Više nikada rob

Znajući da je došao njegov čas... Isus, jer je ljubio svoje... do kraja ih je ljubio! (Iv 13, 1)
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato Photo: sv-antun.hr četvrtak, 02. travnja 2015. u 09:35

Danas se slavi izlazak iz ropstva u slobodu. Danas je pranje nogu - sloboda za služenje! Danas je Euharistija – služenje za zahvaljivanje! Danas je rođendan Crkve – zahvaljivanje do zajednice ljubavi! (tradicionalno rođendan Crkve spominjemo na Duhove – op. autora) Danas Isus postaje okrepom (hranom, jelom) izvorom žive vode, na tvom životnom putu.

Veliki je četvrtak podsjećanje na Gospodinovu posljednju večeru s učenicima. Isus je odabrao proslavu židovske Pashe da ustanovi novu, svoju Pashu, u kojoj će on biti pravi i savršeni „Jaganjac bez mane” žrtvovan i predan za spasenje svijeta. Dok je sjedio za stolom sa svojima, započinje novi obred.

Kroz onaj kruh čudesno pretvoren u Kristovo tijelo i onaj kalež koji više ne sadrži vino nego Krv Kristovu u dvorani Posljednje večere Gospodin je sakramentalno izvršio ono što će slijedećeg dana ostvariti na Kalvariji „Ovo činite meni na spomen”. U tom svjetlu sveti Pavao prikazuje Euharistiju kad kaže: “Uistinu, svaki put kad jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu (kalež), navješćujete smrt Gospodnju dok on ne dođe.” Euharistija je „živi Kruh” koji daje život vječni ljudima (usp. Iv 6, 51) jer je spomen-čin Kristove smrti, jer je to njegovo Tijelo „dano” za žrtvu, jer je Krv „prolivena”... na oproštenje grijeha. (Lk 22, 19; Mt 26,28) U Euharistiji se najbolje vidi što je Crkva: zajednica vjernih okupljena oko svoga prisutnog proslavljenog Gospodina, koja po Kristu, s Kristom i u Kristu – ujedinjena snagom Duha Svetoga – daje svu slavu i čast Ocu. I sve to okupljena zajednica želi i nastoji slaviti i proživljavati u savršenom uzajamnom predanju. Euharistija stoga Crkvu istodobno najbolje očituje i izgrađuje. Euharistija je središnji sakramenat Crkve, sakramenat žive Prisutnosti i predanja. Nahranjeni Kristovim tijelom poškropljeni i oprani u njegovoj krvi ljudi mogu izdržati tegobe zemaljskog putovanja, mogu prijeći iz robovanja grijehu na slobodu djece Božje. Mogu od mučnog putovanja pustinjom dospjeti u obećanu zemlju, u Očevu kuću.

Danas nas liturgija poziva da se prenemo, da dubljim pogledom i s više ljubavi prodiremo u neizrecivu stvarnost otajstva koje se po prvi puta ostvarilo u dvorani Posljednje večere, pred začuđenim očima apostola i koje se danas na isti način obnavlja na oltaru.

Uz sakramenat ljubavi Isus ostavlja ljudima i svoju oporuku ljubavi, svoju novu zapovijed. U određenom času dvanaestorica su vidjela svoga Učitelja kako je kleknuo pred njima kao sluga: „Nalije vodu u praonik i počne učenicima prati noge.” Taj prizor završava jasnom opomenom: „Ako ja Gospodin i Učitelj vama oprah noge, treba da i vi jedni drugima perete noge.” (Iv 13, 14) Pranje nogu ustanovljenje je Euharistije – smrt na križu, sve to pokazuje kako i dokle moramo ljubiti braću ako hoćemo izvršiti Isusovu zapovijed, ova ljubav nije rezervirana samo za važne događaje nego se nadasve mora iskazivati u redovitim okolnostima svakodnevnog života.

 

Da biste komentirali, prijavite se.