S Laudatom kroz Veliki tjedan - 16.4.2014.

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.
Autor: Administrator srijeda, 16. travnja 2014. u 06:59

Dragi prijatelji, čitatelji i podupiratelji portala Laudato. Kao i kroz došašće, tako i kroz ovu korizmu želimo vam pomoći u vašem vjerničkom životu u ovom svetom vremenu. Ovaj puta predlažemo vam zajedničko čitanje odabranih dijelova Katekizma Katoličke Crkve.


V. Posljednji sud

1038 Posljednjem sudu prethodit će uskrsnuće svih mrtvih, "pravednika i nepravednika" (Dj 24,15). To će biti "čas kad će svi koji su u grobovima čuti glas Sina čovječjega. I izići će: koji su dobro činili - na uskrsnuće života, a koji su radili zlo - na uskrsnuće osude" (Iv 5,28-29). Tada će Krist "doći u slavi i svi anđeli njegovi s njime (...). I sabrat će se pred njim svi narodi, a on će ih jedne od drugih razlučiti kao što pastir razlučuje ovce od jaraca. Postavit će ovce sebi s desna, a jarce slijeva (...). I otići će ovi u muku vječnu, a pravednici u život vječni" (Mt 25,31. 32. 33. 46).

1039 Pred Kristom koji je Istina bit će konačno iznesena istina o stavu svakoga čovjeka prema Bogu. Posljednji sud će otkriti, do zadnjih posljedica, sve što je tko za svoga zemaljskog života dobra učinio ili propustio učiniti : Sve je zlo koje čine opaki zabilježeno - da oni to i ne znaju. U dan kad Bog neće šutjeti (Ps 50,3) (...) okrenut će se prema zlima: "Ja sam, reći će im, na zemlju postavio svoje siromahe, zbog vas. Ja sam, njihov gospodar, stolovao na nebu zdesna svojega Oca - a moji su udovi na zemlji bili gladni. Da ste dali mojim udovima, vaš bi dar bio došao sve do Glave. Kad sam postavio svoje siromahe na zemlju, učinio sam ih vašim dostavljačima, da donose vaša dobra djela u moju riznicu: vi niste ništa položili u njihove ruke, zato kod mene ništa ne posjedujete". 1040 Posljednji sud bit će u vrijeme slavnog povratka Kristova. Samo mu Otac zna sat i dan; samo on odlučuje o njegovu dolasku. Po svom će Sinu Isusu Kristu izreći tada konačni pravorijek o svoj povijesti. Tada ćemo upoznati posljednji smisao čitava stvorenja i svu ekonomiju spasenja; shvatit ćemo čudesne putove kojima je njegova Providnost vodila svaku stvar njezinu konačnom cilju. Posljednji će sud otkriti da Božja pravda pobjeđuje sve nepravde sto su ih Božja stvorenja počinila te da je Božja ljubav jača od smrti.

1041 Poruka Posljednjeg suda poziv je na obraćenje dok Bog još daje ljudima "vrijeme milosno, (...) vrijeme spasa" (2 Kor 6,2). Nadahnjuje i sveti strah Božji. Obvezuje na pravdu Kraljevstva Božjega. Naviješta "blaženu nadu" (Tit 2,13) povratka Krista Gospodina, koji će doći "da se proslavi u svojim svetima i da se prodiči u svima koji su vjerovali" (2 Sol 1,10).
VI. Nada novih nebesa i nove zemlje

1042 Na kraju vremenâ, Kraljevstvo Božje doći će u svoj punini. Poslije općega suda, pravednici će, proslavljeni u tijelu i duši, kraljevati zauvijek s Kristom, i sam će svemir biti obnovljen: Tada ce Crkva "biti dovršena u nebeskoj slavi, kad dođe vrijeme obnove svega, i kad se s ljudskim rodom sav svijet, koji je s čovjekom tijesno povezan i po njemu dostiže svoj cilj, u Kristu savršeno obnovi". 1043 Tu tajanstvenu obnovu, koja će preobraziti čovječanstvo i svijet, Sveto pismo naziva "nova nebesa i nova zemlja" (2 Pt 3,13). To će biti konačno ostvarenje Božjega nauma da se " u Kristu uglavi sve - na nebesima i na zemlji" (Ef 1,10).

1044 U tom novom svemiru, nebeskom Jeruzalemu, Bog će prebivati među ljudima. "I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge, ni jauka, ni boli više neće biti, jer - prijašnje uminu" (Otk 21,4).

