Život

„Probodoše mi ruke i noge , sve kosti svoje prebrojiti mogu.” (Ps 22, 17-18)
Autor: vlč. Filip Pavlović Photo: experiencetherock.com nedjelja, 29. ožujka 2015. u 09:24

Na našem putovanju došli smo i do Velikoga tjedna koji nosi naslov "Život". Danas slavimo Nedjelju Muke Gospodnje – Cvjetnicu.

Isusova moć proizlazi iz poslušnosti Očevoj volji. Njegova metoda obraćenja je u ljubavi. Moć i slava izazivaju ljude da slijede „zvijezde“, poznate i popularne ljude prisutne u medijima. Za neke su obrazovanje, politika i ekonomija načini prikupljanja moći radije nego li načini služenja zajednici. Slava u Božjim očima nije biti prvi, nego biti jedan od stupnjeva prave ljubavi prema braći ljudima. Na kakvu vrstu moći ćeš se ti pozivati i za kojom ćeš težiti?

Isus ulazi u Jeruzalem kao Mesija na magarcu kako je prorokovano stoljećima ranije i liturgija današnjeg dana nas poziva da upremo svoj pogled na slavu Krista Vječnoga kralja kako bi svi vjernici bili pripravljeni da bolje razumiju vrijednost njegove muke i poniženja, što je put do njegove konačne proslave. Isus je taj dan rano ujutro krenuo iz Betanije, pripreme mu nisu smetale, čak je sam izabrao magarčića iz Betfage, sela blizu Jeruzalema kojeg će jahati. Isus i danas želi pobjedonosno ući u ljudske živote po našem svjedočanstvu, po našem dobro obavljenom poslu, po našoj radosti, vedrini i brizi za druge. Ne radi se stoga da mi sada pratimo Isusa u slavlju kratko vrijeme, nego da ga slijedimo sve do Kalvarije. Te osjećaje Crkva izražava kada blagoslivljajući grančice moli da bi kršćanski puk izvršio spomen toga živom vjerom i pobožnošću, da sami uvijek budemo oni koji će Isusa nositi drugima, da budemo njegovi magarci i da nam on ne bude teret nego blago, a mi ponizno prijestolje njegova djelovanja.

Po milosti postadosmo dionici njegovog križa. Sveta misa nas uvodi odmah u razmatranje muke, Izaijino proročanstvo kao i psalam ističu neke pojedinosti. „Leđa podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu čupahu i lica svojega ne zaklonih od pogrda ni od pljuvanja.” (Iz 50,6) Krist je u Izaijinom proročanstvu prikazan u slici Sluge Jahvina koji je sasvim predan volji Očevoj i zajedno s njime hoće svoje vlastito žrtvovanje za spasenje ljudi. „Gospodin Bog uho mi otvori, ja se ne protivih niti uzmicah” poslije toga gledamo ga prema opisu u muci, kako ga vuku na suđenje, a zatim na Kalvariju. Na Isusa koji visi na križu odnose se riječi psalma, „Probodoše mi ruke i noge , sve kosti svoje prebrojiti mogu.” (Ps 22, 17-18) Do toga je stanja stigao Sin Božji iz jednog jedinog razloga, a to je ljubav. Ljubav prema Ocu kojega hoće proslaviti, ljubav prema ljudima koje hoće pomiriti s Ocem.

Samo Isusova beskrajna ljubav može nam objasniti nevjerojatna poniženja koja je podnio Sin Božji. „Isus Krist trajni lik Božji nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom, nego sam sebe oplijeni uzevši lik sluge.” (Fil 2, 6-7) Crkva ne oklijeva pozvati vjernike na razmatranje Kristove muke u svoj njenoj gorkoj stvarnosti. Da bi svima bilo jasno da je on – pravi Bog isto tako i pravi čovjek, koji je trpio kao čovjek, poništivši u svom čovještvu svaki znak božanstva. On je postao bratom ljudima dotle, da je s njima dijelio smrt kako bi ih učinio dionicima svoje božanske naravi. Svaki je čovjek predmet osobite Božje ljubavi. Slika Jeruzalema koji nije prepoznao čas svoga pohoda, slika je i ljudske slobode tog misterija da čovjek uvijek može i ne prihvatiti Božju milost. Ne da Bog neće spasiti, nego ljudi ne žele biti spašeni. Boga se ne ispovijeda samo riječima 'Vjerovanja' nego cijelim životom. Kako ja odgovaram na bezbrojne poticaje Duha Svetoga koji traži od mene svetost u onim malim svakodnevnim zadacima koje imam, napisati zadaću, napraviti ručak, dobro obaviti posao, koliko često kažem Gospodinu 'da', a koliko često lijenosti kažem 'ne'.

Ne odvajajmo se od Gospe, ona će nas naučiti kako biti u svemu u potpunosti Božji i mi ćemo se osjetiti kao ljubljeni učenici. Nema povlaštenijeg mjesta od toga.
 

Da biste komentirali, prijavite se.