S Laudatom kroz korizmu - 9.4.2014.

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
Autor: Administrator srijeda, 09. travnja 2014. u 08:03

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato.hr. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
 



ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

CRKVA JE JEDNA, SVETA, KATOLIČKA I APOSTOLSKA

"SVETO OTAJSTVO JEDINSTVA CRKVE"


813 Crkva je jedna po svom izvoru: "Vrhunski obrazac i počelo tog otajstva jest jedinstvo u Trojstvu osoba jednoga Boga Oca i Sina u Duhu Svetom".Crkva je jedna po svom Utemeljitelju: "Utjelovljeni je Sin svojim križem sve ljude pomirio s Bogom, ponovno uspostavivši jedinstvo svih u jednom Narodu i u jednom tijelu". Crkva je jedna po svojoj "duši": "Duh Sveti, koji prebiva u vjernicima i svekoliku Crkvu ispunjava i njome ravna, tvorac je čudesnog zajedništva vjernika i sve tako prisno u Kristu povezuje, da je počelo jedinstva Crkve". Vlastito je samoj biti Crkve da bude jedna:
Kojeg li čudesnog otajstva! Samo je jedan Otac svemira, samo jedan Logos svemira i samo jedan Duh Sveti, istovjetan posvuda; i samo je jedna djevica postala majkom, i volim je zvati Crkvom
814 Od početka ta se jedna Crkva predstavlja s velikom raznolikošću koja proizlazi kako iz raznovrsnosti Božjih darova, tako od mnoštva osoba koje ih primaju. U jedinstvu Božjega puka skuplja se raznoličnost naroda i kultura. Među članovima Crkve postoji raznolikost darova, funkcija, uvjeta i načina života: "U crkvenom općinstvu zakonito postoje zasebne Crkve koje imaju vlastite predaje". Veliko bogatstvo te raznolikosti ne protivi se jedinstvu Crkve. Ipak, grijeh i teret njegovih posljedica bez prestanka ugrožavaju dar jedinstva. I Apostol mora poticati: "Trudite se sačuvati jedinstvo Duha svezom mira" (Ef 4,3).
815 Koje su to veze jedinstva? "Povrh svega - ljubav! To je sveza savršenstva" (Kol 3,14). Ali jedinstvo putujuće Crkve osigurano je i vidljivim vezama zajedništva; to su
-ispovijedanje jedne jedine vjere primljene od apostola;
-zajedničko slavlje bogoštovlja, nadasve sakramenata;
-apostolsko nasljedstvo po sakramentu reda, koje čuva bratsku slogu Božje obitelji.
816 "Jedina Kristova Crkva (...) jest ona koju je naš Spasitelj poslije svoga uskrsnuća predao Petru da je pase te njemu i drugim Apostolima povjerio da je šire i njome upravljaju (...). Ta Crkva, ustanovljena i uređena na ovom svijetu kao društvo, opstoji (subsistit in) u Katoličkoj Crkvi, kojom upravljaju nasljednik Petrov i s njime sjedinjeni biskupi".
Dekret o ekumenizmu Drugoga vatikanskog sabora razlaže: "Samo se po katoličkoj Kristovoj Crkvi, koja je sveopće sredstvo spasenja, može dostići sva punina sredstava spasenja. Vjerujemo da je samo apostolskom Zboru na čelu s Petrom Gospodin povjerio sva dobra Novoga saveza, radi uspostavljanja jednoga Kristova tijela na zemlji, kojemu valja da se potpuno pritjelove svi koji na neki način već pripadaju Božjem narodu".

