Veća pravednost

Za gospodara ga stavi kući svojoj, za nadstojnika sveg imanja svoga. (Ps 105, 21)
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato Photo: freebiblestudiesonline.wordpress.com petak, 02. ožujka 2018. u 08:23
Korizma je vrijeme kada smo na poseban način pozvani promišljati o pravednosti, na to nas potiče i papa Franjo na različite načine. „Božja se pravednost očitovala po vjeri u Isusa Krista“ (usp. Rim 3, 21-22) poručuje nam apostol Pavao. Klasičnu definiciju pravednosti donosi nam Ulpijan, rimski pravnik iz 3. stoljeća kada kaže: „Pravednost je dati svakomu njegovo!“ - odnosno dati svakomu ono što mu pripada. No, što je to što pripada svakom čovjeku? Zakon definira koja su temeljna ljudska prava i obveze. No, svakodnevno vidimo kako su ta osnovna prava ugrožena. No, opet ne može se sve što je čovjeku potrebno zajamčiti zakonom. Zapravo, ono što mu je najpotrebnije čovjek jedino može dobiti besplatno.

Mogli bismo reći da čovjek živi u punini tek od one ljubavi koju mu jedino Bog može izreći, budući da ga je on stvorio na svoju sliku i priliku. U srcu izraelove mudrosti nalazimo duboku vezu između vjere u Boga „koji iz gliba vadi siromaha“ (Ps 113,7) i pravednosti prema bližnjemu. Sama riječ kojom se na hebrejski označava krepost pravednosti „cedaka“ dobro to izražava. Ona s jedne strane označava puno prihvaćanje volje Boga izraelovoga, a s druge pravičnost u odnosu prema bližnjima posebice prema siromasima, strancima, siročadi i udovicama. Ta su dva značenja povezana jer kada daje siromahu Izraelac ne čini ništa drugo nego uzvraća Bogu koji se smilovao nad bijedom svoga naroda.

Mnogi pojedinci i udruge potaknuti humanističkim motivima trude se danas ublažiti glad i patnju u svijetu. To je plemenito nastojanje jer je i sam Isus hranio gladne i liječio bolesne. I Isus bi danas osudio nebrigu koja prisiljava stotine milijuna ljudskih bića na smrt zbog nedostatka hrane, vode i lijekova. No, tko će prebrojiti nepregledno mnoštvo onih koji su danas gladni Boga, a kako rekosmo, bez povezanosti s Božjom ljubavi nema života u punini.

Danas čovjek treba Boga više od kruha. Čovjekova potreba za Bogom je veća od njegove potrebe za hranom. Kod čovjeka oduvijek, pa i danas, primjećujemo jednu trajnu napast – tvrditi da zlo ima neki izvanjski uzrok, pa tako i da nepravda dolazi izvana – tako da bi zavladala pravda dovoljno je ukloniti izvanjske uzroke koji priječe njezino ostvarenje.

Nepravda, plod zla, nema isključivo izvanjske korijene, njezin uzrok leži u ljudskom srcu, gdje se nalaze klice tajanstvenoga suživota sa zlom. To nam se očituje i u današnjim misnim čitanjima, u Postanku – kako braća prodaju Josipa Jišmajelcima, koji ga odvode kao roba u Egipat, dok nam Matej donosi izvještaj o vinogradarima ubojicama koji se kad se približilo vrijeme berbe nisu ustručavali ubiti sina njihova gospodara misleći tako da će im pripasti njegova baština.

Od Adama i Eve koji su, zavedeni Sotoninom laži, ubrali tajanstveni plod unatoč Božjoj zapovijedi ljudi su zamijenili logiku pouzdavanja u ljubav, logikom dvojbe i natjecanja; logiku primanja, povjerljivog iščekivanja drugoga – nemirnom logikom u kojoj se grabi samo sebi i čini sve vlastitim silama, kušajući kao posljedicu osjećaj nemira i nesigurnosti.

Kršćanski navještaj pozitivno odgovara na čovjekovu žeđ za pravednošću. Pavao kaže da se Božja pravednost očituje po vjeri u Isusa Krista. Koja je dakle Kristova pravednost? To je prije svega pravednost koja dolazi od milosti, gdje nije čovjek taj koji daje zadovoljštinu, koji ozdravlja sama sebe i druge. To je pravednost križa, koja iznosi na vidjelo da čovjek nije samo neko samodostatno biće već treba drugoga da bi bio potpuno to što jest. No kakva je to pravednost u kojoj pravednik umire za krivca, a krivac prima zauzvrat blagoslov koji pripada pravedniku? Ne prima li tako svatko od njih upravo suprotno od onoga što mu pripada? No, upravo ovdje se razotkriva Božja pravednost koja se razlikuje od ljudske!

Bog je platio za nas u svojemu sinu doista neizmjernu cijenu otkupljenja. Zahvaljujući Kristovu djelovanju otvaraju nam se vrata veće pravednosti, a to je pravednost ljubavi! Pravednost onoga koji se u svakom slučaju osjeća sve više dužnikom, nego li vjerovnikom jer je primio više no što je mogao očekivati i što može uzvratiti. Možda se i ti sada pitaš: „Mogu li se ja promijeniti?“ - Samarijanka je imala pet muževa, Bartimej je bio slijepi prosjak, Zakej je bio carinik koji je varao ljude, Isusova ljubav ih je sve oslobodila sramote. Isus je došao zbog onih čije je samopoštovanje uništeno njihovim životnim okolnostima, zbog onih koji su žedni ponajprije Božje pravednosti, Njegova je ljubav promijenila njihove živote, hoćeš li mu i ti danas dopustiti da promijeni tvoj?



 
Da biste komentirali, prijavite se.