Hitna je stvar! Krist treba mene!

'Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!'
Autor: Anja Novak Photo: pixabay.com subota, 09. prosinca 2017. u 17:53

Kako hodam ulicama svojeg grada ovih prosinačkih dana gledam sve više tužnih, natmurenih i slomljenih lica. Osjećam koliko je grad postao pustinja... Ljudi ne vide niti jedan izvor koji bi dao odmora duši napaćenoj zabrinutošću, hladnoćom...

Sjetim se tada prizora prepune crkve, jutro 6 sati, prije svitanja dana. Sudjelujem na slavlju ranojutarnje euharistije i zajedno s rijekom ljudi odlazim svakoga dana tim istim ljudima koji
ne vide smisla životu. I što činim?

Druga je nedjelja došašća... Izaija, Ivan... Navjestitelji Mesije koji dolazi, Njegovi preteče! Ivan, kao glas u pustinji viče svojim suvremenicima: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze! Žedni obraćenja svojega života, slušamo Ivanov poziv.

U ovom došašću kroz mnoge odluke svi smo odlučili biti bolji, svakoga dana pokušavamo ostati budni, mijenjati sebe... Gospodin je željan mojega obraćenja, da otpustim tvrdoću svojega srca i dođem na izvor milosti, da mu se prepustim, On računa na mene... Odjekuje u meni Ivanov glas dok hodam pustinjom grada u kojem stanujem.
 
I pitam se tko će danas vikati? Tko će se danas obući u devinu dlaku, odnosno ostaviti sve navezanosti, i iz molitve i pokore, djelovati, naviještati... Tko će ako neću ja? Svakoga dana, još prije zore, budno stojim pred žrtvenikom Gospodnjim i slušam Njegovu Riječ koja me poziva poravnati putove Kristova dolaska.
 
Prije dvije tisuće godine Gospodinov dolazak navijestili su Izaija, Ivan i još toliki koji su bili preteče Njegova veličanstva. Oni su ga naviještali, oni su ga pokazivali, oni su ga začinjali u svome srcu, nosili ga i dopustili da se u njima rodi! Danas, u 21. stoljeću ja želim biti preteča Kristove poruke. Uviđam: najprije ću se ja obratiti, poslušati Ivanov glas koji viče iz pustinje, a onda ću pomagati drugima oko sebe, ponizno spuštajući svoju glavu, jer dolazi Onaj koji će tim ljudima promijeniti život, koji će ih izvući iz tuge i besmisla života...
 
Dopustit ću ovoga došašća da me Bog zavede, dopustit ću sebi ovisiti o Kristu toliko da jedino On iz mene isijava... To će biti moje obraćenje, moja priprava. Hitna je stvar! Krist treba mene da ga navijestim, da ga nosim, da ga pokažem... Zaodijevajući se u ruho poniznosti, ovisnosti o Božjim snagama, u moć molitve, uvijek pokazujući na svog Kralja!
 
Danas se odlučujem obratiti svoje srce jer Bog me želi kao svjetiljku koja će svijetliti tolikima u tami...
 

Da biste komentirali, prijavite se.