RANE JEDINSTVA

817 No, "u toj jednoj i jedincatoj Božjoj Crkvi već od početka su se pojavili neki razdori, koje Apostol teško kori kao vrijedne osude. U kasnijim pak stoljećima javile su se još veće nesloge i ne male zajednice odvojile su se od punog zajedništva Katoličke Crkve, ponekad ne bez krivnje ljudi na objema stranama". Razdori koji ranjavaju jedinstvo Kristova Tijela (razlikuju se krivovjerje - hereza, otpadništvo - apostazija i raskol - shizma) nisu se dogodili bez ljudskih grijeha.
Gdje je grijeh, tu je mnoštvo, tu su raskoli, tu su krivovjerja, tu su razilaženja; a gdje je krepost, tu je jedinstvo, tu je zajedništvo koje čini da svi vjernici budu jedno srce i jedna duša.
818 Oni koji se danas rađaju u zajednicama koje su proistekle iz takvih raskola "a koji žive vjeru u Krista, ne mogu se okriviti za grijeh podjele, i Katolička ih Crkva grli bratskim poštovanjem i ljubavlju (...). Vjerom opravdani u krštenju, oni su pritjelovljeni Kristu, pa se zato s pravom rese kršćanskim imenom, a sinovi ih Katoličke Crkve opravdano priznaju za braću u Gospodinu".
819 Osim toga, "mnoge se zasade posvećenja i istine"[255] nalaze izvan vidljivih granica Katoličke Crkve: "pisana Božja riječ, život milosti, vjera, nada i ljubav i drugi nutarnji darovi Duha Svetoga i vidljivi elementi". Duh Sveti se tim Crkvama i crkvenim zajednicama služi kao sredstvima spasenja, kojima snaga dolazi od punine milosti i istine koju je Krist dao Katoličkoj Crkvi. Sva ta dobra proizlaze iz Krista, i k njemu vode i po sebi potiču na "katoličko jedinstvo".

