S Laudatom kroz korizmu

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato – Biti u vezi. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke crkve dok ćemo petkom objavljivati tekstove Križnoga puta različitih autora.
Autor: Administrator utorak, 12. ožujka 2013. u 00:00

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato – Biti u vezi. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke crkve dok ćemo petkom objavljivati tekstove Križnoga puta različitih autora. I ovaj puta pozivamo vas na suradnju. Ukoliko želite pošaljite nam jednu ili više postaja križnoga puta koji ste sami napisali. Tako ćemo nastojati stvoriti i objaviti i „Laudatov“ križni put.

Hvala vam.



ODABRANI DIJELOVI KATEKIZMA KATOLIČKE CRKVE:

Treći dan uskrsnuo od mrtvih


638 "I mi vam navješćujemo evanđelje: obećanje dano ocima Bog je ispunio u djeci, nama, uskrisivši Isusa" (Dj 13,32-33). Uskrsnuće Isusovo najviša je istina naše vjere u Krista, kao središnja istina vjerovana i življena u prvoj kršćanskoj zajednici, prenesena kao temeljna Predaja, utvrđena spisima Novoga zavjeta, propovijedana kao bitni dio Vazmenog otajstva zajedno s Križem:
Krist uskrsnu od mrtvih,
Smrću satre smrt,
onima u grobovima život darova.

I. Povijesni i nadnaravni događaj

639 Otajstvo uskrsnuća Kristova zbiljski je događaj s povijesno ustanovljenim očitovanjima, kako svjedoči Novi zavjet. Već sveti Pavao može oko godine 56. pisati Korinćanima: "Doista, predadoh vam ponajprije što i primih: Krist umrije za grijehe naše po Pismima; bi pokopan i uskrišen treći dan po Pismima; ukaza se Kefi, zatim dvanaestorici" (1 Kor 15,3-5). Apostol tu govori o živoj predaji Uskrsnuća za koju je doznao nakon svog obraćenja pred vratima Damaska.

PRAZAN GROB

640 "Što tražite Živoga među mrtvima? Nije ovdje, nego uskrsnu!" (Lk 24,5-6). U okviru događajâ Uskrsnuća, prvo što susrećemo jest prazan grob. On sam po sebi nije izravan dokaz. Odsutnost Kristova tijela iz groba mogla bi se protumačiti i drukčije. Unatoč tome, prazan grob bitni je znak za sve. Kad su ga otkrili, bio je učenicima prvi korak k spoznaji činjenice Uskrsnuća. To je ponajprije slučaj svetih žena, zatim i Petrov. Učenik "kojega je Isus ljubio" (Iv 20,2) tvrdi da je, ušavši u prazni grob i vidjevši "povoje gdje leže" (Iv 20,6), "vidje i povjerova" (Iv 20,8). To pretpostavlja da je on, iz stanja u kojem se nalazio prazni grob, ustanovio da odsutnost tijela Isusova nije mogla biti ljudsko djelo, i da se Isus nije naprosto vratio zemaljskom životu kao što je bio slučaj s Lazarom.

UKAZANJA USKRSLOGA

641 Marija iz Magdale i pobožne žene, koje su krenule da miomirisnom pomašću dovrše uređenje tijela Isusova, pokopanog u žurbi na Veliki Petak uvečer zbog početka subote, prve su susrele Uskrsloga. Tako su žene bile prve vjesnice Uskrsnuća Kristova i za same apostole. Ovima se Isus ukazuje poslije, najprije Petru, zatim Dvanaestorici. Petar, pozvan utvrđivati vjeru svoje braće, vidi dakle Uskrsloga prije njih, i na temelju njegova svjedočanstva zajednica kliče: "Doista uskrsnu Gospodin, i ukaza se Šimunu" (Lk 24,34).

642 Sve što se zbilo onih vazmenih dana obvezuje svakog apostola - i na sasvim poseban način Petra - u izgradnji novoga doba koje je započelo na Uskrsno jutro. Kao svjedoci Uskrsloga oni ostaju temeljnim kamenjem njegove Crkve. Vjera prve zajednice vjernika zasniva se na svjedočanstvu konkretnih ljudi koji su poznati kršćanima i većinom još živi među njima. Ti svjedoci Uskrsnuća Kristova prije svega su Petar i Dvanaestorica, ali ne samo oni: Pavao jasno govori o više od pet stotina osoba kojima se Isus ukazao svima odjednom, k tome o Jakovu i o svim apostolima.

