Pouzdanje

Bog nam je zaklon i utvrda, pomoćnik spreman u nevolji. (Ps 46, 2)
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato Photo: Elvir Tabaković utorak, 17. ožujka 2015. u 08:51

Pouzdanje oslobađa one moći u tebi i u drugima koje inače strah blokira. U suočenosti sa zadaćama i pogiblima života čovjek mora imati oslonce na koje može računati, utočišta u koja će se skloniti, da ga ne umrtvi tjeskoba nego da ustraje unatoč kušnjama, nadajući se da će postići cilj. Čovjeku je potrebno pouzdanje. No, u koga da se pouzda? To se pitanje nameće od iskona i Bog otkriva odgovor na nj već u postanku, zabranjujući čovjeku plod sa stabla spoznaje poziva ga da se u razlučivanju dobra i zla osloni samo na njega.

Vjerovati Božjoj riječi znači izabrati između dviju mudrosti. Pouzdati se u Božju mudrost, a ne u vlastiti razbor. Ne bojati se, nego se osloniti na Stvoritelja. Iz primjera Izraelskog naroda vidimo da kada su se god oslonili na nešto drugo, na bogatstvo, na oružje, na kumire, na mogućnike i na drugog čovjeka općenito te na vlastiti egoizam njihov je narod propadao, a kad god su se okrenuli Bogu pronalazili bi radosnu sigurnost. Zato je Jeremija i izjavio: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka... - Blagoslovljen čovjek koji se uzda u Gospodina!" (Jr 17,5.7) Neka Bog bude naš zaklon i utvrda, dopustimo mu da nam bude pomoćnik u nevoljama života i nećemo se trebati bojati budućnosti jer tko se uzda u Gospodina, njega milost okružuje. Isus svoje učenike poziva da se sinovski otvore daru Boga. Ipak, Božji sinovi moraju očekivati da će ih bezbošci izvrgavati ruglu i progonu već zbog njihova sinovskog pouzdanja. Sam Isus to doživljava u času kada dovršujući svoju žrtvu izdiše s povikom pouzdanja. Tim činom ljubavi punim pouzdanja Isus je pobijedio sve sile zla i privukao k sebi sve ljude. On nije samo probudio njihovo pouzdanje već i položio temelje njihovoj sigurnosti. Učenik pun pouzdanja doista postaje vjernim svjedokom gradeći svoju vjernost na Božjoj vjernosti, on s pouzdanjem očekuje da će Božja milost do kraja izvesti svoje djelo i to ga drži čak i u kritičnim trenutcima i pruža mu nepokolebljivu sigurnost.

Pouzdanje je uvjet vjernosti, a vjernost učvršćuje pouzdanje, dok ljubav daje pouzdanju puninu. Čovjek o kojemu današnje evanđelje govori bio je oduzet 38 godina, no ustrajao je u borbi, pouzdavao se u Boga i nastojao je biti vjeran, a nagrada mu je bila susret s Isusom. Ponekad će se i od nas tražiti duga borba protiv vlastitih mana i nesavršenosti koje nas spriječavaju da živimo punim plućima. Bit će to test naše vjernosti i svakako će doći pitanje – u koga se pouzdati, na koga se osloniti? Krist te danas poziva da se osloniš na njega, da ostaneš u njegovoj ljubavi. Ukoliko se osloniš na Boga on će čuti tvoju molitvu i uslišiti je i tvoja će se sadašnja tuga pretvoriti u radost koju ti nitko neće moći oduzeti jer to je radost Sina Božjega.

 

Da biste komentirali, prijavite se.