Ljubav se najbolje opisuje očitovanjem u svakidašnjem životu

Ljubav koja izvire iz Boga izvire iz zajedništva triju Osoba, Oca, Sina i Duha Svetoga, i ona se daruje svima, sve poziva i nikoga ne izuzima. Stoga je uvijek usmjerena prema drugome, uvijek poziva drugoga u svoje zajedništvo.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay petak, 24. ožujka 2017. u 14:12

Iz Evanđelja po Marku

U ono vrijeme: Pristupi Isusu jedan od pismoznanaca i upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, iz sve duše svoje, iz svega uma svojega, i iz sve snage svoje!«

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.«

Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga — više je nego sve paljenice i žrtve.«

Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

Mk 12, 28b-34

Vjerujem da nam su nam svima poznate ove dvije zapovijedi ljubavi: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu. One su takoreći sažetak cijelog Pisma i uputa za pravedan život. Tko izvršava te dvije zapovijedi, on je već na dobrom putu i nije daleko od kraljevstva Božjega. Ipak, izvršavanje tih zapovijedi ne može biti samo govornički ili izvanjski, kao da bismo samo govorili o ljubavi, a te ljubavi stvarno ne bi bilo u našem djelovanju.

Događa se često da ljudi pričaju o ljubavi, o njoj pišu hvalospjeve, pjesme i pjesmice, srce im se para na samu riječ ljubav, ali da u biti uopće ne razumiju pravi smisao i značenje te riječi. Lako je izgovoriti tu riječ ljubav, ali puno ju je teže sprovesti u svoj život, njome obojiti svako djelovanje. O ljubavi se, dakako, može i treba govoriti i o njoj su napisane najljepše pjesme, hvalospjevi, romani, snimljeni su izvrsni filmovi… ali ljubav se najbolje opisuje očitovanjem u svakidašnjem životu.

Ovdje su pred nas stavljene dvije zapovijedi ljubavi. Prva govori o ljubavi prema Gospodinu. Ona proizlazi iz stare židovske molitve koju u ranoj dobi nauči svaki Židov. Ona prvo govori o Bogu, opisuje ga kao jednog. Za Izraelce onog doba to je bilo važno jer su oko njih bili narodi koji su vjerovali u više Bogova. Izrael se od njih razlikovao svojom vjerom u jednoga, jedinoga i pravoga Boga. Stoga, kad kažu da je Bog jedan, to znači da je on pravi Bog, a ne neki izmišljeni Bog susjednih naroda.

No, ta se istina prima slušanjem. Slušanje koje se odnosi na slušanje istina o Bogu od strane starijih učitelja, ali i slušanje koje se odvija duboko u čovjekovom srcu, u njegovoj duši i umu. Slušanje je to koje zahvaća cijelo čovjekovo biće, jer se Bog čovjeku objavljuje u nutrini srca. Stoga je potrebno biti čista srca, očišćen od svih šumova koji bi mogli zasjeniti Božji glas koji bez prestanka odzvanja u svakome od nas.

I kad se postigne takvo slušanje Božjega glasa, ne preostaje čovjeku ništa drugo nego ljubiti Boga svim svojim bićem, svom svojom snagom. Svime čime raspolaže. Jer iskrena ljubav prema Bogu ne poznaje zadrške, nego se posvema daje. I ni pred kime ne posustaje niti se srami, jer je to najčišća i najživotvornija ljubav od sviju. I napokon, kad se tako uzljubi Gospodina, čovjek ne može a da ne počne ljubiti i braću svoju, bližnje svoje koji ga okružuju u njegovom životu.

Jer ljubav koja izvire iz Boga izvire iz zajedništva triju Osoba, Oca, Sina i Duha Svetoga, i ona se daruje svima, sve poziva i nikoga ne izuzima. Stoga je uvijek usmjerena prema drugome, uvijek poziva drugoga u svoje zajedništvo. Kad se dogodi ovakva ljubav, onda se rađaju najljepši hvalospjevi ljubavi jer u čovjeku odzvanja ona Isusova riječ: ''Nisi daleko od kraljevstva Božjega!''

 
Da biste komentirali, prijavite se.