Plodovi Božjeg kraljevstva usmjereni su na vječnost

'Ovo je baštinik. Hajde da ga ubijemo!'
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay.com petak, 17. ožujka 2017. u 10:00
Iz Evanđelja po Mateju:

U ono vrijeme: Reče Isus glavarima svećeničkim i starješinama narodnim: 'Drugu prispodobu čujte! Bijaše neki domaćin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod. A vinogradari pograbiše njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a trećega kamenovaše. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako. Naposljetku posla k njima sina svoga misleći: 'Poštovat će mog sina.' Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše među sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat ćemo baštinu njegovu!' I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju. Kada dakle dođe gospodar vinograda, što će učiniti s tim vinogradarima? Kažu mu: Opake će nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što će mu davati urod u svoje vrijeme. Kaže im Isus: Zar nikada niste čitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo — kakvo čudo u očima našim!Zato će se — kažem vam — oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat će se narodu koji donosi njegove plodove! Kad su glavari svećenički i farizeji čuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.


Mt 21, 33-43.45-46

Čuli smo prispodobu o vinogradarima kojima je povjerena briga za vinograd, ali oni se pretvaraju u ubojice. Oduzimaju život drugima kako bi za sebe zadržali plod. Ako malo bolje promotrimo ovu prispodobu, primijetit ćemo kako se kaže da je vinogradar poslao svoje sluge po plodove koje je njegov vinograd donio. Oni koji su čuvali vinograd, nisu htjeli predati te plodove onome čije su oni vlasništvo, nego su ubili sve koje je vlasnik poslao. Išli su tako daleko da su ubili i njegova Sina. Vidimo da je očito bilo nešto veliko i važno u tim plodovima. Na kraju nam Isus razjašnjava kakvi su to plodovi bili: to su bili plodovi kraljevstva Božjega. I te plodove ne sade sluge, nego ih sadi domaćin, kako i sama prispodoba kaže. Stoga ti plodovi pripadaju domaćinu, vlasniku toga vinograda, a ne radnicima.

Ovdje na površinu izvire ljudska pohlepa. Radnici su željeli te plodove zadržati za sebe. Nije im dovoljna bila njihova plaća, nego su željeli i sav urod. No, neke stvari ne možemo zadržati za sebe. Neke stvari ne pripadaju nama, samo su nam dane kako bismo brinuli o njima i kroz neko vrijeme moramo ih predati vlasniku.

Tako je i s plodovima kraljevstva Božjega. Njegove plodove mi ne možemo zadržavati za sebe. To zadržavanje bi značilo kako ih mi vidimo samo očima ljudske logike i odmah u početku stvaramo pogrješnu sliku o tim plodovima. Želeći se okoristiti o te plodove, upadamo u pohlepu i grabimo za sebe ono što nam ne pripada.

Klonimo se pohlepe. A što je još važnije: znajmo prepoznati stvari onakve kakve jesu. Nemojmo od plodova Božjeg kraljevstva stvarati biznis ili ih željeti iskoristiti za svoje užitke u ovome svijetu. Oni su točno usmjereni na vječnost i treba ih predati Bogu koji ih i predaje nama. S tim plodovima se ne može obogatiti u ovome svijetu, ali se pomoćnu njih može dobiti neprocjenjivo blago – život vječni.







Da biste komentirali, prijavite se.