Mi podržavamo zapovijedi zato jer ljubimo Boga i jer smo mu zahvalni na svemu što nam daje

Isus je svojim savršenim izvršavanjem Zakona, odnosno savršenom ljubavlju, svima nama ostavio primjer kako treba ispunjavati Božji Zakon i kako se postaje velik u kraljevstvu Božjem. Slijedimo njegov primjer.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay srijeda, 07. ožujka 2018. u 14:27

Iz Evanđelja po Mateju:

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

Ne mislite da sam došao ukinuti Zakon ili Proroke. Nisam došao ukinuti, nego dopuniti. Zaista, kažem vam, dok ne prođe nebo i zemlja, ne, ni jedno slovce, ni jedan potezić iz Zakona neće proći, dok se sve ne zbude. Tko dakle ukine jednu od tih, pa i najmanjih zapovijedi i tako nauči ljude, najmanji će biti u kraljevstvu nebeskom. A tko ih bude vršio i druge učio, taj će biti velik u kraljevstvu nebeskom.

Mt 5, 17-19

Kroz naš život, kroz odrastanje, upoznavši se sa svim Božjim zapovijedima koje je dao svojemu narodu, mnoge od tih zapovijedi učinile su nam se ponekad teške. Bilo nam ih je teško ispuniti. I tako se nerijetko neke zapovijedi ublažavaju, a neke potpuno prešućuju, kao da nisu ni dane.

Ali te se zapovijedi ne mogu prešutjeti, niti dokinuti kako i sam Isus kaže. Ako nama ne odgovara neka zapovijed, ne možemo ju jednostavno zaobići i reći: ''Pa dobro, ispunjavam druge zapovijedi. To će se već nekako posložiti na dobro. Važno je da se nečeg pridržavam.'' Ali mi nismo pozvani samo nečeg pridržavati, mi smo pozvani u punini istine i stoga smo pozvani sve zapovijedi pridržavati.

Ovaj govor o zapovijedima često zna biti naporan i krut, bez privlačnosti. Kao da smo nekakvi strojevi i dani su nam programi po kojima se trebamo ponašati. A svako izuzeće od tih pravila ponašanja strogo će se kazniti. Tako razmišljanje posve je strano kršćanskom shvaćanju i kršćanskom življenju.

Mi se ne pridržavamo zapovijedi zbog toga da ne budemo na kraju kažnjeni. Mi prvotno podržavamo dane nam zapovijedi zato jer ljubimo Boga i jer smo mu zahvalni na svemu što nam daje. I znamo da sve što je od njega dobro je. Pa tako i zapovijedi. One su za naše dobro. One nas uče, podučavaju, vode na našim putima. Stoga im treba pristupiti s ljubavlju i onda nijedna zapovijed više ne će biti teška i nemoguća. Nego će svaka zapovijed biti poput putokaza koji nas vode do savršene Ljubavi od koje su te zapovijedi i proizašle.

Tako Isus upozorava one koji dokidaju Božje zapovijedi i smanjuju ih. A još više upozorava one koji povode druge za sobom i koji druge uče da rade kao i oni. Jer, ako smo maloprije rekli da su zapovijedi dane iz ljubavi i da nas one vode k Bogu i da ih mi trebamo izvršavati u ljubavi, onda smanjenje ili dokidanje tih zapovijedi značilo bi smanjenje i dokidanje naše ljubavi prema Bogu. A budući da smo dokinuli Božju zapovijed, postavili smo svoju i tako smo počeli ljubiti sebe namjesto Boga, stavljamo svoju volju namjesto Božje.

Na jednom mjestu Isus jasno veli: onome koji nema oduzet će se i ono što misli da ima, a onome koji ima nadodat će mu se još više. Tako je očito i sa zapovijedima. Oni koji ukidaju zapovijedi i ne vrše ih, dokidaju i smanjuju svoju ljubav prema Bogu, pa će im takva biti i plaća na nebesima – smanjena. A koji s ljubavlju vrše zapovijedi Božje i svim srcem prianjaju uz njih, njima će se nadodati i bit će veliki u kraljevstvu nebeskom.

Isus sam kaže da nije došao dokinuti Zakon ili Proroke. On je došao kako bi dopunio Zakon i Proroke te kako bi svojim primjerom i naukom pokazao kako tu nema nikakvih dvojbi ili nejasnoća. On je svojim savršenim izvršavanjem Zakona, odnosno savršenom ljubavlju, svima nama ostavio primjer kako treba ispunjavati Božji Zakon i kako se postaje velik u kraljevstvu Božjem. Slijedimo njegov primjer.

 
Da biste komentirali, prijavite se.