Onaj koji nije s Isusom, protiv njega je

Sotona se trudi raspršiti Kristove učenike i razjediniti ih, ali on ne može ništa protiv Krista koji ujedinjuje sve u ljubavi i koji nas sve poziva.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay petak, 24. ožujka 2017. u 10:01

Iz Evanđelja po Luki:

U ono vrijeme: Istjerivaše Isus đavla koji bijaše nijem. Kad iziđe đavao, progovori njemak. I mnoštvo se divilo. A neki od njih rekoše: »Po Beelzebulu, poglavici đavolskom, izgoni đavle!« A drugi su iskušavajući ga, tražili od njega kakav znak s neba. Ali on znajući njihove misli, reče: »Svako kraljevstvo u sebi razdijeljeno, opustjet će i kuća će na kuću pasti. Ako je dakle Sotona u sebi razdijeljen, kako će opstati kraljevstvo njegovo? Jer vi kažete da ja po Beelzebulu izgonim đavle. Ako dakle ja po Beelzebulu izgonim đavle, po kome ih vaši sinovi izgone? Zato će vam oni biti suci. Ali ako ja prstom Božjim izgonim đavle, zbilja je došlo k vama kraljevstvo Božje.«

»Dokle god jaki i naoružani čuva svoj stan, u miru je sa njegov posjed. Ali ako dođe jači od njega, svlada ga i otme mu sve njegovo oružje u koje se uzdao, a plijen razdijeli.«

»Tko nije sa mnom, protiv mene je. I tko sa mnom ne sabire rasipa.«

Lk 11, 14-23

Evanđelisti kad pišu o Isusu uvijek napominju kako je on prošao zemljom čineći dobro, kako je ozdravljao bolesne, izgonio nečiste duhove i mnoga druga čudesa činio. Sve je to bilo objedinjeno u jedinstvu njegove osobe. I to je jasno bilo označeno – da on to radi pomoći Prsta Božjega, odnosno snagom Duha Svetoga. I svako Isusovo djelo označavalo je njegovo savršeno jedinstvo i zajedništvo s Ocem i Duhom Svetim. I on se u cijelom svom djelovanju ne može izdvojiti iz toga zajedništva. No, neki mu ipak predbacuju kako on po đavolskom poglavici izgoni đavle.

Drugi su pak tražili znakove s neba. Ipak je Isus prozreo sve te misli i dobro je znao što oni u sebi mudruju. Ljudima bi bilo puno lakše i jednostavnije povjerovati ako vide kakav znak ili kakvu čudo s neba. Ali zar ozdravljenje njemaka nije čudo? Njima su čuda uvijek pred nosom, kamo god Isus ide, za njim idu i njegova čudesa.

Jer i on sam je čudo u našim ljudskim očima. Bog i čovjek u jednome tijelu. Ali da bi se povjerovalo Isusu i njegovim čudima potrebno je biti u jedinstvu s njim. A to znači da je potrebno slijediti njegov put, njegove riječi, učiti od njega, ponašati se onako kako nam on sam pokazuje.

Vidimo kako je u ovome govoru težnja usmjerena na jedinstvo. Kako »neki od njih« žele Isusu predbaciti to da djeluje namjesto đavla i uz to da je razdijeljen u sebi. No, zapravo su oni ti koji su razdijeljeni u sebi i po tome žele razdijeliti i druge. Žele drugima skrenuti pogled s Isusa i njegovih čudesa pa stoga traže znake s neba.

Žele razdor jer su sami u sebi razdijeljeni. No, Isus čvrsto uči »mnoštvo« koje se divilo njegovim djelima. On naučava kako trebaju ostati u jedinstvu s njim, kako trebaju očvrsnuti svoju vjeru u Boga i na njega se oslanjati. Tako će zaštititi svoj »stan« poput jakog i naoružanog čovjeka, i tako će spriječiti da se njegov plijen razdijeli.

Onaj koji nije s Isusom, protiv njega je. A rekli smo kako Isus svojim djelovanjem gradi jedinstvo i učvršćuje sve u tome jedinstvu. I upravo u tom zajedništvu raste prava snaga njegovih učenika. Njegovi učenici uvijek sabiru, uvijek stvaraju zajedništvo i pozivaju sve u taj sklad. A oni koji rade protiv Isusa, rasipaju, zavode i tjeraju jedne od drugih, stvaraju nered.

Tako se sotona u svijetu trudi raspršiti Kristove učenike i razjediniti ih, ali on ne može ništa protiv Krista koji ujedinjuje sve u ljubavi i koji nas sve poziva u konačno zajedništvo u vječnosti s Bogom Ocem i Duhom Svetim. Pristajmo uvijek uz Krista i svoje živote gradimo u čvrstom zajedništvu s njim i s njegovom Crkvom.

 

Da biste komentirali, prijavite se.