PREMA JEDINSTVU

820 Od početka je Krist svojoj Crkvi podario jedinstvo, koje kako vjerujemo, "neizgubivo postoji u Katoličkoj Crkvi i nadamo se da će danomice rasti sve do svršetka svijeta". Krist daje uvijek Crkvi dar jedinstva, ali Crkva mora uvijek moliti i raditi da bi sačuvala, učvrstila i usavršila jedinstvo koje joj Krist želi. Za to je sâm Krist u času svoje muke molio i ne prestaje moliti za jedinstvo svojih učenika: "(...) da svi budu jedno kao što si ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu jedno, da svijet uzvjeruje da si me ti poslao" (Iv 17,21). Želja da ponovno dođe do jedinstva svih kršćana Kristov je dar i poziv Duha Svetoga.
821 Da se na to prikladno odgovori, potrebno je:
-trajno obnavljanje Crkve u većoj vjernosti njezinu pozivu: to je obnavljanje snaga pokreta prema jedinstvu;
-obraćenje srca "za čistije življenje po Evanđelju" jer je uzrok podjelama nevjernost udova Kristovu daru;
-zajednička molitva, jer "obraćenje srca i svetost života, zajedno s privatnim i javnim molitvama za kršćansko jedinstvo, valja smatrati dušom svega ekumenskog gibanja i s pravom se to može nazvati duhovnim ekumenizmom";
 -međusobno bratsko poznavanje;
-ekumenski odgoj vjernika, a napose svećenika;
-dijalog među teolozima i susreti kršćana različitih Crkava i zajednica;
-međukršćanska suradnja na različitim područjima služenja ljudima.
822 Briga za obnovu jedinstva "tiče se sveukupne Crkve, vjernika i pastira". Ali, "treba imati svijest da ta sveta nakana - izmirenje svih kršćana u jedinstvu jedne jedincate Kristove Crkve - nadilazi ljudske snage i sposobnosti". Stoga svu svoju nadu polažemo "u Kristovu molitvu za Crkvu, u Očevu ljubav prema nama i u moć Duha Svetoga".
823 "Crkva je (...) - vjerujemo - nepropadljivo sveta, jer Krist, Sin Božji, koji se s Ocem i Duhom slavi kao 'jedini Svet', Crkvu je kao svoju zaručnicu ljubio i za nju dao samoga sebe da je posveti te ju je sa sobom kao svoje tijelo združio i ispunio darom Duha Svetoga, na slavu Božju".[ Crkva je dakle "sveti Božji puk", i njezini se članovi zovu "svetima".
824 Crkva je sjedinjena s Kristom i po njemu posvećena; po njemu i u njemu ona također biva i posvećujuća. Sve djelatnosti Crkve teže, kao svom cilju, "prema posvećenju ljudi u Kristu i proslavi Boga".Samo je u Crkvi pohranjena "punina sredstava spasenja". nU njoj "po Božjoj milosti postižemo svetost".
825 "Crkva je već na zemlji urešena znacima prave, iako nesavršene svetosti". U svojim članovima ona treba istom postići savršenu svetost: "Poduprti tolikim i takvim sredstvima svi vjernici, kojega god staleža i položaja, od Gospodina su, svaki na svom putu pozvani, na onu savršenu svetost kojom je savršen sam Otac".
826 Ljubav je duša svetosti na koju su svi pozvani: "Ona upravlja svim sredstvima posvećenja, daje im dušu i vodi ih k njihovu dovršetku":
Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo, sastavljeno od različitih udova, da nije bez najpotrebnijega i najplemenitijega. Shvatila sam da Crkva ima srce, i da to srce gori od Ljubavi. Shvatila sam da članove Crkve samo Ljubav potiče na djelo, i, kad bi se Ljubav ugasila, da apostoli ne bi više naviještali Evanđelje, mučenici bi odbili lijevati krv (...). Shvatila sam da Ljubav sadrži sva zvanja, da je ljubav sve, da obuhvaća sva vremena i sva mjesta (...) jednom riječju: da je vječna![
827 "Dok Krist, svet, nevin, neporočan, nije poznavao grijeha, nego je došao samo da zadovolji za grijehe naroda, Crkva, koja u svom krilu obuhvaća grešnike, u isti mah sveta i uvijek potrebna čišćenja, neprestano provodi pokoru i obnovu".]Svi se članovi Crkve, uključujući i njezine službenike, moraju priznavati grešnicima. U svima se, sve do svršetka vremena, još nalazi kukolj grijeha pomiješan s dobrim žitom Evanđelja. Crkva okuplja dakle grešnike zahvaćene Kristovim spasenjem, ali uvijek na putu posvećenja:
Crkva je sveta, iako u svom krilu obuhvaća grešnike, jer ona nema drugog života doli života milosti: živeći od njezina života, vjernici se posvećuju; odvraćajući se od njezina života, upadaju u grijehe i nerede koji priječe izarivanje njezine svetosti. Zato Crkva trpi i čini pokoru za te grijehe, od kojih međutim može ozdraviti svoju djecu krvlju Kristovom i darom Duha Svetoga.
828 Kanonizirajući neke vjernike, to jest svečano proglašujući da su ti vjernici junački vršili kreposti i živjeli u vjernosti Božjoj milosti, Crkva priznaje moć Duha svetosti koji je u njoj, i podržava nadu vjernika pružajući im svece kao uzore i zagovornike. "Sveci i svetice bili su uvijek izvor i početak obnove u najtežim trenucima povijesti Crkve". Doista, "svetost je tajno vrelo i neprevarljivo mjerilo njezine apostolske djelatnosti i njezina misionarskog zanosa".
829 "Dok je Crkva u Blaženoj Djevici već dostigla savršenost, po kojoj je bez ljage i nabora, kršćani se jos trude da rastu u svetosti pobjeđujući grijeh; i zato dižu svoje oči k Mariji": u njoj je Crkva već potpuno sveta.
830 Riječ "katolička" znači "sveopća" u smislu "cjelokupnosti" ili "cjelovitosti". Crkva je katolička u dvostrukom smislu: Katolička je jer je u njoj prisutan Krist. "Gdje je Krist, tu je Crkva katolička". U njoj postoji punina Kristova Tijela sjedinjena sa svojom Glavom, što znači da ona od Njega prima "puninu sredstava spasenja" što ih je On htio: ispovijedanje prave i potpune vjere, cjelovit sakramentalni život i službu svetog Reda u apostolskom nasljedstvu. Crkva je u tom osnovnom smislu bila katolička na dan Duhovai bit će uvijek sve do dana ponovnog dolaska Gospodnjega.
831 Katolička je jer ju je Krist poslao svemu ljudskom rodu:
Svi su ljudi pozvani da tvore novi Božji narod. Stoga se ovaj narod, ostajući jedan i jedini, mora protegnuti na sav svijet i na sve vjekove, da se ispuni naum volje Boga koji je u početku stvorio ljudsku narav jednu i hoće da napokon skupi u jedno svoju raspršenu djecu (...). Ta značajka općenitosti, koja resi Božji Narod, dar je samoga Gospodina, po kojem Katolička Crkva s uspjehom i neprestano teži da čitavo čovječanstvo sa svim njegovim dobrima okupi pod Glavom Kristom, u jedinstvu Njegova Duha.