1045 Za čovjeka taj će svršetak biti konačno ostvarenje jedinstva ljudskog roda, koje je Bog htio od početka stvaranja i kojemu je putujuća Crkva bila "kao sakrament". Oni koji budu sjedinjeni s Kristom tvorit će zajednicu otkupljenih, Sveti grad Božji (Otk 21,2), "Zaručnicu, Ženu Jaganjčevu" (Otk 21,9). Više neće biti ozlijeđena grijesima, ljagama, sebičnošću, što ruši ili ranjava ljudsku zajednicu na zemlji. Blaženo gledanje, u kojemu će se Bog neiscrpljivo otvoriti izabranima, bit će nepresušno vrelo sreće, mira i uzajamnog zajedništva.
1046 U pogledu svemira, Objava potvrđuje duboko sudbinsko zajedništvo tvarnoga svijeta i čovjeka: "Doista, stvorenje sa svom žudnjom iščekuje ovo objavljenje sinova Božjih (...)" u nadi da se oslobodi "robovanja i pokvarljivosti (...). Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muci se u porođajnim bolima sve do sada. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo iščekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela" (Rim 8,19-23). 1047 I vidljivi je svemir, dakle, određen da se preobrazi, "da i sam svijet, obnovljen u svom prvotnom stanju, bude, bez ikakve smetnje, u službi pravednicima", sudjelujući u njihovoj proslavi u Isusu Kristu uskrslome.

1048 "Nepoznato nam je vrijeme dovršenja zemlje i čovječanstva, a ne znamo ni način preobrazbe svemira. Prolazi, dakako, vanjski lik ovoga svijeta, izobličen grijehom. No poučeni smo da Bog sprema novi stan i novu zemlju u kojima će vladati pravednost i gdje će blaženstvo ispuniti i nadvisiti sve zelje za mirom što se rađaju u ljudskom srcu".

1049 "Iščekivanje nove zemlje nipošto ne smije oslabiti, nego dapače razbuditi u nama brigu za izgradnjom ove zemlje gdje raste ono Tijelo nove ljudske obitelji, koje već pruža neku sliku novog svijeta. Stoga, iako treba dobro razlikovati ovozemni napredak od rasta Kristova kraljevstva, ipak je taj napredak, ukoliko može pridonijeti boljem uređenju ljudskog društva, od velike važnosti za Božje kraljevstvo".

1050 "Sve dobre plodove prirode i našega truda, koje po Gospodnjoj zapovijedi i u njegovu Duhu budemo po zemlji proširili, naći ćemo poslije opet, ali očišćene od svake ljage, osvijetljene i preobražene, kada Krist bude Ocu predao vječno i sveopće kraljevstvo". Tada će Bog biti "sve u svima" (1 Kor 15,28), u vječnom životu: Stvarni i istinski život jest Otac koji, po Sinu u Duhu Svetome, na sve kao iz izvora izlijeva nebeske darove. Po njegovoj su dobroti i nama ljudima uistinu obećana dobra vječnog života.

Ukratko

1051 Svaki čovjek, u času smrti, na posebnom sudu, prima u svojoj besmrtnoj duši vječnu nagradu (ili kaznu) od Krista, suca živih i mrtvih.

1052 "Vjerujemo da duše svih onih koji umru u Kristovoj milosti (...) sačinjavaju narod Božji poslije smrti, koja će konačno biti uništena u dan uskrsnuća, kad će se duše ponovno sjediniti sa svojim tijelima".

1053 "Vjerujemo da mnoštvo duša, koje su sabrane oko Isusa i Marije u raju, sačinjavaju nebesku Crkvu, gdje, u vječnom blaženstvu, gledaju Boga kakavojest, i gdje su, u različitom stupnju, pridružene svetim anđelima u božanskom vladanju proslavljenog Krista, posredujući za nas i svojim bratskim zauzimanjem pomažući našoj slabosti".

1054 Oni koji umru u Božjoj milosti i prijateljstvu, a nisu posve čisti, iako su sigurni za svoje vječno spasenje, poslije smrti podnose čišćenje, da postignu svetost potrebnu da mogu ući u Božju radost.

1055 Na temelju "općinstva svetih", Crkva pokojne preporučuje Božjem milosrđu i prikazuje za njih molitve, napose svetu euharistijsku žrtvu.

1056 Po primjeru Kristovu, Crkva upozorava vjernike na "tužnu i mučnu stvarnost vječne smrti", koja se zove "pakao".

1057 Glavna je paklena kazna u vječnoj odvojenosti od Boga, u kojemu jedinom može čovjek naći život i sreću, za što je stvoren i za čime teži.

1058 Crkva moli da se nitko ne izgubi: "Gospodine, ne dopusti da se ikada odijelim od tebe". Ako je istina da se nitko ne može sam spasiti, jednako je istina da Bog hoće "da se svi ljudi spase (...)" (1 Tim 2,4) i da je njemu "sve moguće" (Mt 19,26).

