S Laudatom kroz korizmu - 11.4.2014.

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
Autor: Administrator petak, 11. travnja 2014. u 06:35

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato – Biti u vezi. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.



ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

Općinstvo svetih

946 Ispovijedivši "svetu Crkvu katoličku", Apostolsko vjerovanje dodaje "općinstvo svetih". Taj je članak, pod nekim vidikom, tumačenje prethodnoga: "Žto je Crkva ako ne zbor svih svetih?" Crkva je upravo općinstvo svetih.

947 "Budući da svi vjernici tvore samo jedno tijelo, dobra se jednih priopćuju drugima (...). Treba doista vjerovati da u Crkvi postoji zajedništvo dobara. A najvažniji je član Krist, jer je glava (...). Stoga Kristovo se dobro priopćuje svim članovima; to biva po sakramentima Crkve"."Budući da Crkvom ravna jedan te isti Duh, sva dobra koja je primila nužno su zajedničko dobro".

948 Izričaj "općinstvo svetih" ima stoga dva, usko povezana značenja: "zajedništvo u svetim stvarima, ["sancta" - "svetinje"]" i "zajedništvo između svetih osoba, ["sancta" - "sveti"]". "Sancta sanctis!" - svetinje svetima - obznanjuje služitelj u većini istočnih liturgija u času podizanja svetih Darova, prije dijeljenja pričesti. Vjernici se ["sancti"] hrane Kristovim Tijelom i Krvlju (sancta) kako bi rasli u zajedništvu Duha Svetoga ["koinonia"] i priopćili ga svijetu.

Zajedništvo duhovnih dobara

949 U prvoj jeruzalemskoj zajednici, učenici "bijahu postojani u nauku apostolskom, u zajedništvu, lomljenju kruha i molitvama" (Dj 2,42). Zajedništvo vjere. Vjera vjernika jest vjera Crkve primljena od apostola, životno blago koje se dijeljenjem uvećava.

950 Zajedništvo sakramenata. "Plod svih sakramenata pripada svim vjernicima. Sakramenti, napose krštenje koje je poput vrata kroz koja se ulazi u Crkvu, jesu svete veze koje ih sve ujedinjuju i povezuju s Isusom Kristom (...) Općinstvo svetih označava to zajedništvo sakramenata (...). Izraz 'općinstvo' pripada svakom sakramentu, jer nas svaki od njih sjedinjuje s Bogom (...). Ali posebno pristaje Euharistiji, zato što na osobit način dovršuje to zajedništvo".

951 Zajedništvo karizmi. U općinstvu Crkve Duh Sveti "dijeli među vjernicima svakoga staleža posebne milosti" za izgradnju Crkve. "Svakomu se daje objava Duha na opću korist". (1 Kor 12,7)

952 Sve im "bijaše zajedničko" (Dj 4,32). "Sve što pravi kršćanin posjeduje treba smatrati dobrom koje mu je zajedničko sa svima; zato mora uvijek biti spreman i brižan da priskoči u pomoć onome koji nema i pomogne bližnjemu u potrebi". Kršćanin je upravitelj Gospodinovih dobara.

953 Zajedništvo ljubavi. U "općinstvu svetih" (sanctorum communio) "nitko od nas sebi ne živi, nitko sebi ne umire" (Rim 14,7). "I ako trpi jedan ud, trpe zajedno svi udovi; ako li se slavi jedan ud, raduju se zajedno svi udovi. A vi ste tijelo Kristovo i, pojedinačno, udovi" (1 Kor 12,26-27). "Ljubav ne traži svoje" (1 Kor 13,5). I najmanji čin koji vršimo u ljubavi donosi korist svima, po toj solidarnosti sa svim ljudima, živima ili mrtvima, koja se temelji na općinstvu svetih. Svaki grijeh škodi tom općinstvu.

