Mi živimo od opraštanja

Ti si moj Bog; o Gospodine, smiluj mi se, jer povazdan vapijem k tebi! Ps 86, 2-3
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato Photo: i.huffpost.com subota, 21. veljače 2015. u 09:10

Riječ koja nas danas želi nadahnuti je - milosrđe! U životu često čujemo i sami govorimo: „Nikad joj neću oprostiti!“ ili „Poravnat ću ja račune s njim!“ i mnogo sličnog tomu. Osveta je predvidiva reakcija ako smo se samo usmjerili na svoj egoizam, ako prividno s nekim ljudima održavamo kakve takve odnose, a u dubini svoga srca ih odbacujemo, želeći pri tom, u svojim velikodušnim trenucima, „da barem žive na drugom kontinentu“, jer ih doživljavamo kao teret ili prijetnju, što ni sebi iskreno ne želimo priznati, nego to potiskujemo, pa se rađa tjeskoba i antipatija prema drugomu i nestaje mjesta za ljubav.

Mi zapravo, kada molimo za obraćenje grešnika, automatski mislimo na druge ljude koji su, rekli bismo, „gori od nas“, a ne na sebe jer za sebe uvijek nađemo neko opravdanje. Danas trebamo biti pošteni i upitati se: „U kolikoj mjeri egoizam vlada našim životom? Koliko je sve što radimo zapravo žudnja za moći, za priznanjem ili lov na naklonost drugih, nego li izričaj ljubavi?“

Već smo u jednom od prethodnih tekstova pročitali da samo onaj čovjek koji osjeća da je ljubljen može smoći snage da se promijeni! Mi često mislimo da smo toliko grešni da nas ni Bog ne voli – ili da nas Bog voli dok nekog naročitog osjećaja za grijeh i nemamo! Zapravo su rijetki ljudi koji znaju da su grešnici, a da su istodobno pri tom svjesni da ih Bog ljubi, da im prašta i da ih podiže! Nigdje se čovjek ne osjeća toliko slab i nemoćan kao u činjenici da je grešan, da može sam stvoriti konstrukciju grijeha, ali da ju sam ne može uništiti.

Krist danas poziva grešnika, carinika Levija, da ga slijedi. Isus ne postavlja uvjete za svoju ljubav i naklonost. On ljubi i prihvaća bezuvjetno i upravo se zbog toga Levi obraća i biva bolji, posvećuje se i postaje apostol. Isus svojom ljubavlju liječi one slomljena srca. Ljubeći grešnika daje mu potrebnu snagu da se promjeni.

U mnoštvu životnih situacija doživljavamo da mi zapravo živimo od oproštenja, a to najkonkretnije možemo doživjeti u ispovijedi! Ne treba nam puno da se prisjetimo svih onih trenutaka kada smo pali, a drugi nas je pridigao i pružio nam novu šansu, što se posebice događa u odnosu Boga i nas. Mi nismo samo iskusili milosrđe, nego smo ga dobili na dar. Mi imamo dar milosrđa! Stoga, iako ćemo opraštajući umrijeti svom egoizmu, zaživjeti ćemo u milosrđu i natrag steći prijatelja, brata, sestru, roditelje, supružnika i sve one koji su do tada za nas bili izgubljeni. To je čudo oproštenja!
 

Da biste komentirali, prijavite se.