SVAKA PARTIKULARNA CRKVA JEST "KATOLIČKA"

832 "Crkva se Kristova nalazi u svim zakonitim mjesnim zborovima vjernika koji se, povezani sa svojim pastirima, i sami u Novom zavjetu nazivaju Crkvama (...). U njima se propovijedanjem Kristova Evanđelja skupljaju vjernici i slavi se tajna Gospodnje večere (...). U tim zajednicama, mada često malenima i siromašnima ili raspršenima, prisutan je Krist, po čijoj se moći sabire jedna, sveta, katolička i apostolska Crkva".
833 Pod partikularnom Crkvom, kakva je biskupija (dijeceza ili eparhija), razumije se zajednica kršćanskih vjernika u zajedništvu vjere i sakramenata sa svojim biskupom zaređenim u apostolskom nasljedstvu. Te pojedinačne Crkve "oblikovane su po liku sveopće Crkve; u njima i iz njih postoji jedna i jedina Katolička Crkva".
834 Partikularne su Crkve potpuno katoličke po zajedništvu s jednom od njih - Rimskom Crkvom "koja predsjeda u ljubavi"."S tom Crkvom, zbog njezina izvrsnijeg podrijetla, mora se nužno slagati cijela Crkva, to jest vjernici odasvuda". "Doista, od silaska k nama utjelovljene Riječi, sve su kršćanske Crkve posvuda držale i drže veliku Crkvu koja je ovdje (u Rimu) jedinim osnovom i temeljem jer je, po samom Spasiteljevu obećanju, vrata pakla nisu nikad nadvladala".
835 "Sveopću Crkvu ne smijemo shvaćati kao puki zbir ili, tako reći savez pojedinacnih Crkava. To je ista Crkva, sveopća po svom pozivu i poslanju, koja, kada se ukorjeni u raznolikost kulturnih, društvenih i ljudskih područja, u svakom dijelu svijeta poprima različite izglede i vanjski izražaj".Bogata raznolikost crkvenih disciplina, liturgijskih obreda, teološke i duhovne baštine vlastitih mjesnim Crkvama, njihovom usklađenošću u jedinstvu, "s većom očevidnošću dokazuje katolištvo nepodijeljene Crkve".

TKO PRIPADA KATOLIČKOJ CRKVI?

