Po djelima milosrđa približavamo se nebeskom Ocu!

U ono vrijeme: Pristupi Petar Isusu i reče: 'Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?' Kaže mu Isus: 'Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.'
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay utorak, 21. ožujka 2017. u 10:41

Iz Evanđelja po Mateju:
 
U ono vrijeme: Pristupi Petar Isusu i reče: 'Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?' Kaže mu Isus: 'Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam.'
 
Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluči urediti račune sa svojim slugama. Kad započe obračunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuća talenata. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se pomiri dug. Nato sluga padne ničice preda nj govoreći 'Strpljenja imaj sa mnom i sve ću ti vratiti.' Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti.'
 
A kad taj isti sluga izađe, naiđe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreći: 'Vrati što si dužan!' Drug padne preda nj i stane ga zaklinjali: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit ću ti'. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga.
 
Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošćeni odoše i sve to dojaviše gospodaru. Tada ga gospodar dozva i reče mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?' I gospodar ga rasrđen preda mučiteljima dok mu ne vrati svega duga. Tako će i Otac moj nebeski učiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu.
 
Mt 18, 21-35
 
U ovom korizmenom vremenu pozvani smo na mnoga djela milosrđa. Tako se, po tim djelima, sve više približavamo svome nebeskom Ocu koji nas po svojim djelima uči kakvi trebamo biti. Jedno od tih djela je i oprost svome bratu i svome bližnjemu.
 
Petar tako dolazi pred Isusa i pita ga koliko će puta oprostiti onome koji se ogriješi o njega. I pritom stavlja broj sedam, kao broj savršenstva i punine kod Izraelaca. To bi značilo, po Petrovom, da on svome bratu savršeno oprašta. Potpuno.
 
Ali Isus i tu ljudsku savršenost izdiže još više. Iako je broj sedam pojam savršenosti, Isus od Petra i od sviju nas traži da nadilazimo i tu savršenost i pojačava ju sa sedamdeset puta sedam. To će reći neograničeno, beskrajno. A to opet znači da se u svojim oprostima ne trebamo voditi ljudskim djelima i zadovoljštinom, nego da trebamo opraštati zbog Oca svoga nebeskoga.
 
Isus stoga diže taj broj sedam do još veće punine, a to će reći da on sve nas želi uzdići do Oca kako bismo svi mi svojim djelima postali sinovi Oca. Vidimo kako kralj u Isusovoj prispodobi oprašta svome slugi veliki iznos. A taj isti sluga svojem dužniku ne oprašta znatno manji iznos. Stoga je osuđen na propast jer nije postupio onako kako je kralj postupio prema njemu.
 
U biti, u cijeloj ovoj priči ne radi se toliko o oprostima, nego se želi reći kako smo svi pozvani biti Božja djeca. Ponašati se onako kako nas on odgaja. Ako je on nama oprostio, trebamo i mi opraštati druge, kako on nama pomaže, trebamo i mi pomagati drugima. U cijelom svom življenju moramo pokazivati kako smo uistinu njegova djeca, njegovi odgajanici. Inače, nakaradno bi izgledalo to da slušamo nebeskoga Oca i njegovu Riječ, a ne ravnamo se po njoj i po njegovim djelima. Tada bismo bili poput opakog sluge i prijetila bi nam propast.
 
Stoga, svoja djela uvijek uzdižimo do Božjih dimenzija kako bismo svojim životom uvijek pokazivali kamo smjeramo.



 

Da biste komentirali, prijavite se.