Trojstva i njezino postupno ostvarenje u povijesti.

NAUM ROĐEN U OČEVU SRCU

759 "Vječni je Otac slobodnom i tajnom odlukom svoje mudrosti i dobrote stvorio sav svijet i odlučio ljude učiniti dionicima svoga božanskog života", na koji poziva sve ljude u svom Sinu: "Sve one koji u Krista vjeruju Otac je odlučio sazvati u svetu Crkvu". Ta se "Božja obitelj" uspostavlja i ostvaruje postupno kroz razdoblja ljudske povijesti prema Očevu raspoređenju: doista, Crkva je "prikazana u slikama od početka svijeta, divno pripravljena u povijesti izraelskog naroda i u Starom zavjetu, ustanovljena u ovim posljednjim vremenima, očitovana dolaskom Duha i na koncu vjekova bit će slavno dovršena".[132]

CRKVA - PRIKAZANA U SLIKAMA OD POČETKA SVIJETA

760 "Svijet je stvoren u vidu Crkve", govorili su kršćani prvih vjekova.[133] Bog je stvorio svijet da bude u zajedništvu s njegovim božanskim životom, koje se ostvaruje "sazivanjem" ljudi u Kristu, a taj "saziv" je Crkva. Crkva je svrha svih stvari,[134] i same bolne nesreće, kao pad anđela i čovjekov grijeh, bile su od Boga pripuštene samo kao prigoda i sredstvo da se pokaže sva snaga njegove ruke, sva veličina ljubavi koju je htio dati svijetu: Kao što je Božja volja čin, koji se zove - svijet, tako je njegova nakana spasenje ljudi, i ona se zove - Crkva.[135]

CRKVA - PRIPRAVLJENA U STAROM ZAVJETU

761 Okupljanje Božjega naroda počinje onoga časa kada grijeh ruši zajedništvo ljudi s Bogom i ljudi među sobom. Okupljanje Crkve je, da tako kažemo, Božji ustuk na pomutnju prouzrokovanu grijehom. To ponovno ujedinjavanje ostvaruje se tajnovito u krilu svih naroda: "U svakom je narodu Bogu mio onaj koji ga se boji i čini pravdu" (Dj 10,35).[136]
762 Daljnja priprava okupljanja Božjeg naroda počinje pozivom Abrahama kojemu Bog obećava da će postati ocem velikog naroda.[137] Neposredna priprava počinje izborom Izraela kao Božjeg naroda.[138] Svojim izborom Izrael mora biti znak budućeg okupljanja svih naroda.[139] Ali već proroci optužuju Izraela da je raskinuo savez i da se ponio kao bludnica.[140] Oni navješćuju novi i vječni Savez.[141] "Taj Novi savez ustanovio je Krist".[142]

CRKVA - USTANOVLJENA PO ISUSU KRISTU

763 Zadaća je Sina da, u punini vremena, izvrši spasenjski naum Očev; to je razlog njegova poslanja. "Gospodin Isus dao je početak svojoj Crkvi propovijedajući radosnu vijest, to jest dolazak Kraljevstva Božjega koje je u Pismima bilo od vjekova obećano". Da bi ispunio volju Očevu, Krist je osnovao Kraljevstvo nebesko na zemlji. Crkva je "Kristovo kraljevstvo već prisutno u otajstvu".
764 "To se Kraljevstvo ljudima jasno očituje u riječi, djelima i prisutnosti Kristovoj". Prihvatiti Isusovu riječ znači "prihvatiti sámo Kraljevstvo". Klica i početak Kraljevstva jest "malo stado" (Lk 12,32) onih koje je Isus došao skupiti oko sebe i kojima je on sâm pastir.[148] Oni tvore pravu Isusovu obitelj. One koje je tako oko sebe okupio, učio je novom načinu ponašanja i kako da mole.
765 Gospodin Isus opremio je svoju zajednicu ustrojstvom koje će trajati do potpunog ostvarenja Kraljevstva. Tu je prije svega izbor Dvanaestorice s Petrom kao glavom. Predstavljajući dvanaest plemena Izraelovih, oni su temelji novog Jeruzalema. Dvanaestorica i drugi učenici sudjeluju u Kristovu poslanju, u njegovoj vlasti, ali i njegovoj sudbini. Svim tim činima Krist pripravlja i gradi svoju Crkvu.
766 Ali Crkva je u prvom redu rođena iz Kristova potpunog predanja za naše spasenje, anticipiranog u ustanovi Euharistije a dovršenog na križu. "Početak i rast Crkve označeni su krvlju i vodom što su provrli iz otvorena boka raspetog Isusa". "Iz boka Krista, usnulog na križu, proisteklo je čudesno otajstvo čitave Crkve". Kao što je Eva bila oblikovana od rebra usnulog Adama, tako je Crkva rođena iz probodena srca Krista umrlog na križu.

CRKVA - OČITOVANA PO DUHU SVETOM

767 "Kad je bilo dovršeno djelo koje je Otac povjerio Sinu da ga izvrši na zemlji, na dan Duhova poslan je Duh Sveti da Crkvu neprestano posvećuje". Tada se "Crkva pred mnoštvom javno očitovala, a propovijedanjem se počelo širiti Evanđelje". Budući da je Crkva "saziv" svih ljudi na spasenje, ona je po svojoj naravi misionarska, od Krista poslana svim narodima da mu od njih učini učenike.
768 Da Crkva ostvari svoje poslanje, Duh Sveti je "poučava i vodi raznim hijerarhijskim i karizmatičkim darovima". "Tako Crkva, proviđena darovima svog Ustanovitelja i vjerno vršeći njegove zapovijedi ljubavi, poniznosti i samozataje, prima poslanje da navješćuje Kristovo i Božje kraljevstvo i da ga u svim narodima ustanovljuje, te sačinjava klicu i početak toga Kraljevstva na zemlj".

CRKVA - DOVRŠENA U SLAVI

769 "Crkva će (...) biti dovršena istom u nebeskoj slavi", o Kristovu slavnom povratku. A do toga dana "Crkva na svom hodočašću napreduje između progonstava svijeta i utjehe Božje". Ovdje ona zna da je u progonstvu, daleko od Gospodina, i teži za potpunim dolaskom Kraljevstva, "za časom u kom će u slavi biti sjedinjena sa svojim Kraljem". Dovršenje Crkve, a po njoj i svijeta, u slavi neće se dogoditi bez velikih iskušenja. Samo će tada "svi pravedni tamo od Adama, od pravednog Abela sve do posljednjeg izabranika biti sjedinjeni u sveopćoj Crkvi kod Oca".

Osjećam li se dijelom Crkve, dijelom Božjega naroda?
Osjećam li odgovornost za Crkvu?
Jesam li spreman pretrpjeti i nevolje za Crkvu i s Crkvom?






Ant. 2. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas.

Tada ću vas sabrati iz svih naroda †
i skupiti iz svih zemalja, *
natrag vas dovesti u vašu zemlju.
Poškropit ću vas vodom čistom *
da se očistite.
Očistit ću vas od svih vaših nečistoaa *
i od svih kumira vaših.

Dat ću vam novo srce *
nov duh udahnut ću u vas!
Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno *
i dat ću vam srce od mesa.
Duh svoj udahnut ću u vas †
da hodite po mojim zakonima *
i da čuvate i vršite moje naredbe.

I nastanit ćete se u zemlji,
koju dadoh ocima vašim, †
i bit ćete moj narod, *
a ja ću biti vaš Bog.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                       

Amen.

Ant. Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas.
 

Da biste komentirali, prijavite se.