836 "Svi su ljudi pozvani na katoličko jedinstvo Božjega naroda (...) i na razne mu načine pripadaju ili su na nj upućeni bilo vjerni katolici bilo drugi koji vjeruju u Krista, bilo napokon svi ljudi, milošću Božjom pozvani na spasenje".
837 "Potpuno se crkvenom društvu pritjelovljuju oni koji, imajući Kristov Duh, prihvaćaju cjelovito njezino uređenje i sva sredstva spasenja u njoj ustanovljena te se u njezinu vidljivu ustrojstvu združuju s Kristom koji njome upravlja po Vrhovnom svećeniku i biskupima (...). Ipak se ne spasava onaj koji, iako je Crkvi pritjelovljen, ne ustraje u ljubavi te u krilu Crkve ostaje 'tijelom' ali ne 'srcem'".
838 "Crkva zna da je iz više razloga povezana s onima koji su kršteni te se rese kršćanskim imenom, ali ne ispovijedaju potpunu vjeru ili ne drže jedinstvo zajedništva pod Petrovim nasljednikom"."Oni koji vjeruju u Krista i koji su valjano primili krštenje, nalaze se u nekom, premda ne savršenom, zajedništvu s Katoličkom Crkvom". S pravoslavnim Crkvama to je općinstvo tako duboko "da mu nedostaje sasvim malo da dosegne puninu koja bi omogućila zajedničko slavlje Gospodnje euharistije".

CRKVA I NEKRŠĆANI

839 "Oni koji još nisu primili Evanđelje, na različne su načine usmjereni k Božjem narodu":Odnos Crkve sa židovskim narodom. Crkva, Božji narod u Novom savezu, razmišljajući o svom vlastitom otajstvu, otkriva svojuvezu sa židovskim narodom, "kojemu je Bog prvom govorio".Za razliku od drugih nekršćanskih religija, židovska je vjera već odgovor na Božju objavu u Starom zavjetu. Židovskom narodu "pripada posinstvo, i Slava, i Savezi, i zakonodavstvo, i bogoštovlje, i obećanja; njegovi su i oci, i od njih je, po tijelu, Krist" (Rim 9,4-5), jer "neopozivi su Božji dari i poziv" (Rim 11,29).
840 Osim toga, kad se promatra budućnost, Božji narod Staroga saveza i novi Božji narod teže k sličnim ciljevima: očekivanju Mesijina dolaska (ili povratka). Očekivanje s jedne strane smjera povratku Mesije, umrlog i uskrslog, priznatog kao Gospodina i Sina Božjega, a s druge strane dolasku Mesije, čije crte ostaju skrivene, na svršetku vremena: to očekivanje, prati drama nepoznavanja ili nepriznavanja Krista Isusa.
841 Odnosi Crkve s muslimanima. "Odluka o spasenju obuhvaća i one koji priznaju Stvoritelja, među kojima su u prvom redu muslimani, koji se, ispovijedajući da drže vjeru Abrahamovu, klanjaju s nama jedinomu, milosrdnom Bogu, koji će suditi ljude u posljednji dan".
842 Veza Crkve s nekršćanskim religijama jest prije svega veza zajedničkog podrijetla i svrhe ljudskoga roda:
Svi su narodi jedna zajednica; isti im je iskon jer je Bog sav ljudski rod nastanio po svoj površini zemaljskoj; svima je posljednji cilj Bog, čija se providnost i svjedočanstvo dobrote, i naum spasenja protezu na sve (ljude), dok se izabrani ne sjedine u svetom gradu.
843 U drugim religijama Crkva priznaje traženje, "još u sjeni i slikama", nepoznatog ali bliskog Boga, jer on svima daje život, dah i sve drugo i jer hoće da svi ljudi budu spašeni. Tako, Crkva smatra sve dobro i istinito što se može naći u religijama "kao pripravu na Evanđelje i kao dar Onoga koji rasvjetljuje svakoga čovjeka da bi napokon imao život".
844 Ali, u svom religioznom vladanju ljudi pokazuju i granice i zablude koje u njima izobličuju Božju sliku:
Prevareni od Zloga, ljudi su često u svojim mislima bili zaluđeni te su Božju istinu zamijenili lažju, služeći više stvoru nego Stvoritelju ili su živeći i umirući bez Boga u ovom svijetu izloženi skrajnjem očaju.
845 Otac je cijelo čovječanstvo htio skupiti u Crkvu svoga Sina da ponovno ujedini svu svoju djecu, koju je grijeh raspršio i zaveo. Crkva je mjesto gdje čovječanstvo treba pronaći svoje jedinstvo i svoje spasenje. Ona je "pomireni svijet".Crkva je onaj brod koji "u ovom svijetu dahom Duha Svetoga sigurno plovi punim jedrima Gospodinova križa" ili, prema drugoj slici dragoj crkvenim Ocima, nju predstavlja Noina korablja koja jedina spašava od potopa.

