Pristaješ li uvijek uz Božju Riječ?

Nemojmo biti poput Isusovih slušatelja koji su bili žedni pored izvora i gladni pored Kruha života…
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: Elvir Tabaković srijeda, 08. ožujka 2017. u 09:01

Iz Evanđelja po Luki (Lk 11, 29-32)

U ono vrijeme: Kad je nagrnulo mnoštvo, poče im Isus govoriti: ''Naraštaj ovaj naraštaj je opak. Znak traži, ali mu se znak neće dati doli znak Jonin. Doista, kao što je Jona bio znak Ninivljanima, tako će biti i Sin Čovječji ovomu naraštaju.''

''Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona! Ninivljani će ustati na Sudu s ovim naraštajem i osuditi ga jer se obratiše na propovijed Joninu, a evo ovdje i više od Jone!''



Isus u današnjem odlomku nastupa oštro. Kori svoje slušatelje koji od njega ištu znak kako bi znali da je on uistinu Sin Božji. Isus je među svojim narodom, među onima koji su vjerovali. Možemo reći kako su vjernici, ali oni i dalje traže znak, još uvijek su tvrda srca. I Isus njima nasuprot stavlja Ninivljane, one čija se zloća popela do Boga, kako kaže pisac opisujući djelovanje proroka Jone.

On svoj narod uspoređuje s onima koji su toliko zgriješili da je Bog odlučio uništiti njihov grad. No, oni su ipak bolji od njih jer su se oni na riječ proroka Jone obratili i Bog im se smilovao. A pred njima sada stoji Sin Čovječji, a oni traže još znakova. Ako se sjetimo Ninivljana, oni su se obratili, priznali svoju grješnost, ponizili se pred Bogom i uzdali se u njegovo milosrđe. I sada pred Židovima stoji Isus u znaku proroka Jone.

Propovijeda im kraljevstvo Božje. Biti dio toga kraljevstva znači biti spašen i svaki koji pristaje uz njegovu riječ, postaje sličan građanima Ninive koji se obraćaju Bogu i mole ga za njegovo smilovanje. I svima onima koji se iskrena srca obrate i pokaju za svoje grijeha, Bog se smiluje i daruje im život kao posljedicu toga obraćenja.

Ustrajnost u grijehu za sobom nosi smrt, a obraćenje stvara novi život. I kraljicu Juga Isus stavlja pred svoje slušatelje. Ona će im biti znak. Ona koja je poganka i koja je došla slušati Salomonovu mudrost. A oni slušaju riječi samoga Boga i unatoč tome zatvaraju svoje srce i ne čuju riječ spasenja. Stoga će ona, iako poganka, ustati na sudu i osuditi taj naraštaj koji ignorira Božju riječ. Onima koji su svojim očima gledali Isusa i koji su svojim ušima slušali riječ iz usta samoga Boga, sudit će oni koji su se obratili na riječ proroka i koji su slušali riječi jednoga čovjeka. Oni su u tim riječima prepoznali znak, prepoznali su da iza tih riječi opomene i mudrosti stoji Bog koji daje milost svim ljudima.

I mi se danas nalazimo u opasnosti da Božju riječ olako shvaćamo ili da ju uopće ne priznajemo kao Božju. Nama je također predana punina objave koju su primili Isusovi suvremenici, stoga se i mi danas nalazimo u istoj poziciji. I mi možemo zastraniti u negiranju Božje riječi i traženju znakova koje bi samo označavalo našu nevjeru. I pred nama danas, kao i pred Židovima nekad, stoji Isus i naviješta nam riječ. I mi smo danas slušatelji jer njegova riječ ne prestaje odjekivati. Na nama je da odlučimo hoćemo li pristati uz nju ili ćemo tražiti dodatne znakove.

No, nemojmo biti poput Isusovih slušatelja koji su bili žedni pored izvora i gladni pored Kruha života. Pristajmo uvijek uz Božju riječ koja nam se daje u naviještaju Crkve. Hodimo zajedno s Crkvom osluškujući samoga Krista koji nam neprestano govori te nas tako čuva od napasti Zloga i vodi prema zajedništvu nebeskoga života. Pristanimo uz njegovu riječ kako bi nas na konačnom Sudu dočekao on kao milosrdni Sudac.

 

Da biste komentirali, prijavite se.