Petak našeg života svagdašnjeg

Praštanje mu je bilo svagdašnje, ljubav temelj, a svjetlo život!
Autor: fra Jozo Grbeš/Laudato Photo: youtube.com petak, 03. travnja 2015. u 07:58

Veliki tjedan svoje ime nosi po glavnom događaju Velikog tjedna: Velikom petku. U Velikom petku očituje se cijeli ljudski hod, dubina ljudskog iskustva:

Prijatelji su bili slabi. Izdali ga. Ili mu nisu prijaetlji ili ga nisu poznavali. Prijateljstva opstaju samo na dubinama poznavanja. A znati znači ljubiti i ljubiti znači poznavati.

Strah u čovjeku za vlastitu sudbinu može biti jači od svih prijateljstava. Petar je tome primjer. Strah i ljubav su dva pola svih priča i tragičarima i herojima. Oni koji imaju ljubav, nemaju straha. Oni koji žive u strahu negdje su usput ostali bez snage ljubavi, svoje ili bližnjih! Strah i ljubav nikada ne stanuju u istoj duši.

Poljubac Judin bio je znak prepoznavanja i izdavanja. Kada čovjek znak ljubavi pretvori u interes novca onda  ostane i bez novca I bez ljubavi. Kao Juda. Vješanje je bilo bijeg od sukoba u njemu. Svatko od nas teško preživljava sukobe u sebi.

Za novac je prodan. Novcima se i danas kupuju ljudi. I to je jedino sredstvo po kojem i kupljeni i prodani stradaju! Novcima se sve može kupiti, ali novac ne spašava. Ne prodati se i danas znači biti prijatelj Nazarećaninu!

Svjetina je vikala. Masa ljudi obično viče bez razloga. Kako drugi čine tako i masa reagira. Oni ne misle, ne osjećaju, oni slijede galamu drugih. Nakon stišane galame, dolazi vrijeme odgovornosti. Pa i za svaku riječ izgovorenu!

Mali i siromašni iskazivali su poštovanje i sućut. Oni uvijek propoznaju ljubav. Duša im je usklađena!

Vlast je osudila. Prali ruke ne poznajući ga, tražili isprike ubijajući ga. Vlast uvijek reagira i čini iz interesa, ne zbog naroda, nego iz svoga sebičnog opstanka. I pokazalo se kroz povijest: kada sude nevine, ubijaju pravednike, NE MOGU OPSTATI!

O svima je lijepo govorio. Znao je da svaki život ima dosta svoje muke, da riječi drugih ne trebaju dodavati još više gorčine. Riječ je uvijek glas srca.

Praštanje je pokazao kao obavezu, jer bez oproštenja ostajemo zarobljenici vlastitog prkosa, ponosa, ega i u nama se nastanjuje trajna gorčina. Praštanje mu je bilo svagdašnje, ljubav temelj, a svjetlo život! Lijepo je doživjeti i imati svjetlo u sebi.
Ostao je sam. Ali ipak ne bijaše sam! Bio je u sebi slobodan! Slobodan tako da mu je izbor kao plod slobode uvijek bio bez sebičnosti. Dobar. Sloboda je dar Božji. Kada biramo dobro onda smo uistinu čuvari i kapetani vlastite sudbine.
 
 

Da biste komentirali, prijavite se.