"IZVAN CRKVE NEMA SPASENJA"

846 Kako valja shvatiti tu tvrdnju koju su često opetovali crkveni Oci? Iskazana pozitivno, znači da svako spasenje dolazi od Krista-Glave po Crkvi koja je njegovo Tijelo:
Oslanjajući se na Sveto pismo i Predaju, Sveti sabor uči da je ta putujuća Crkva potrebna za spasenje. Jedino je naime Krist Posrednik i put spasenja, prisutan među nama u svome tijelu, koje je Crkva; a naglašavajući izričito potrebu vjere i krštenja, on je potvrdio i potrebu Crkve, u koju ljudi ulaze po krštenju kao kroz vrata. Zato se ne bi mogli spasiti oni ljudi koji, iako im nije nepoznato da je od Boga po Isusu Kristu Katolička Crkva ustanovljena kao potrebna, ipak ne bi htjeli u nju ili ući ili pak u njoj ostati.[
847 Ta se tvrdnja ne odnosi na one koji bez svoje krivnje ne poznaju Krista i njegovu Crkvu:
Oni koji bez krivnje ne poznaju Kristovo Evanđelje i njegovu Crkvu, a ipak iskreno traže Boga i pod utjecajem milosti nastoje Njegovu volju, koju su spoznali u glasu savjesti, djelom izvršiti, mogu postići vječno spasenje.
848 "Iako Bog putevima koje samo on zna može ljude koji bez vlastite krivnje ne poznaju Evanđelje dovesti do vjere, 'bez koje je nemoguće omiljeti Bogu', Crkvi je dužnost i ujedno sveto pravo da navješćuje Evanđelje" svim ljudima.

MISIJE - ZAHTJEV KATOLIŠTVA CRKVE
 

849 Misionarski nalog. "Crkva je od Boga poslana k narodima da bude 'sveopći sakrament spasenja'. Iz najdubljih zahtjeva svoga katolištva i slušajući nalog svog Utemeljitelja, ona se trudi naviještati Evanđelje svim ljudima": "Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih čuvati sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane - do svršetka svijeta" (Mt 28,19-20).
850 Podrijetlo i svrha misija.Misionarski nalog Gospodinov iskonski izvire iz vječne ljubavi Presvete Trojice: "Crkva u hodu po svojoj je naravi 'misionarska', jer potječe iz slanja Sina i slanja Duha Svetoga po odluci Boga Oca". I posljednji cilj poslanja (misije) nije drugo nego učiniti ljude dionicima zajedništva koje postoji između Oca i Sina u njihovu Duhu ljubavi.
851 Razlog misija. Crkva je oduvijek izvodila obvezu i snagu svoga misijskog zanosa iz Božje ljubavi prema svim ljudima: "Ljubav nas Kristova obuzima" (2 Kor 5,14)  Uistinu, "Bog hoće da se svi ljudi spase i dođu do spoznanja istine" (1 Tim 2,4). Bog hoće spasenje svih po spoznanju istine. Spasenje jest u istini. Oni koji su poslušni poticaju Duha istine već su na putu spasenja; ali Crkva, kojoj je ta istina povjerena, mora njihovoj želji ići ususret da im je ponudi. Upravo jer vjeruje u sveopći naum spasenja, Crkva mora biti misionarska.