1059 "Sveta rimska Crkva čvrsto vjeruje i ispovijeda da ce se na Sudnji dan svi ljudi sa svojim tijelima pojaviti pred Kristovim sudištem, da polože račun za svoja djela".

1060 Na kraju vremenâ, Kraljevstvo će Božje postići svoju puninu. Tada će pravednici, proslavljeni u tijelu i duši zauvijek kraljevati s Kristom, i sam će tvarni svemir biti preobražen. Bog će tada biti "sve u svima" (1 Kor 15,28), u vječnom zivotu.

"AMEN"

1061 Vjerovanje se, kao i zadnja knjiga Svetoga pisma, završava židovskom riječi Amen. Često je nalazimo na kraju molitava Novog zavjeta. A i Crkva svoje molitve zaključuješ "Amen".

1062 U hebrejskom jeziku Amen se veže uz isti korijen kao i riječ "vjerovati". Taj korijen izražava čvrstoću, pouzdanost, vjernost. Otud shvaćamo zašto riječ "Amen" može izraziti i Božju vjernost prema nama i naše povjerenje u Boga.

1063 U proroka Izaije nalazi se izraz "Bog istine", doslovno "Bog Amena", to jest Bog vjeran svojim obećanjima: "Tko se u zemlji bude blagoslivljao, neka se blagoslivlje Bogom vjernim (Bogom Amena)" (Iz 65,16). Naš Gospodin često upotrebljava izričaj "Amen", katkad udvostručeno, da naglasi pouzdanost svoga nauka i svoj ugled utemeljen na Božjoj istini.

1064 Završni "Amen" u Vjerovanju preuzima dakle i potvrđuje početni: "Ja vjerujem". Vjerovati znači reći "Amen" Božjim riječima, obećanjima, zapovijedima, znači potpuno se pouzdati u onoga koji je "Amen" beskrajne ljubavi i savršene vjernosti. Kršćanski svakodnevni život bit će "Amen" Vjerovanju naše krsne vjeroispovijesti: Neka ti Vjerovanje bude kao ogledalo. Ogledaj se u njemu: da vidiš vjeruješ li sve sto priznaješ da vjeruješ. I sa svoje vjere raduj se svaki dan. 1065 Sam Isus Krist jest "Amen" (Otk 3,14). On je konačni "Amen" Očeve ljubavi prema nama; on preuzima i dovršava nas "Amen" Ocu: "Doista, sva obećanja Božja u njemu su `Da!'. I stoga po njemu i nas Amen! Bogu na slavu!" (2 Kor 1,20): Po njemu, s njim i u njemu tebi, Bogu Ocu svemogućemu, u jedinstvu Duha Svetoga, svaka čast i slava, u sve vijeke vjekova.
AMEN.

Ant. U dan nevolje tražim Gospodina i ruka mi se neumorno pruža k njemu.

Hvalospjev (1 Sam 2, 1-10). Gospodin podiže ponizne

Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne; gladne napuni dobrima (Lk 1, 52-53).

Ant. 2. Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s Kristom.

Kliče srce moje u Gospodinu, *
raste snaga moja po Bogu mojemu.
Šire mi se usta na dušmane moje, *
jer se radujem pomoći tvojoj.
Nitko nije svet kao što je Gospodin †
jer nema nikog osim tebe, *
i nema hridi kao što je Bog naš.
Ne govorite mnogo hvastavih riječi, *
neka ne izlazi drskost iz usta vaših,
jer Gospodin je sveznajući Bog, *
pravo on prosuđuje djela.

Lomi se luk junacima, *
nemoćni se snagom opasuju.
Nekoć siti sad se za kruh muče, *
nekoć gladni ne gladuju više.
Nerotkinja rađa sedam puta, *
majka brojne djece svježinu izgubi.
Gospodin daje smrt i život, *
ruši u Podzemlje i odande diže.
Gospodin čini uboga i bogata, *
obara čovjeka i uzvisuje.
Diže slabića iz prašine, *
iz bunjišta izvlači uboga,
da ih posadi s knezovima *
i da im odredi počasna mjesta.

Jer Gospodnji su stupovi zemlje, *
na njih je stavio ovaj svijet.
Korake čuva svojih vjernika, †
zlikovce stiže propast u mraku; *
svojom snagom čovjek ne stječe pobjede.
Koji se protive Gospodinu, padaju, *
Svevišnji grmi s nebesa.
Gospodin sudi međama zemlje, †
daje silu svojemu kralju, *
uzdiže snagu pomazanika svoga.

Slava Ocu i Sinu *
i Duhu Svetomu.
Kako bijaše na početku, †
tako i sada i vazda *
i u vijeke vjekova.                       

Amen.

Ant. Ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da ćemo i živjeti zajedno s Kristom.

Da biste komentirali, prijavite se.