Općinstvo Crkve na nebu i na zemlji

954 Tri stanja Crkve. "Sve dok ne dođe Gospodin u svome veličanstvu i svi anđeli s njim i dok mu, kad jednom bude uništena smrt, ne budu podložne sve stvari, neki od njegovih učenika putnici su na zemlji, neki se - ostavivši ovaj život - čiste, a neki uživaju slavu gledajući 'jasno trojedinoga Boga kakav jest'": Ipak svi, iako u različitom stupnju i na različit način, sudjelujemo u istoj ljubavi prema Bogu i bližnjemu i pjevamo istu pjesmu slave našemu Bogu. Jer svi koji su Kristovi, imajući njegova Duha, tvore jednu Crkvu i među sobom su sjedinjeni u njemu.

955 "Sjedinjenje putnika s braćom koji su u Kristovu miru usnuli nipošto se ne prekida, dapače, prema trajnoj vjeri Crkve, jača se priopćivanjem duhovnih dobara".

956 Zagovor svetih. "Zbog toga što su s Kristom tješnje sjedinjeni, nebeski blaženici utvrđuju cijelu Crkvu u svetosti (...). Oni kod Oca ne prestaju za nas posredovati, prikazujući zasluge koje su stekli na zemlji po Kristu Isusu, jedinome posredniku između Boga i ljudi (...). Stoga njihova bratska briga mnogo pomaže našoj slabosti": Ne plačite! Bit ću vam korisniji poslije smrti i uspješnije ću vas pomagati nego za svog života. Svoje ću nebo provoditi čineći dobro na zemlji.

957 Zajedništvo sa svetima. "Uspomenu svetaca ne štujemo radi samoga primjera, nego još više zato da se sjedinjenje Crkve u Duhu pojača vršenjem bratske ljubavi. Jer, kao što nas kršćansko zajedništvo među putnicima dovodi bliže Kristu, tako nas zajedništvo sa svetima združuje s Kristom, od kojega, kao Izvora i Glave, izlazi svaka milost i život samoga Božjeg naroda": Mi se klanjamo Kristu jer je Sin Božji, a mučenike ljubimo kao učenike i nasljedovatelje Gospodnje, radi njihove neusporedive pobožnosti prema svom kralju i učitelju. O kad bismo i mi mogli biti njihovi sudrugovi i suučenici.

958 Zajedništvo s pokojnicima. "Poznajući dobro zajedništvo cijeloga otajstvenog Tijela Isusa Krista, Crkva putnika već od prvih vremena kršćanstva s velikim je poštovanjem njegovala spomen mrtvih i, jer je sveta i spasonosna misao moliti za mrtve da im se oproste grijesi (2 Mak 12,46), za njih je prinosila i molitve".]Naša molitva za njih može im ne samo pomoci, već i njihov zagovor učiniti uspješnim u našu korist.

959 U jedinstvenoj Božjoj obitelji. "Svi koji smo djeca Božja i koji u Kristu tvorimo jednu obitelj, dok u međusobnoj ljubavi i u jedinoj hvali Presvetog Trojstva među sobom općimo, odgovaramo bitnom pozivu Crkve".

Ukratko

960 Crkva je "općinstvo svetih": ta riječ označava ponajprije "svete stvari" ["sancta"], nadasve Euharistiju, koja "predočuje i izvršuje jedinstvo vjernika, koji tvore jedno Tijelo u Kristu".

961 Ista riječ označava također zajedništvo "svetih osoba" ["sancti"] u Kristu, koji je "umro za sve", tako da sve ono što svatko čini ili trpi u Kristu ili za Krista donosi plod svima.

962 "Vjerujemo u općinstvo svih Kristovih vjernika: putnika na zemlji, pokojnika koji dovršuju svoje čišćenje i blaženika u nebu; svi oni zajedno čine jednu Crkvu. Vjerujemo da u tom zajedništvu premilosrdna ljubav Boga i njegovih svetih stalno prima naše molitve".


