Patnja

Onaj koji me posla sa mnom je i ne ostavi me sama. (Iv 8, 29)
Autor: vlč. Filip Pavlović Photo: Josip Ninčević utorak, 24. ožujka 2015. u 09:17

Kada iskusiš patnju pitaš se – Zašto ja? To može biti automobilska nesreća, bolest ili smrt bliske osobe... Gdje tražiš razumijevanje? Možda od rođaka i prijatelja, od brata i sestre, od svećenika. U tako teškim i bolnim trenucima života slaba je svaka ljudska utjeha. Samo je jedna ruka sposobna otrti svaku suzu s naših očiju. To je ruka onoga koji je u gradu Nainu doviknuo ucviljenoj majci – Nemoj plakati, i pretvorio njezine suze u najveću radost. (usp. Lk 7, 11-17) On svim patnicima poručuje po Svetom pismu – Ja ću vas utješiti. Kroz današnji Ivanov evanđeoski odlomak Isus nam poručuje: „Kad uzdignete Sina Čovječjega, tada ćete upoznati da Ja jesam i da sam od sebe ne činim ništa, nego da onako zborim kako me naučio Otac.” (Iv 8, 28) Isusov put kroz događaje njegove muke nudi ti ne tako lagan odgovor na životna pitanja, no daje ti sigurnost da Bog kroči s tobom. Stoga se u svojim nevoljama i žalostima prvo uteci njemu u molitvi i naći ćeš utjehu kao i svi oni koji su trpjeli i patili.

Isus ne dokida u svijetu ni smrt, iako je došao skršiti njezinu moć, ni patnju, iako odbija sistematsko povezivanje bolesti ili nesreće s grijehom, ipak dopušta da prokletstvo Edena donosi svoje plodove, ali zato jer može te plodove pretvoriti u radost. Ne dokida patnju već je tješi. Ne uklanja suze već ih katkad briše na svom putu u znak radosti što će sjediniti Boga s njegovom djecom u dan kad će suzu sa svakog lica Gospod Bog otrti. Patnja može biti blaženstvo jer ona pripravlja da se prihvati Kraljevstvo, omogućuje da se očituju djela Božja, slava Božja i slava Sina Božjega. Sveti Josemaria Escrivá piše: „Jučer sam vidio jednu sliku preminulog Isusa koja me se jako dojmila. Dok mu jedan neizrecivo skrušen anđeo ljubi lijevu ruku, drugi, do nogu Spasiteljevih, drži čavao izvađen iz Križa. U prvom planu, okrenut leđima, maleni anđelak licem prema Kristu plače. Molio sam Gospodina da nekako dođem do te slike, da mi je netko pokloni. Tako je lijepa, ulijeva pobožnost. – Ražalostio sam se kad sam doznao da je neki čovjek, kojemu su platno pokazali ne bi li ga kupio, odbio rekavši: 'Pa to je leš!' Za mene, zauvijek ćeš biti Život.” (Kovačnica 777)

U boli i bolesti prinesi s ljubavlju svoje patnje i preobrazit će se u tamjan koji se Bogu uzdiže i tebe posvećuje.
 

Da biste komentirali, prijavite se.