643 Pred tim svjedočanstvima nemoguće je tumačiti Uskrsnuće Kristovo izvan fizičkog reda i ne priznati ga kao povijesnu činjenicu. Proizlazi iz činjenicâ da je vjera učenikâ bila podvrgnuta korjenitoj kušnji muke i smrti na križu njihova učitelja, koju je on unaprijed navijestio. Potres izazvan mukom bio je tako velik da učenici (barem neki od njih) nisu odmah povjerovali vijesti o Uskrsnuću. Daleko od toga da nam pokažu zajednicu zahvaćenu mističnim zanosom, Evanđelja nam pokazuju učenike potištenima i prestrašenima, jer nisu povjerovali pobožnim ženama kad su se vratile s groba; "njima se te riječi pričine kao tlapnja" (Lk 24,11). Kad se Isus ukaza jedanaestorici na Uskrs uvečer, "prekori njihovu nevjeru i okorjelost srca što ne povjerovaše onima koji ga vidješe uskrsla od mrtvih" (Mk 16,14).

644 Čak i suočeni sa zbiljom uskrslog Isusa učenici još sumnjaju, toliko im se to čini nemogućim: oni misle da vide duha. "Oni od radosti još nisu vjerovali,nego se čudom čudili" (Lk 24,41). Toma će iskustiti istu kušnju sumnje, i, pri zadnjem ukazanju u Galileji, o kojem izvješćuje Matej, "neki posumnjaše" (Mt 28,17). Stoga je bez temelja hipoteza da bi Uskrsnuće bilo "proizvod" vjere (ili lakovjernosti) apostolâ. Baš naprotiv, njihova se vjera u Uskrsnuće - pod djelovanjem milosti Božje - rodila iz izravna iskustva zbiljnosti uskrslog Isusa.

STANJE USKRSLOG ČOVJEŠTVA KRISTOVA

645 Uskrsli Isus uspostavlja s učenicima izravne odnose time što ga oni dodiruju i s njime blaguju. On ih tako pozivlje da priznaju da on nije duh, ali nadasve da ustanove da je uskrslo tijelo kojim se on pojavljuje ono isto koje je bilo mučeno i raspeto, jer on još nosi tragove muke. To pravo i stvarno tijelo istodobno posjeduje ipak nova svojstva uskrslog tijela: ono nije više u ovom prostoru i vremenu, nego se može na svoj način uprisutniti gdje i kada hoće, jer njegovo čovještvo ne može više biti zadržano na zemlji, ono sad pripada samo božanskom području Očevu. Stoga je uskrsli Isus i savršeno slobodan ukazivati se kako hoće: u liku vrtlara ili u drugom obličju, različitom od onoga koje je učenicima bilo dobro poznato, upravo zato da potakne njihovu vjeru.

646 Uskrsnuće Kristovo nije bilo povratak zemaljskom životu, kao što su to bila uskrišenja što ih je izveo prije Vazma: uskrišenje kćeri Jairove, mladića iz Naima, Lazara. Ti čini bili su čudesni događaji, ali osobe na kojima se čudo dogodilo našle su iznova, moću Isusovom, "običan" zemaljski život. Kasnije su opet umrle. Uskrsnuće Kristovo bitno je različito. U svome uskrslom tijelu, on prelazi iz stanja smrti u drugi život onkraj vremena i prostora. Isusovo je tijelo u Uskrsnuću ispunjeno moću Duha Svetoga; ono sudjeluje u božanskom životu u stanju svoje slave, tako da sveti Pavao može o Kristu reći da je on "nebeski čovjek".

USKRSNUĆE KAO TRANSCENDENTNI DOGAĐAJ

647 "O noći", pjeva uskrsni Exsultet, "koja jedina zavrijedi znati vrijeme i čas kad je Krist od mrtvih ustao". Zaista, nitko nije bio svjedok očevidac samog događaja uskrsnuća, i nijedan ga evanđelist ne opisuje. Nitko nije mogao reći kako se ono fizički zbilo. Njegova najnutarnjija bît, prijelaz u drugi život, još je manje zamjetljiva ćutilima. Povijesni je događaj ustanovljiv po znaku praznoga groba i po zbiljnosti susretâ apostolâ s uskrslim Kristom. Uskrsnuće ipak, time što nadvisuje i nadilazi povijest, ostaje u srcu otajstva vjere. Stoga se uskrsli Krist ne ukazuje svijetu nego svojim učenicima, "onima koji su uzašli s njim iz Galileje u Jeruzalem, onima koji su sad njegovi svjedoci pred narodom" (Dj 13,31).