852 Putovi misija. "Duh Sveti je pokretač svakoga crkvenog poslanja".On vodi Crkvu na misijske putove. Ona "tijekom povijesti nastavlja i razvija poslanje samoga Krista koji je poslan da naviješta Evanđelje siromasima. Stoga, poticana Duhom Kristovim, Crkva treba ići putem kojim je išao Krist, to jest putem siromaštva, posluha, služenja i žrtvovanja samoga sebe sve do smrti, iz koje je svojim uskrsnućem izišao kao pobjednik". Tako je "krv mučenika sjeme kršćana".
853 Ali na svom putovanju Crkva iz iskustva zna kolika je "udaljenost između poruke koju naviješta i ljudske slabosti onih kojima je evanđelje povjereno". Samo napredujući na putu "pokore i obnove"i "kroz uska vrata križa", može Božji narod širiti Kristovo kraljevstvo.  Uistinu, "kao što je Krist izvršio djelo otkupljenja u siromaštvu i progonu, tako je i Crkva pozvana da ide istim putem, da ljudima priopći plodove spasenja".
854 Po samom svom poslanju, "Crkva hoda zajedno s čitavim čovječanstvom i sa svijetom proživljava istu zemaljsku kob; ona je kao kvasac i tako reći duša ljudskog društva, koje treba da se u Kristu obnovi i preobrazi u Božju obitelj". Misijski napor zahtijeva dakle strpljivost: počinje navješćivanjem Evanđelja narodima i skupinama koje još ne poznaju Krista;  nastavlja se osnivanjem kršćanskih zajednica, da ove budu "znakovi Božje prisutnosti u svijetu", i utemeljenjem mjesnih Crkava; pokreće proces inkulturacije da bi utjelovio Evanđelje u kulture naroda; i neće biti pošteđen od neuspjeha. "Što se pak tiče ljudi, skupina i naroda, samo ih postupno (Crkva) dostiže i prožimlje i tako uvodi u katoličku puninu".
855 Crkveno poslanje uključuje i napor prema kršćanskom jedinstvu. "Podjele među kršćanima priječe Crkvi da puninu sebi vlastita katolištva postigne u onim svojim sinovima koji joj doduše pripadaju po krštenju, ali su rastavljeni od njezina punog zajedništva. Štoviše, i samoj Crkvi biva teže izraziti pod svakim vidikom puninu katolištva u stvarnosti života".
856 Misijska djelatnost uključuje obazriv dijalog s onima koji još ne prihvaćaju evanđelje. Iz tog dijaloga mogu za se izvući korist i oni koji vjeruju, učeći bolje upoznati ono "što se već istine i milosti nalazilo, kao skrita prisutnost Božja, među poganima". Ako radosnu vijest navješćuju onima koji je ne znaju, to je zato da se utvrdi, popuni i izdigne istina i dobro što ih je Bog razasuo među ljudima i narodima, i da se očiste od zablude i zla, "Bogu na slavu, đavlu na sramotu, a čovjeku na blaženstvo".
Crkva je apostolska
857 Crkva je apostolska jer je utemeljena na apostolima, i to u trostrukom smislu:
-bila je i ostaje sagrađena na "temelju apostola" (Ef 2,20; Otk 21,14), svjedokâ koje je sam Krist izabrao i poslao da propovijedaju;
-pomoću Duha koji u njoj prebiva, ona čuva i prenosi nauk, dobar poklad, zdrave riječi koje je čula od apostola;
-trajno je, sve do Kristova ponovnog dolaska, poučavaju, posvećuju i njom upravljaju apostoli, po svojim nasljednicima u pastirskoj službi: zboru biskupa, "kojima pomažu svećenici, u zajedništvu s Petrovim nasljednikom, vrhovnim pastirom Crkve":
Ti, pastiru vječni, ne napuštaš svojega stada, već ga po svetim apostolima trajno štitiš i čuvaš; ti i danas upravljaš Crkvom po onim pastirima koji je predvode u ime tvoga Sina.