Stavak 6: Marija - Majka Kristova, Majka Crkve

963 Pošto smo govorili o ulozi Djevice Marije u Kristovu otajstvu i otajstvu Duha, dobro je sada razmotriti njezino mjesto u otajstvu Crkve. "Djevica se Marija (...) priznaje i časti kao prava Majka Boga i Spasitelja (...). Ona je majka udova Kristovih (...) jer je s ljubavlju sudjelovala da se u Crkvi rode vjernici, koji su udovi (Krista) Glave"."Marija, Majka Kristova, Majka Crkve".

Marijino majčinstvo prema Crkvi

POSVE SJEDINJENA SA SVOJIM SINOM ...


964 Marijin se odnos prema Crkvi ne može odvojiti od njezina jedinstva s Kristom; izravno iz njega proistječe. "To sjedinjenje Majke sa Sinom u djelu spasenja očituje se od časa Kristova djevičanskog začeća pa sve do Njegove smrti". Posebno je vidljivo u času muke:

"Blažena je Djevica napredovala na putu vjere vjerno čuvajući svoje sjedinjenje sa Sinom sve do križa, gdje je, ne bez Božje nakane, stajala, sa svojim Jedinorođencem mnogo trpjela i s materinskim se srcem pridružila njegovoj žrtvi, pristajući s ljubavlju na žrtvovanje Žrtve koju je sama rodila; i napokon ju je sam Krist Isus, dok je na križu umirao, dao kao majku učeniku riječima: "Ženo, evo ti sina" (Iv 19,26-27).

965 Poslije Uzašašća svog Sina, Marija "je svojim molitvama pomagala Crkvu u početku". Vidimo kako, zajedno s apostolima i nekim ženama, "svojim molitvama moli dar Duha, koji ju je već pri navještenju osjenio".

TAKOĐER U SVOM UZNESENJU

966 "Napokon Bezgrešna Djevica, sačuvana čista od svake ljage istočnoga grijeha, ispunivši tijek zemaljskog života, bila je s dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, i od Gospodina uzvišena kao kraljica svemira, da bude što sličnija svojemu Sinu, gospodaru i pobjedniku nad grijehom i smrću". Uznesenje Blažene Djevice posebno je sudioništvo u Uskrsnuću njezina Sina i anticipacija uskrsnuća drugih kršćana:

U porodu si, Bogorodice, sačuvala djevičanstvo, a po smrti nisi ostavila svijet. Preselila si se k Životu, jer si Majka Života, i svojim molitvama izbavljaš od smrti naše duše.

... MAJKA NAM JE U REDU MILOSTI

967 Svojim potpunim pristajanjem uz volju Očevu, uz otkupiteljsko djelo njegova Sina, uz svaki poticaj Duha Svetoga, Djevica je Marija za Crkvu uzor vjere i ljubavi. Zbog toga je "preodlični i sasvim osobiti ud Crkve"; štoviše, ona je "pralik", tip Crkve.

968 Njezina uloga, međutim, u odnosu prema Crkvi i cijelom čovječanstvu seže još dalje. "Na sasvim je osobit način sudjelovala u Spasiteljevu djelu poslušnošću, vjerom, ufanjem i žarkom ljubavlju, da obnovi vrhunaravni život duša. Radi toga nam je postala Majkom u redu milosti".

969 "Marijino materinstvo u ekonomiji milosti traje neprekidno od časa pristanka, što ga je u vjeri dala kod navještenja i nepokolebljivo održala pod križem, sve do trajnog proslavljenja svih odabranih. Jer, nakon uznesenja na nebo nije napustila tu spasonosnu ulogu, nego nam mnogo trukim svojim zagovorom i dalje pribavlja milosti vječnoga spasenja. (...) Zato se Blažena Djevica u Crkvi zaziva imenima Odvjetnica, Pomoćnica, Pomagateljica, Posrednica".