II. Uskrsnuće - djelo Presvetoga Trojstva

648 Uskrsnuće Kristovo je predmet vjere ukoliko je ono transcendentni zahvat samoga Boga u stvoreno i u povijest. U njemu, tri božanske Osobe djeluju zajedno očitujući istodobno svoju vlastitu izvornost. Ono se zbilo po moći Oca koji je Krista, svoga Sina "uskrisio" i tako na savršen način njegovo čovještvo - s njegovim tijelom - uveo u Trojstvo. Uskrsnućem od mrtvih Isus je konačno postavljen "Sinom Božjim u snazi po Duhu posvetitelju" (Rim 1,3-4). Sveti Pavao ističe očitovanje moći Božje po djelu Duha koji je mrtvo čovještvo Isusovo oživio i pozvao ga u slavno stanje Gospodina.

649 Sin pak vlastito Uskrsnuće izvršuje snagom svoje božanske moći. Isus naviješta kako treba da Sin čovječji mnogo pretrpi, umre, i zatim da uskrsne (u aktivnom značenju te riječi). Drugdje, on izričito tvrdi: "Ja polažem život svoj, da ga opet uzmem (...). Vlast imam položiti ga, vlast imam opet uzeti ga" (Iv 10,17-18). "Vjerujemo da je Isus umro i uskrsnuo" (1 Sol 4,14).

650 Crkveni oci promatraju Uskrsnuće polazeći od božanske osobe Kristove koja je ostala sjedinjena s njegovom dušom i tijelom, i kada su bili smrću odijeljeni jedno od drugoga: "Po jedinstvu božanske naravi koja ostaje prisutnom u svakome od dvaju dijelova čovjeka, ta se dva dijela opet sjedinjuju. Tako smrt nastaje rastavom ljudskog spoja, a Uskrsnuće sjedinjenjem dvaju rastavljenih dijelova".

III. Smisao i spasotvorno značenje Uskrsnuća

651 "Ako pak Krist nije uskrsnuo, uzalud je doista naše propovijedanje, uzalud i vjera vaša" (1 Kor 15,14). Uskrsnuće je prije svega potvrda svega onoga što je sam Krist činio i naučavao. Sve istine, pa i one najnedostupnije ljudskom duhu, nalaze svoje opravdanje ako je Krist, uskrsnuvši, dao konačni dokaz svoje božanske vlasti koji je bio obećao.

652 Uskrsnuće Kristovo jest ispunjenje obećanjâ Staroga Zavjeta i samoga Isusa za njegova zemaljskog života. Izraz "po Pismima" pokazuje da Uskrsnuće Kristovo ispunja ta proročanstva.

653 Uskrsnućem je također potvrđena istina božanstva Isusova. On je bio rekao: "Kad uzdignete Sina čovječjega, tada ćete spoznati da Ja Jesam" (Iv 8,28). Uskrsnuće Kristovo dokazalo je da je on zaista "Ja Jesam", Sin Božji i Bog sam. Sveti Pavao mogao je izjaviti Židovima: "Obećanje dano ocima Bog je ispunio djeci, nama uskrisivši Isusa, kao što je i pisano u Psalmu drugom: Ti si Sin moj, danas te rodih" (Dj 13,32-33). Uskrsnuće Kristovo tijesno je povezano s otajstvom Utjelovljenja Sina Božjega. Ono je, po vječnom naumu Božjem njegovo ispunjenje.

654 Postoji dvostruki vidik u Vazmenom otajstvu: svojom smrću Krist nas oslobađa od grijeha, a svojim Uskrsnućem otvara nam pristup u novi život. Taj je život ponajprije opravdanje koje nam vraća milost Božju, "da kao što Krist slavom očevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života" (Rim 6,4). On se sastoji u pobjedi nad smrću grijeha i u novom udioništvu u milosti. On ostvaruje posinovljenje kojim ljudi postaju braćom Kristovom, kako Isus zove učenike nakon Uskrsnuća: "Idite, javite mojoj braći" (Mt 28,10; Iv 20,17). Braća ne po naravi, nego po daru milosti, jer posinovljenje proviđa stvarno dioništvo u životu jedinoga Sina, životu koji se potpuno objavio u njegovu Uskrsnuću.

655 Na koncu, Uskrsnuće Kristovo - i sam uskrsli Krist - jest počelo i izvor našega budućeg uskrsnuća: "Krist uskrsnu od mrtvih, prvina usnulih (...), jer kao što u Adamu svi umiru, tako će i u Kristu svi biti oživljeni!" (1 Kor 15,20-22). U očekivanju tog ispunjenja, uskrsli Krist živi u srcu svojih vjernika. U njemu kršćani kušaju "snage budućega svijeta" (Heb 6,5), i njihov je život ponesen od Krista u krilo božanskog života, "da oni koji žive ne žive više sebi, nego onomu koji za njih umrije i uskrsnu" (2 Kor 5,15).

