Može li nestati Onaj koji drži svijet?

Sve što je bilo teško i mučno, prošlo je. Sada si uskrsnuli Pobjednik.
Autor: Krunoslav Pačalat/Laudato/M.P. Photo: pexels.com utorak, 18. travnja 2017. u 13:52

Ukazanja uskrsnulog Isusa

Isus je umro. Još u petak je položen je u grob kao što se polaže svaka preminula osoba. I na kraju je navaljen teški kamen. Svi to znaju i svi su se osobno u to uvjerili, svi koji su bili sudionici drame na Kalvariji. Židovski poglavari su zadovoljni. Konačno su se uspjeli riješiti toga Nazarećanina koji im je smetao i ozbiljno zagorčio život. Apostoli su žalosni i tužni. Već su se na početku muke prestrašeni razbježali. Još uvijek su na okupu ali u zaključanoj prostoriji. Strah se uvukao u njih i ne znaju što će. Što će uopće s njima biti? Onaj koga su voljeli i koji ih je jednog dana pozvao i izvukao iz obične i monotone svagdašnjice i s kojim su proveli lijepe i radosne dane, onaj kojemu su se divili, sada je mrtav i nema ga više. Njihovi snovi su se rasplinuli. Njihove nade su nestale. Ali može li nestati Onaj koji drži svijet? Ljubav koja nema granica? Dobrota koja je neizmjerna? Čovjek koji je Sin Božji? Bog…?

Uskrsnuće

I najednom dolazi do obrata. Sve iznova počinje. Najprije žene donose tu vijest. Isusa nema više u grobu. Trče prestrašene i žele najprije apostolima javiti što se dogodilo. Oni još uvijek iza zaključanih vrata čekaju i ne usuđuju se izaći vani. Gdje je Isus? U grobu nije! Nemoguće. Apostoli misle: „Ah žene! Tko će im vjerovati!“ Ipak, dvojica ne mogu odoljeti želji. Petar i Ivan izlaze van. Jure na grob. To treba vidjeti i osobno se osvjedočiti. Ženama nije vjerovati. Tako se općenito mislilo u ono vrijeme.


Uskrsnuli Isus se ukazuje…

Ima jedna izvanredna i u mnogočemu posebna meditacija u Velikim duhovnim vježbama sv. Ignacija Loyolskog. On je stavlja na početku Četvrtog tjedna, Uskrsnog, kao prvu meditaciju koja uvodi u otajstvo Uskrsa. Iako o tome nema ništa u Evanđeljima zapisano, sv. Ignacije pretpostavlja i duboko vjeruje da se tako dogodilo. Naslov meditacije je: Kako se Krist, naš Gospodin, ukazao našoj Gospi.

''Očima mašte'' kako sv. Ignacije zna reći, gledat ću i kontemplirati cijeli prizor. Marija ja u svojoj kući. Nakon ukopa na Kalvariji vratila se i sada u miru o svemu razmišlja. Sve je proživljavala zajedno sa svojim sinom. Njegova muka bila je i njezina. Nikad nećemo moći zaći u dubine odnosa između majke i djeteta. Još više između Isusa i njegove Majke. Napose svega onoga što se događalo za vrijeme muke. Marija u sebi osjeća određeni mir i spokoj. Njezin 'Neka mi bude po tvojoj riječi' iz Nazareta ovdje je doživio svoju puninu, došao do vrhunca, do kraja. Nije znala kamo će je odvesti pristanak na Božju Riječ, ali joj se potpuno predala. Ta Riječ ju je na kraju dovela na Kalvariju. Ona je i dalje s njom u ovoj tišini i samoći. Odjekuje i sada u njezinoj nutrini i stvara poseban osjećaj ispunjenosti i vjernosti.

U tom razmišljanju dogodio se susret. Uskrsnuli Isus je tu. Ona je zaslužila da najprije s njom podijeli radost uskrsne pobjede. Ona je bila najpovezanija s njim u muci i sada je najradosnija s njim u proslavi. Zahvalni Isus stoji uz svoju Majku i njihov srdačni zagrljaj pokazuje koliko su sretni. 'Hvala ti, majko, za sve što si bila s mnom i što si prihvaćala da te Očeva riječ vodi. Hvala što si prepoznavala Očevu volju u svakom mom koraku i svakoj gesti. Zato je sada naša radost potpuna…'


Molitva

Nebeska moja Majko, pratim te na tvom putu s Kalvarije. Mač boli probo je tvoju dušu do kraja. Bila si uz svoga Sina u najtežim njegovim trenutcima. Prihvatila si ga u svoje krilo kad su ga mrtvog skinuli s križa. Prva si ga držala u svom krilu u Betlehemu i zadnja si ga držala u krilu na Kalvariji kad je preminuo i kad su ga skinuli s križa. Bol je bila neizmjerna kad si ga pokapala i rastajala se s njime.

Vratila si se u svoju kuću i razmišljaš iznova o svemu onome što se događalo između ta dva krila kad si prihvaćala svoga sina. Hvala ti na svemu. Hvala što si nas prihvatila kao svoju djecu. Hvala što nisi očajavala ni zdvajala. Tiho si i ustrajno trpjela zajedno sa svojim Sinom. Molim te napose pomozi majkama koje trpe zajedno sa svojom djecom. Boli su im katkada neizmjerne. Ti najbolje znaš što to znači.

Gospodine, hvala ti što si pohodio svoju majku. Njezina tuga i samoća preobrazili su se tvojim dolaskom u sreću i zajedništvo. Što ste govorili jedno drugome? Mogu li to naše riječi izreći? Možemo li to i pretpostaviti, zamisliti? Sve što je bilo teško i mučno, prošlo je. Sada si uskrsnuli Pobjednik.  S nama si na našim križnim putovima. Pratiš nas dok prolazimo svoju Kalvariju. S nama se u smrti i radosno nas čekaš u našem uskrsnuću.
 

Da biste komentirali, prijavite se.