Povjerenje

„Gledajte ubogi i radujte se, nek' vam oživi srce svima koji Boga tražite!” (Ps 69, 33)
Autor: vlč. Filip Pavlović/Laudato Photo: samandkaty.wordpress.com srijeda, 01. travnja 2015. u 11:24

„Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati” – apostoli su željeli znati tko je izdajnik, pa su silno ražalošćeni govorili: „Da nisam ja, Gospodine?” Čak se i Juda usudio postaviti isto pitanje. Ivan o ovom događaju govori s više detalja tako spominje da se Gospodin poslužio prijateljskim činom prema Judi, dao mu je umočen zalogaj, što je na neki način bila i opomena, u Maslinskom vrtu pokušao je Gospodin po posljednji put izvući Judu iz ponora izdaje, primivši i ne odbivši izdajnički poljubac, ali Juda je već bio plijen Zloga, kojemu se predao za trideset srebrnika. Isus je bio prisiljen izjaviti – Sin Čovječji istina odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega. Ozbiljne su to riječi koje izražavaju strašnu odgovornost izdajnika.

Papa Benedikt XVI. (J. Ratzinger) u svojoj knjizi Isus iz Nazareta objašnjava da ono što se dogodilo s Judom za evanđelista Ivana nije bilo psihološki objašnjivo. „On je dospio pod vlast nekoga drugoga: tko razbije prijateljstvo s Isusom, odbaci njegov „slatki jaram”, ne postaje slobodan, nego postaje rob drugih moći, ili štoviše: da je uopće izdao ovo prijateljstvo dolazi odatle što je zahvaćen jednom drugom moći, kojoj se otvorio. Njegova druga tragedija – nakon izdaje – jest to što više nije bio u stanju vjerovati u oproštenje. Njegovo kajanje postaje očaj!”

Juda je slijedio Učitelja ali ne iz ljubavi nego iz egoizma, težeći za materijalnim interesima pohlepa ga je učinila kradljivcem, počeo je krađom sitnih svota pa je na kraju za male novce izdao onoga koji ga više nije zanimao, jer više nije vidio zemaljske dobiti. Tu vidimo koliko nam je potrebno čuvati se i najmanjega grijeha i najneznatnije nevjernosti Bogu, da ne bismo prešli prag tame te postali nesposobni za obraćenje. Tako se u Judi obistinila riječ psalma: „Pa i prijatelj moj u koga se uzdah, koji blagovaše kruh moj, petu na me podiže.” (Ps 41, 10) „Jer zbog tebe podnesoh pogrdu i stid mi pokri lice.” (Ps 69, 8) Krist se osjeća ostavljen od svih. Izdan od prijatelja.

Kristova žrtva pretpostavljala je izdajnika, to je bilo predviđeno u Pismima, ali ona nisu odredila izdajstvo, samo su navijestila ono što će se dogoditi. Pa, iako je sve predodredio Otac koji je ljubio svijet toliko da je dao svoga Sina da ga spasi, nije stoga bio bez grijeha čovjek koji je svojevoljno postao izdajnikom. „Juda je predao Krista, a Krist se sam predao. Juda da izvrši svoju užasnu trgovinu, a Krist da nas otkupi.”, objašnjava sveti Augustin.

Kristova muka u ovom spletu božanskih i ljudskih uzroka neizrecivo je otajstvo, stoga da bismo ga razumijeli moramo ga promatrati u molitvenom raspoloženju nego li pod svjetlom čiste ljudske logike. Iz Judinog primjera danas svatko mora izvući opomenu za sebe. Vidimo da ne samo čineći direktno zlo možemo sebi naškoditi i spasenju svoje duše, nego i namjernim izbjegavanjem vršenja dobra pomažemo da zlo ovlada nama i svijetom. Ako se ne trudim dobro obaviti svoj posao, ako dobro ne studiram, ako ne služim u ljubavi svojim bližnjima otvaram vrata svoga srca zlu koje onda može s vremenom njime potpuno ovladati. Svaki dan kad pristupamo molitvi ili svom poslu upitajmo se: „Kakav je moj poljubac danas kojega upućujem Kristu, je li to Judin poljubac ili poljubac Ljubljenoga učenika?” Kakav je tvoj poljubac kojeg upućuješ Kristu svaki dan?

Osjećaš li se ikad ponižen i omalovažavan? Osjećaš li bijedu samoće? Isus se poistovjećuje s tobom u tvojim bolima i patnjama. Tvoj Bog poznaje tvoju muku. Zato mu se možeš moliti s povjerenjem, nek On bude jedini kralj tvoga srca.

 

Da biste komentirali, prijavite se.