970 "Marijina materinska uloga prema ljudima nikako ne zastire i ne umanjuje Kristovo jedino posredništvo, nego pokazuje njegovu snagu. Jer, sav spasonosni utjecaj Blažene Djevice (...) izvire iz preobilja Kristovih zasluga, temelji se na Njegovu posredništvu, potpuno od njega zavisi i iz njega crpe svoju snagu"."Nijedan se stvor nikada ne može usporediti s utjelovljenom Riječi i Otkupiteljem; nego, kao što u Kristovu svećeništvu imaju na različne načine udjela i sveti službenici i vjerni narod, i kao što se jedina Božja dobrota na različite načine stvarno razlijeva u stvorove, tako i jedino posredništvo Otkupiteljevo ne isključuje, nego pobuđuje u stvorova različitu suradnju koja zahvaća iz jednoga izvora".

Štovanje Blažene Djevice

971 "Svi će me naraštaji zvati blaženom" (Lk 1,48). "Pobožnost Crkve prema Blaženoj Djevici svojstvena je kršćanskom kultu"."Crkva opravdano posebnim štovanjem časti" Blaženu Djevicu. Doista, već od najstarijih vremena Blažena se Djevica časti pod nazivom 'Bogorodica', pod zaštitu koje se vjernici molitvom utječu u svim pogiblima i potrebama (...). To štovanje (...) iako je sasvim osobito, ipak se bitno razlikuje od poklonstvenog štovanja koje se iskazuje utjelovljenoj Riječi jednako kao Ocu i Duhu Svetomu, i koje upravo podupire"; ono nalazi izražaj u svetkovinama posvećenim Majci Božjoji u marijanskoj molitvi kao što je Sveta krunica, "sažetak cijelog Evanđelja".

Marija - eshatonska slika Crkve

972 Pošto smo govorili o Crkvi, njezinu početku, poslanju i odredištu, najbolje ćemo zaključiti okrećući pogled prema Mariji, da u njoj promotrimo što je Crkva u svom otajstvu, u svom "hodočašću vjere", i što će na kraju svog putovanja biti u domovini, gdje je, "u slavi Presvetog i nerazdjeljivog Trojstva", "u zajednici sa svim svetima",očekuje ona koju Crkva slavi kao Majku svoga Gospodina i svoju vlastitu Majku:

Međutim, Isusova Majka, tijelom i dušom već proslavljena, kao što je na nebu slika i početak Crkve kakva ima biti u budućnosti, tako i na ovoj zemlji, dok ne dođe dan Gospodnji, svijetli putujućem Božjem narodu kao znak pouzdane nade i utjehe.

Ukratko

973 Izgovarajući svoj "Da" pri Navještenju i dajući pristanak na otajstvo Utjelovljenja, Marija već surađuje u čitavom djelu koje će njezin Sin izvršiti. Ona je svugdje Majka gdje je on Spasitelj i Glava otajstvenog Tijela.

974 Presveta Djevica Marija, pošto je ispunila tijek svog zemaljskog života, bi dušom i tijelom uznesena u nebesku slavu, gdje već sudjeluje u slavi Uskrsnuća svog Sina, anticipirajući uskrsnuće svih udova njegova Tijela.

975 "Vjerujemo da Presveta Bogorodica, nova Eva, Majka Crkve, na nebu nastavlja svoju majčinsku ulogu prema Kristovim udovima".







Ant. 2. On grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince.

Smilovao nam se Bog i blagoslovio nas, *
obasjao nas licem svojim,
da bi sva zemlja upoznala putove tvoje, *
svi puci tvoje spasenje!

Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Nek se vesele i kliču narodi, †
jer sudiš pucima pravedno *
i narode vodiš na zemlji.

Neka te slave narodi, Bože, *
svi narodi neka te slave!
Zemlja plodom urodila! *
Bog nas blagoslovio, Bog naš!
Bog nas blagoslovio! *
Neka ga štuju svi krajevi svjetski!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                      

Amen.

Ant. On grijehe mnogih ponese na sebi i zauze se za zločince.
 

Da biste komentirali, prijavite se.