Ukratko

656 Predmet je vjere u Uskrsnuće događaj u isti mah povijesno posvjedočen od učenika, koji su stvarno susreli Uskrslog Isusa, i tajanstveno transcendentan ukoliko je ulazak Kristova čovještva u Slavu Božju.

657 Prazan grob i odloženi povoji sami po sebi znače da je tijelo Kristovo moću Božjom izmaklo vezama smrti i truleži. Oni pripravljaju učenike na susret s Uskrslim.

658 Krist, "Prvorođenac od mrtvih" (Kol 1,18), počelo je našega uskrsnuća, već sada po opravdanju naše duše, a jednom i po oživljenju našega tijela.

Prva reakcija žena i apostola na vijest o uskrsnuću bila je nevjerica. S Isusovom smrću bilo je pokopano ne samo njegovo tijelo već i sve njihove nade i očekivanja. Mogu li sam sebi navesti trenutke kada sam se osjećao/osjećala isto bez mogućnosti da povjerujem da Isus može i u meni uskrsnuti, i mene uskrsnuti iz mojih smrtnih tmina?

Uskrs se temelji samo na vjeri – ne postoje nikakvi materijalni dokazi Isusova uskrsnuća. Molim li za dar vjere da bih mogao/mogla uistinu rasti u uskrsnoj vjeri – temelju svakog istinskog kršćanina?





Ant. 2. Pred licem anđela pjevam tebi, Bože moj.

Zahvaljujem ti, Gospodine, iz svega srca *
jer si čuo riječi mojih usta.
Pred licem anđela pjevam tebi, *
bacam se nice prema svetom hramu tvojemu.
Zahvaljujem imenu tvojem *
za tvoju dobrotu i vjernost,
jer si nada sve uzvelieao *
obećanje svoje.

Kad sam te zazvao, uslišio si me, *
dušu si moju pokrijepio.
Nek ti zahvaljuju, Gospodine,
svi kraljevi zemlje *
kad čuju riječi usta tvojih,
nek pjevaju putove Gospodnje: *
»Zaista, velika je slava Gospodnja!«
Zaista, uzvišen je Gospodin,
ali gleda na ponizna, *
a oholice izdaleka poznaje.

Kročim li kroz nevolje, ti mi život čuvaš, †
pružaš ruku proti gnjevu mojih dušmana; *
tvoja me desnica spasava!
Gospodin će dovršiti što započe za me! †
Gospodine, vječna je ljubav tvoja: *
djelo ruku svojih ne zapusti!

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                      

Amen.

Ant. Pred licem anđela pjevam tebi, Bože moj.

Molitva Duhu Svetom za Crkvu i izbor novoga pape


Kao otpusnu pjesmu na kraju mise, na kraju molitve časoslova i drugih molitvenih susreta predlažemo pjevanje ili recitiranje himna Duhu Svetom, a potom i dodavanje predloženih zaziva.

O DOĐI DUŠE PRESVETI, SA NEBA NAS POSJETI, 
ZRAKOM SVOJE MILOSTI.
DOĐI, OČE UBOGIH, DIJELITELJU DARA SVIH,                                                              
DOĐI SRCA SVJETLOSTI.
SVIM ŠTO VJERU IMAJU, ŠTO SE U TE UFAJU,                                                           
SEDAM SVOJIH DARA DAJ.
DAJ NAM KREPOST ZASLUŽNU I SMRT LIJEPU BLAŽENU,                                                    
DAJ VJEKOVIT SVIMA RAJ.
 
Da se udostojiš svoju svetu Crkvu u vjeri učvrstiti, ravnati i uzdržati, Tebe molimo usliši nas!
Da se udostojiš novoga Petrova nasljednika po svom Srcu njoj darovati, Tebe molimo usliši nas!
Da se udostojiš svjetlom Duha Svetoga časni kardinalski zbor u njegovu izboru voditi, Tebe molimo usliši nas!
(Može se dodati: Oče naš… Zdravo Marijo… Slava Ocu…)

Pomolimo se.
Bože, Tvoj nas Duh vodi, Tvoja zaštita brani. Usliši nam prošnje, da darovi Tvoga Duha ojače našu vjeru, posvećuju tvoju Crkvu u ovom vremenu i pomognu časnim pastirima u izboru novoga Rimskoga Prvosvećenika, koji će biti po Tvojoj volji. Po Kristu Gospodinu našemu. Amen.


molitve-(1).jpg

"Molitveni kutak" kroz dane

Da biste komentirali, prijavite se.