Primimo srcem Božju Riječ kako bi postali Kristovi svjedoci

Potrebno je prvo vjerovati Isusu, nakon toga dolazi Očevo svjedočanstvo.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay četvrtak, 30. ožujka 2017. u 08:08

Iz Evanđelja po Ivanu:
 
U ono vrijeme: Reče Isus Židovima: 'Ako ja svjedočim sam za sebe, svjedočanstvo moje nije istinito. Drugi svjedoči za mene i znam: istinito je svjedočanstvo kojim on svjedoči za mene. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedočio za istinu. Ja ne primam svjedočanstva od čovjeka, već govorim to da se vi spasite. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za čas naslađivati njegovom svjetlosti. Ali ja imam svjedočanstvo veće od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja činim, svjedoče za mene — da me poslao Otac.
Pa i
Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vječni. I ona svjedoče za mene, a vi ipak nećete da dođete k meni da život imate. Slave od ljudi ne tražim, ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Dođe li tko drugi u svoje ime, njega ćete primiti. Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite! Ne mislite da ću vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim riječima vjerujete?'

Iv 5, 31-47

 
Kad smo pozvani svjedočiti u korist nekoga, obično je to u trenutku opravdanja pred drugima ili dokazivanja drugima istinitosti određenoga događaja. Kako bismo dokazali stvarnost nečega što se dogodilo potrebno je uza se imati svjedoke. Oni uvelike olakšavaju posao uvjeravanja. Oni svojim izjavama podržavaju naš iskaz i tako ga čine istinitim.

Ivanovo je evanđelje bogato svjedocima koji svjedoče za Isusa. Na prvim stranicama se susrećemo s Ivanom Krstiteljem, zatim sa Samarijankom, Samarijancima, mnogim citatima Pisma, Mojsije je također svjedok za Isusa. Svi ovi svjedoci važni su evanđelistu jer oni potvrđuju zajednicama kojima piše da je Isus uistinu obećani Mesija. Ali pored svih ovih svjedoka, evanđelist donosi i govor o jednom posebnom svjedoku – Ocu nebeskome. Njegovo se svjedočanstvo ne može uspoređivati sa svjedočanstvima ljudi. Kako bi se čulo Očevo svjedočanstvo potrebno je prvo vjerovati u Isusa, jer sam Isus kaže: 'Otac koji me posla sam je svjedočio za mene. Niti ste glasa njegova ikada čuli niti ste lica njegova ikada vidjeli, a ni riječ njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.' Vidimo kako Očevo svjedočanstvo ne primamo izvana kao što je to slučaj sa ostalim ljudskim svjedočanstvima.

Njegovo svjedočanstvo se prima iznutra. Potrebno je u sebi imati ljubav Božju kako bismo uopće bili sposobni primiti njegovo svjedočanstvo. I to njegovo svjedočanstvo, iako se odnosi na Sina, dolazi nakon naše vjere u istoga toga Sina. Potrebno je prvo vjerovati Isusu, nakon toga dolazi Očevo svjedočanstvo. Čini nam se to malo čudno. Zar ne bi trebao Otac posvjedočiti za Sina te tako odbaciti svaku sumnju od nas? No, Isus se opet ne služi ljudskom logikom.

Isus traži da mu se posve prepustimo, da mu u svemu vjerujemo, da se u svim životnim situacijama oslonimo na njega. I tada će nam, u tim situacijama kušnje, jer smo se prethodno oslonili na Isusa, stići i Očevo svjedočanstvo za njega. U svome srcu ćemo imati sigurnost jer smo tim srcem primili Božju riječ i uz nju prionuli. Tako i sami postajemo svjedoci…

 


Da biste komentirali, prijavite se.