Tišina i tama grobnice uskoro će biti osvijetljeni Kristovim svijetlom

Današnja liturgija ne će biti poput drugih.
Autor: fra Zvonimir Pavičić, OFM Photo: pixabay subota, 15. travnja 2017. u 08:23

Budući da je Velika subota dan u kojem Crkva ne slavi euharistiju. Baš je primjereno da naše razmatranje bude posebno, jer je i današnji dan poseban u cijeloj liturgijskoj godini, kao i cijeli ovaj tjedan. Ovaj tjedan je vrhunac liturgijske godine. U početcima kršćanstva spomen na Kristovo uskrsnuće bila je glavna svetkovina i najveće slavlje koje su kršćani imali. Kasnije se simbolika njegova uskrsnuća prebacila na svaki prvi dan u tjednu, odnosno na svaku nedjelju, te je tako svaka nedjelja proslava Kristova uskrsnuća. Vidimo da je Kristovo uskrsnuće predstavljalo najveću istinu vjere i da je sve bilo okrenuto tom spasenjskom događaju. Zato je i ovaj Veliki tjedan, kako ga zovemo, uistinu velik i poseban jer nas približava samoj proslavi Kristova uskrsnuća.

No, prije same proslave Kristova uskrsnuća, stoji nam subota kao dan u koji kršćani ne slave euharistiju, te nemaju nikakvih okupljanja. Istina, na Veliki petak se ne slavi euharistija, ali postoje obredi koji nas uvode u Kristovu muku, te tako taj dan ipak ne ostaje bez liturgijskog slavlja. No, pogrješno bi bilo reći da se u subotu nakon muke Gospodnje ne događa ništa. Ako smo pomno slušali jučerašnju Muku po evanđelistu Ivanu, onda smo uočili kako na kraju toga čitanja stoji kako su Isusa pohranili u grob. Stoga, cijeli današnji dan postaje uvelike govorljiv ako pred sobom imamo Isusa koji je u grobu. Ako pred sobom imamo taj osjećaj tišine i iščekivanja koji su imali njegovi učenici koji su se razbježali nakon njegova uhićenja. Tišina i zatvoreni grob, po samoj logici stvari, u nama bi mogli stvoriti osjećaj napuštenosti i predaje. No, umjesto tih osjećaja, ta tišina Kristova groba u nama progovara i osluškujemo njezin govor o Božjoj ljubavi, govor o čudesnom zahvatu u ljudsku povijest i o iščekivanju konačnog uskrsnuća.

Stoga, bdijući danas uz Kristov grob, razmatrajmo o svim Božjim djelima, razmatrajmo o Kristovom životu, o njegovim djelima, o njegovoj ljubavi prema svima. Neka nam ovaj dan u svojoj tišini postane govorljiv, neka naše misli usmjerava prema Kristu kako bismo u ovoj noći iz tišine i mraka grobnice prešli u divnu radost spašenosti.

Današnji dan označava našu pripravu za naš prijelaz. Kako su nekoć Izraelci pripremali svoj prijelaz iz Egipta u Obećanu zemlju, tako i mi danas spremni iščekujemo svoj prijelaz, svoju pashu, svoj otvoreni put u vječnost. A taj put nam je prokrčio Krist koji je za nas umro na križu. Na križu je sklopljen Novi savez u njegovoj krvi. I više taj savez ne će ovisi o nama, ne ćemo ga mi moći svojim neizvršavanjem dokinuti. To je vječni i savršeni savez sklopljen u Jaganjčevoj krvi koja sve naše grijehe pere te nas tako čini sposobnima za savezništvo, za prijelaz u vječni život. Upravo današnja tišina, neobičnost današnjeg dana i post nagovještavaju pripremu pred veliko slavlje cijeloga svijeta. Tišina i tama grobnice uskoro će biti osvijetljeni Kristovim svijetlom. Uskoro će uskrsna svijeća u našim zajednicama razbiti tminu noći i uvesti nas u svjetlo novoga dana. Svjetlo koje nema zalaza. Svijetlo koje nam dolazi od samoga Gospodina Isusa Krista.

Stoga današnji dan provedimo u postu i razmišljanju o Božjoj ljubavi i o svemu što je za nas učinio i još uvijek čini i činit će do svršetka svijeta. A večeras pođimo na bdjenje te ponesimo sa sobom svijeću kako bismo mogli dobiti svjetlost od Kristova svjetla, Uskrsne svijeće, te kako bismo i mi, tim svjetlom rasvijetljeni, obasjavali svoje živote i živote naših bližnjih. 









 

Da biste komentirali, prijavite se.