Ukratko

866 Crkva je jedna: ima jednoga Gospodina, ispovijeda jednu vjeru, rađa se iz jednog krštenja, jest samo jedno Tijelo, oživljuje ju jedan Duh, u vidu jedine nade, u ispunjenju koje bit će prevladane sve diobe.
867 Crkva je sveta: presveti Bog joj je začetnik; Krist , njezin zaručnik, predao se za nju da je posveti; Duh svetosti je oživljuje. Premda u sebi uključuje grešnike, sama je bez ljage: "ex maculatis immaculata". Njezina svetost sja u svetima; u Mariji već je sva sveta.
868 Crkva je katolička: naviješta cjelovitost vjere; u sebi nosi i pruža puninu sredstava spasenja; poslana je svim narodima; obraća se svim ljudima; obuhvaća sva vremena; "po samoj je naravi misionarska".
869 Crkva je apostolska: sagrađena je na trajnim temeljima, na "dvanaestorici apostola Jaganjčevih" (Otk 21,14); neuništiva je; nezabludiva u istini: njome upravlja Krist preko Petra i drugih apostola, koji su prisutni u svojim nasljednicima, u Papi i u zboru biskupa.
870 "Jedina Kristova Crkva, koju u Vjerovanju priznajemo jednom, svetom, katoličkom i apostolskom (...) nalazi se u Crkvi Katoličkoj, kojom upravljaju nasljednik svetog Petra i s njime sjedinjeni biskupi, iako se izvan njezinih struktura nalaze brojni elementi posvećenja i istine".


Još jednom možemo moliti i meditirati nad jednim od najljepših i najdubljih tekostova o svetosti Crkve koji je napisala naučiteljca Crkve sv. Terezija iz Lisieux-a: Shvatila sam, ako Crkva ima tijelo, sastavljeno od različitih udova, da nije bez najpotrebnijega i najplemenitijega. Shvatila sam da Crkva ima srce, i da to srce gori od Ljubavi. Shvatila sam da članove Crkve samo Ljubav potice na djelo, i, kad bi se Ljubav ugasila, da apostoli ne bi više naviještali Evanđelje, mučenici bi odbili lijevati krv (...). Shvatila sam da Ljubav sadrži sva zvanja, da je ljubav sve, da obuhvaća sva vremena i sva mjesta (...) jednom riječju: da je vječna! (…) Konačno sam pronašla svoje zvanje: U srcu Crkve moje majke ja ću biti ljubav.






Ant. 1. Bože, tvojom ćemo svjetlošću svjetlost vidjeti.

Grešan je naum u srcu zlotvora, *
straha Božjega nema on pred očima.

Sam sebi on laska suviše, *
grijeha svog ne vidi i ne mrzi.
Riječi usta njegovih zlodjelo su i prijevara, *
za razumnost i dobro on više ne mari.
Bezakonje smišlja na postelji svojoj, †
na opaku ostaje putu, *
od zla ne odustaje.

Do neba je, Gospodine, dobrota tvoja, *
do oblaka vjernost tvoja.
Pravednost je tvoja ko Božji vrhunci, †
a sudovi tvoji ko duboko more: *
ljude i stoku ti, Gospodine, spasavaš.

Kako li je dragocjena, Bože, dobrota tvoja, *
pod sjenu krila tvojih ljudi se sklanjaju:
site se pretilinom Doma tvojega, *
potocima svojih slasti ti ih napajaš.
U tebi je izvor životni, *
tvojom svjetlošću mi svjetlost vidimo.

Zakrili dobrotom sve koji te štuju, *
i pravednošću svojom sve koji su srca čestita.
Neka me ne zgazi noga ohola, *
i ruka grešnika neka me ne goni.
Gle, padoše koji čine bezakonje: *
oboreni su, ne mogu ustati.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                       

Amen.

Ant. Bože, tvojom ćemo svjetlošću svjetlost vidjeti.
 

Da biste komentirali, prijavite se.