Očekujem li uopće Isusov dolazak?

Veliko vijeće se boji Rimljana koji bi mogli upotrijebiti silu zbog onih koji su oduševljeno slijedili Isusa Nazarećanina.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: youtube/screenshot nedjelja, 09. travnja 2017. u 08:00

Iz  Evanđelja po Ivanu
 
U ono vrijeme:  Mnogi Židovi koji bijahu došli k Mariji, kad vidješe što Isus učini, povjerovaše u nj. A neki od njih odu farizejima i pripovjede im što Isus učini. Stoga glavari svećenički i farizeji sazvaše Vijeće. Govorili su: »Što da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!« A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine – reče im: »Vi ništa ne znate. I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!« To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; ali ne samo za narod nego i zato da raspršene sinove Božje skupi u jedno. Toga dana dakle odluče da ga ubiju.
Zbog toga se Isus više nije javno kretao među Židovima, nego je odatle otišao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadržavao s učenicima.
Bijaše blizu židovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoše prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. Iskahu, dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: »Što vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?«
Iv 11, 45-56
 
Isus je ponovno uzbunio predstavnike židovskog naroda, napose onih koji su vjerski predstavnici, svojim čudesnim povratkom Lazara u život. Ono je do tada njegovo najveće čudo. Već je do tada učinio mnoga čudesa i glavari svećenički i farizeji su se i tada dogovarali oko njega i njegovog djelovanja, ali sada su odlučili što učiniti s njim.

Kako i znamo, do ovoga je trenutka problem Isusove osude bio taj što je Boga nazivao svojim Ocem te se izjednačavao s njim, što je za njih predstavljalo hulu. No sada razlog njegove smrti prelazi u politički vid. Veliko vijeće se boji Rimljana koji bi mogli upotrijebiti silu zbog onih koji su oduševljeno slijedili Isusa Nazarećanina. Vidimo kako se Vijeće nalazi pred velikim problemom jer Isus doista čini velika čudesa i oni su to na svoje oči vidjeli. Ovaj njihov upit: 'Što da radimo?' kao da se i ne odnosi potpuno na budućnost, na ono što bi trebali poduzeti, nego kao da se odnosi i na sadašnjost u kojoj preispituje njih same: 'Što radite?' ili možda bolje: 'Radite li vi išta za ovaj narod?'

Kajfa, veliki svećenik one godine, uzima stvar u svoje ruke te izriče i nesvjesno proročanstvo o Isusu, a to je da će on umrijeti za cijeli narod, dapače za svakoga čovjeka. Upravo će njihova odluka o njegovom uhićenju i ubojstvu pomalo ispunjavati taj cilj. Isus se više ne kreće javno, unatoč što su mnogi bili oduševljeni njegovim djelovanjem i propovijedanjem, a to nam upravo govori o Isusovoj svijesti o njegovom času koji polako dolazi.

Njegova odsutnost mnoge čini zamišljenima te se pitaju gdje je i hoće li doći u Hram za blagdan… To je pitanje postavio svatko za sebe. Oni koji su ga htjeli osuditi, željeli su da dođe u Hram pa da ga mogu uhvatiti, a drugi su bili željni njegove prisutnosti i njegove riječi.
Nama se postavlja pitanje: A iz kojeg ga razloga mi iščekujemo? Te očekujemo li ga uopće? Dobro je povući se u svoje srce i zapitati se ta pitanja: Očekujem li uopće Isusov dolazak? I zašto ga očekujem?  




 

Da biste komentirali, prijavite se.