Možeš li se suočiti s neuspjehom?

U tvojoj je ruci sudbina moja! (Ps 31, 16)
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato Photo: www.annafreud.org srijeda, 28. veljače 2018. u 08:53

Motivacijsko pitanje danas glasi: „Možeš li se suočiti s neuspjehom?“ Svijet niječe neuspjeh! Što činiš s onim što je sebično i grešno u tebi. Reklame te potiču da se praviš kao da nemaš ni jednu manu. Sakrij svoje grijehe! Prekrij oboje i svoje tjelesne nedostatke i svoje moralne slabosti! No, Isus kaže da kada priznaš svoj grijeh i tražiš oproštenje Bog ti daje novu nadu.

Kada nešto pokušaš sakriti ne možeš učiniti da nestane! Prepoznati grijeh može postati put u život! Danas majka sinova Zebedejevih sa svojim sinovima Jakovom i Ivanom traži da ih Isus stavi u svom kraljevstvu jednoga sebi s desna, a drugoga s lijeva. Isus im je odgovorio: „Ne znate što ištete!“ Zanimljivo je gledati reakciju ostalih apostola. Evanđelist navodi kako su se ostala desetorica razgnjevila na dva brata. Možda su oni tada razmišljali kao što i mi danas često razmišljamo poput onih slugu u prispodobi o kukolju i pšenici – treba počupati kukolj! - zaboravljajući pri tom da nije na nama da sudimo.

Povijest nas često puta uči da Bog piše pravo i po krivim crtama i u svom milosrđu daje da i kukolj raste zajedno s pšenicom do konačne žetve. Ljudi koji nestrpljivo i na brzinu žele postići besprijekornu savršenost ponekad silno štete samima sebi i drugima. Često tako bude uništeno dobro koje je dugo raslo. Tu je često na djelu samo gruba sila pod plaštem duhovnosti. Čovjeka koji ne može podnositi kukolj u pšenici ne nadahnjuje Isusov duh i takav nije prikladan da bude Isusov učenik. Nitko od nas ne može reći da je bez grijeha. Stoga kada bude došlo vrijeme žetve, nećemo mi suditi nego Bog će biti sudac. Kristov učenik nije pozvan da sudi i osuđuje, nego da služi. U primjeru Jakova i Ivana vidimo da duh plodnosti računa s našim slabostima i promašajima. Bog nas je po imenu pozvao! To znači da nas prihvaća takve kakvi jesmo. Ti si moj, sav ti, a ne samo tvoje jake strane! To nam Bog želi danas poručiti. Bolje je na Kristovu putu s Gospodinom u dobru i posrtati, nego li trčati na stranputici u zlu!

Iako nisu znali što to u potpunosti znači – piti kalež Gospodinov – oba brata su kasnije u životu spremno podijelila Kristovu sudbinu znajući da nema veće ljubavi od ove - položiti život svoj za prijatelje! Jakovu je kralj Herod odrubio glavu, a Ivan je pretrpio bezbrojne patnje i mučenja iz ljubavi prema Gospodinu. Vidimo da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji se uzdaju u milost njegovu! Stoga, ljubi Krista! Surađuj s njim i ne boj se poraza jer je Božja ljubav svemoćna. Grešnika pretvara u sveca! Mržnju u ljubav! Nemoć u svemoć! Smrt u život! Bez Boga je svaka druga moć nasilje!

Kristova čaša jest kalež gorčine i muke, ali je dijeljenje čaše s njim znak zajedništva, kako u križu, tako i u svemoćnoj pobjedonosnoj ljubavi koja kroz smrt vodi u život, kroz poniženje u slavu, kroz poraz u pobjedu! Kristov put je put ljubavi jer je za spasenje čovjeka jedino sposobna ljubav i to savršena i razapeta, jer sve drugo i mudrost i pravda, i svemoć rastavljaju Boga od čovjeka grešnika. Samo ljubav stoji uz njega i kad je kriv, ne napušta ga ni u grijehu ni u smrti ni kad je sve drugo protiv njega. Krenimo Kristovim putem, odbacimo tvrdokornost srca i pijmo iz njegove čaše, ljubimo njegovom ljubavlju da tako s njim sudjelujemo u spasenju svih ljudi.

 

Da biste komentirali, prijavite se.